U današnjem saopštenju iz Željezničke infrastrukture Crne Gore su naveli da su otpravnici vozova, TK dispečeri i saobraćajni dispečeri izrazili nezadovoljstvo zbog višegodišnjeg ignorisanja njihovih zahtjeva od strane rukovodstva ŽICG i Ministarstva saobraćaja.
Takođe, danas u saopštenju su istakli da su njihova egzistencija, dostojanstvo i profesionalni integritet ugroženi, te da im je strpljenje iscrpljeno.
Radnici su poručili da će, ukoliko njihovi zahtjevi do petka, 22. avgusta u 9h, ne budu prihvaćeni, sprovesti potpunu obustavu saobraćaja na ključnim prugama: Beograd–Bar, Podgorica–Nikšić i Podgorica–Bajze. U obustavi će učestvovati ukupno 84 radnika.
2Povodom toga oglasili su se iz Željezničke infrastrukture Crne Gore, oni demantuju navedeno i kao dokaz poslali su fotografije platnih lista.
Njihovo reagovanje prenosimo integralno:
Tekstovi koji su se pojavili u medijima dostavljeni od strane jednog zaposlenog obiluju neistinama.
Neprihvatljivo je u ovom obraćanju predstavljanje pojedinca kao „najvažnijeg“ kadra u sistemu, uz ignorisanje značaja i drugih zaposlenih koji svakodnevno obavljaju složene i odgovorne poslove – ukupno 800 zaposlenih.
Ovaj menadžment je prekinuo staru praksu ignorisanja zaposlenih i apsolutno svaki zahtjev za prijem na razgovor je bio prihvaćen.
Što se tiče zarada otpravnika vozova, one iznose od 730 do 987 EUR, u zavisnosti od radnog staža, platne liste sa zaradom 788 EUR Sl1, i sa 34 godina radnog staža sa 987 EUR Sl2, dok njihove kolege od čijeg direktnog rada zavisi rad OV, elektromehaničari za signalno-sigurnosne uređaje sa IV1 i IV2 nivom imaju zarade sa dodatkom do minimalne – od 600 EUR. Oni rade na otvorenom pod svim vremenskim uslovima.
Da bi građani Crne Gore mogli uporediti zarade u ovom Društvu i ko je u nepovoljnijem položaju, navešćemo i da mladi inženjeri kao zaista deficitaran kadar primaju 808 EUR, 816 EUR, 860 EUR – platne liste Sl 6,7 i 8.
Takođe, navodi da su u periodu od 2009. do 2019. godine otpravnici vozova zarađivali 600 do 700 EUR. To demantuje platna lista OV za 2013. godinu – 425 EUR, a za 2019. godinu – 481 EUR, što znači da im je današnja zarada približno 100% uvećana.
Novim predlogom izmjena KU predviđeno je uvećanje koeficijenata za sva zanimanja minimum 20%, izuzev direktorima sektora i pomoćnicima ID kojima je povećanje 16%, te bi zarada OV iznosila od 862 do 1.150 EUR, odnosno uvećanje njihovih zarada iznosiće 120 do 170 EUR, u mjesecima sa praznicima i znatno više.
Nažalost, za sve što se dešavalo od 2009. do 2019. godine uporno se obraća ovom menadžmentu, a u tom periodu se nisu smjeli oglašavati po ovim pitanjima, dok obustavu saobraćaja nisu smjeli ni pomenuti.
Nas optužuje i za ukinuti beneficirani radni staž i status službenog lica, što takođe treba adresirati bivšim rukovodstvima, dok beneficirani radni staž, i dalje imaju otpravnici koji po propisima zadovoljavaju sve uslove za to – Sl2.
Da je neistina da OV masovno napuštaju kompaniju govori činjenica da je od 2022. godine njihov broj uvećan za 21, a ima još zainteresovanih koji jedva čekaju da zasnuju radni odnos.
Na kraju, sa pravom postavljamo pitanje koliko je ozbiljna ova najava (medijska) štrajka s obzirom na to da nikakve zakonske procedure nisu ispoštovane.
Dopis nije potpisan, niti je donijeta zakonita odluka o stupanju u štrajk, dok navodni autor dopisa i organizator čak nije na radnom mjestu po rasporedu toga dana predviđenog za obustavu saobraćaja, a nisu ni potpisani zaposleni koji podržavaju zahtjeve iznesene u ovom dopisu.
Svi koji budu učestvovali u nezakonitom postupanju treba da budu svjesni da će snositi sve krivično pravne posledice kao i ukupnu materijalnu štetu koju izazovu.
Menadžment na čelu sa Odborom direktora želi značajno da poveća zarade svim zaposlenima, međutim moramo postupati u odnosu na nivo sredstava koji nam je Budžetom predviđen i postupati u zakonskim okvirima, jer su potpisnici pored menadžmenta reprezentativni sindikati koji zastupaju preko 600 zaposlenih.
Rukovodstvo ŽICG kontinuirano ulaže napore da unaprijedi uslove rada i materijalni položaj zaposlenih, ali to se mora činiti isključivo institucionalnim putem, u skladu sa važećim zakonima i propisima, a ne kroz prijetnje i ultimativne zahtjeve.
