Preksinoć su u Podgorici navodno državljani Turske i Azerbejdžana izboli nožem Podgoričanina koji srećom nije smrtno stradao. Taj čin, koji je za svaku osudu, još je u izviđanju i zvaničnih potvrda o počiniocima nema.
Međutim, "pravdu" su platili gotovo svi turski državljani nastanjeni u Podgorici budući da su protiv njih organizovane poćere. Svako ko govori turski na ulici ili makar liči na stereotip Turčina izložen je klasičnome lovu uličnih bandi bliskih srpskim partijama u Crnoj Gori.
Kako je sve počelo i kako je jedan incident prerastao u lov na ljude?
Prije oko tri sedmice glavni balkanski bolesnik, autokrata i neofašista Aleksandar Vučić priprijetio je Turskoj zbog prodaje naoružanja Kosovu. Rekao je tada taj psiho nešto o neootomanizmu i ispljunuo: Pamtimo! Ko analizira srpske medije mogao je primijetiti da je danima poslije toga antiturski narativ bio konstanta toksične medijske mašinerije iz Beograda. Crnogorski krak velikosrpske politike progovorio je onda kroz usta Nebojše Medojevića koji je (kao i uvijek) iznio netačnu informaciju i upozorio na "100.000 Turaka koji borave u Crnoj Gori" te u stilu AFD-a upozorio državu na "opasnost". Iako su mediji i neki državni organi upozorili da Medojević lažinja i da je u CG prijavljeno 13.000 Turaka, antiturska histerija zahvatila je javno mnjenje i društvene mreže.
24U svemu tome dešava se izolovan incident đe još zvanično nije utvrđeno da su nesrećnoga mladića izboli državljani Turske i Azerbejdžana, te se kao tajfun zadiglo litijaško, prosrpsko, BIA mnjenje u Crnoj Gori i doslovno pozvalo na egzodus Turaka iz Crne Gore. Ko poznaje istoriju antisemitizma ne može ne primijetiti istovjetnost ovoga čina s optužbama za ritualna ubistva od strane Jevreja koja su prethodila pogromima jevrejskoga naroda po Rusiji i Istočnoj Evropi krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Zna se ko je pozivao na linč
Nećemo se praviti nemušti – prosrpske partije u Crnoj Gori koje su bliske Aleksandru Vučiću, njihove mim ekspoziture, armije botova, paravojne formacije pod kontrolom popova srpske crkve, dakle sav litijaški potencijal, upregao se da podgrije atmosferu i izazove opštu nelagodu i paniku, stanje javnoga linča prema cijeloj jednoj etničkoj skupini – turskim državljanima nastanjenim u CG.
Sve ovo se lako i pred svakim sudom može dokazati ako Tužilaštvo Crne Gore hoće da radi svoj posao – u pitanju je bio opšti poziv na lov zaogrnut nekakvim tranjavim, patrijarhalnim i prije svega odvratnim pozivima na zaštitu žena, đece i "naaaroda" od Turaka.
Zašto se ovo dešava?
Nameće se pitanje: Zašto ovo sad? Kome je interes? Ni to nije teško kontekstualizovati.
Dobro upućeni diplomatski izvori iz EU tvrde da je gledanje kroz prste Vučiću završena priča. Isto važi i za njegovu poslugu u CG, pogotovo Mandića koji je baš zbog toga prije neki dan imao izliv bijesa u Skupštini. Vučić sada želi pokazati koliki podrivački potencijal pośeduje na Balkanu, naročito u zemlji koja je u NATO i lider u eurointegracijama. Takođe, ovo je i taj "pamtimo" odgovor Turskoj zbog prodaje oružja Kosovu. Iz lokalne perspektive gledano, Vučićeve sluge u CG pored ove glavne direktive imaju dvojak zadatak – pokazati EU partnerima koliko su moćni destabilizovati državu ukoliko budu izopšteni iz vladajućih struktura, a ujedno i izvesti probu mobilizacije u slučaju potrebe. Klasična taktika piromana koji se prijavljuju da gase požar. Takve će refleksije i konsekvence imati ovaj ozbiljan obavještajno-politički manevar teško je zaključiti odmah. Ali je sigurno da: EU neće mirno gledati na Mandića&Co.
Turska definitivno neće dozvoliti da joj se bruka imidž da ne može zaštiti svoje državljane vani, te će i kroz NATO i kroz turske vektore uticaja doći do jače djelatnosti, možda čak i do pritiska na BS da izazove krizu Vlade.
Amerika, odnosno Trumpova administracija koja čvrsto drži do savezništva s Turskom, budući da Turska kupuje ogromne količine oružja iz SAD te igra važnu ulogu u moderaciji Izrael – Palestina, sigurno neće kršiti ruke svome važnom savezniku ukoliko se ozbiljnije umiješa u CG.
Što smo naučili?
Iz ovoga smo naučili mnogo. Nema crnogorske policije, nema ozbiljne Vlade, nema instrumenata borbe protiv hibridnih operacija, nema nezavisne Crne Gore trenutno. Turci, ako zatreba, mogu preko noći postati "turci", oni isti "turci" i "balije" koje su progonili Mandićevi saborci iz Sedmoga bataljona, a "balije" opet mogu postati "ustaše" i "Milogorci", i eto građanskih nemira koji samo odgovaraju ranjenome Vučiću.
Zato je vrlo važno početi raditi političku platformu svih suverenističkih snaga i srpskih političara iz Crne Gore koji nijesu Vučićeve sluge kako bi se ovome zlu u koji srpski nacionalizam uvodi Balkan stalo na put.
A građanima Turske - veliko izvinjenje. Stidim se što sam iz iste države kao rulja koja vas je progonila. Stidim se, kao što se stidim šetati Stradunom ili Grbavicom kad znam da su neljudi iz moje zemlje tu prolili krv kao agresori i sluge četničke politike. Takvi ljudi su moju zemlju pretvorili u debelo crijevo velikosrpske politike.
Izvinite!
