Od nekih, kako kaže naš sagovornik, ostaje ukus poput najboljeg zalogaja, a bude i onih koji su napisani kada je gladan, pa njegov želudac ne može da ih svari.
U svakom slučaju, glad za stvaranjem i dalje osjeća.
Prvi talas pandemije, te lockdown koji je uslijedio početkom prošle godine, prema njegovim riječima, zaključao je mnoge zablude o prostoru u kom živi. Uslijedili su brojni projekti, objedinjeni na njegovom Jutjub kanalu “Džep s tajnama”, koji su na samom početku premašili stotine hiljada pregleda.
Nakon što je na društvenim mrežama uvezao impozantan broj ljudi, u danima koji slijede, napraviće rekapitulaciju učinjenog, pa je za Gradski portal najavio skori izlazak svoja dva najnovija autorska uratka – Knjigu poezije koju će, kako planira, promovisati u junu, kako bi se posvetio objavljivanju romana koji je napisao.
“Jednostavno sam svakodnevno istovarao gomilu lišća u obliku slova i nota, pravio tepihe na kojima čitaoci mogu da pronađu sebe, da savladaju one teške trenutke kojima smo svi izloženi, i vidimo da smo još uvijek. Uglavnom, nisam ćutao, bio sam sa ljudima, smijao se i plakao i mislim da je to recept koji najduže traje”, govori za Gradski portal crnogorski autor.
Svi smo u istom loncu, nastavlja Zeković, i ističe da vjeruje da postajemo bolji i razumljiviji od onih istih nas prije pandemije. Svakodnevica, bez planova o nedosanjanim vrhovima, teme su koje su okupirale njegov stvaralački kredo.
“Dan za danom. Opstanak našeg crnogorskog bića, ludila, razlike, to su sve neke teme kojima sam se bavio do nekih najobičnijih, i to bez pretencioznosti da me upamte kao pjesnika, bez nekih suvoparno uzvišenih stihomanija koje fasciniraju komisije i urednike…Književni blok je u cijelom regionu uvezan na jedan jedini način, a to je kružok koji dijeli i razmjenjuje iz krive spostvenosti. Ja pišem i vazda ću pisati na svom jeziku, svjestan da ga ne vole i da će nečije lijepo slovo i nagrade biti dio mog vazduha”, priča Zeković.
Vaspitan u maniru da svakog mjeseca sebe počasti knjigom ili muzikom, ipak kaže da u posljednje vrijeme izbjegava djela svojih savremenika.
“Volim mnogo savremenika iz cijelog regiona, ali vazduh koji dišem je zagađen od njihovog ćutanja, i to sada kad je najpotrebnije, da mi je zalud što sad otvaram prozore i rado bih se danas uzdržao od bilo kakvih savremenika”, dodaje Zeković.
Kada je posrijedi projekat “Džep s tajnama”, posebnu pažnju publike, sudeći po broju pregleda, osvojila je pjesma “Ima jedno mjesto” u izvedbi Momčila Otaševića, kao i “Đe god sa Trebjese”, čije je stihove govorio Slobodan Marunović.
“Saradnja sa Momom je bila neočekivana, onog trena dok je pisana, tog jutra sam nekako čuo njegov glas u toj priči. Priča, na momente podudarna sa svakim stanovnikom našeg mjesta, a univerzalna za, čini mi se, bilo koji kutak na planeti i ispričana na najljepši mogući način. ‘Đe god sa Trebjese’, je bila martovska priča, sa puno emotivnog naboja. Neke moje reminescencije na slova autora koji su svojim radovima imali, moram priznati, jak uticaj na moju podsvijest i moju kreaciju”, priča Zeković.
Njegovi pratioci mogu ovih dana da očekuju i premijeru univerzalne priče svih žena na svijetu koja je, igrom slučaja, smještena u crnogorsku zbilju. Riječ je o pjesmi “Ja sam Crnogorka”, čiju režiju i montažu potpisuje mlada rediteljka i kantautorka Dušanka Belada.
“Draga Dušanka Belada je prepuna sentimenta, ona ima neki svoj svijet, različit od moga, ali se uklopimo uvijek na najbolji mogući način. Mislim da je to u autorskoj saradnji jako bitno, da dopustiš drugom da čita neki tvoj tekst na svoj način i da njeno viđenje mene praktično iznenadi. Priču ovog puta govori glumica Vanja Jovićević i mislim da ne postoji žena koja se neće pronaći u djelu, na način kakav je to Vanja uradila. Ideja je ta da ovaj material bude dio tog omnibusa sa još osam, rekao bih spomenarskih, priča”, pojašnjava Zeković.
U narednih nekoliko dana će se potruditi da na kanalu “Džep sa tajnama” auditorijumu predstavi i ostatak sadržaja pomenute poetske hrestomatije, koji govore glumci i glumice iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i, naravno, Crne Gore.
“Da li ću naići na podršku za sve to, ne očekujem je, kao i nikada do sada. Ipak, malo po malo, nadam se da ću Vas do kraja godine pozvati na premijeru. U razmišljanju sam da nakon ‘Ja sam Crnogorka’ ne objavljujem nijedan recital, dok se cijela ova priča, pod radnim nazivom ‘Intimnosti’ ne dovede do kraja. A ujedno, sarađivao bih vrlo rado sa mladim režiserima iz zemlje i regiona – očekujte neke priče iz života u svim njegovim fazama”, najavljuje autor.
Razočaran brojem ljudi koji su reagovali na ovogodišnje budžetsko izdvajanje za kulturu, Zeković smatra da će nas pojesti period pred nama, jer na vrijeme nismo uradili sve što je trebalo da se uradi.
“Podrške su oduvijek bile i biće pružane samo onima koji su podobni u određenim trenucima. O kulturi se i ne priča ili je na zadnjem mjestu. Da je kulture bilo, objavilo bi se 1918. naslova koji bi nas sačuvali, ovako nas gazi 2021, sa svim svojim užasima. Objavljivaću iako je potrebno na elektronskim platformama, naučiću da mi omiljeni miris odštampane knjige zamijeni srce ispod nečeg napisanog, to je užasno, ali to su moderne tekovine”, zaključuje Zeković.
