Javnost očekuje da nadležno državno tužilaštvo potvrdi političku neutralnost i izjasni se da li će službeno postupati i povodom seksualizacije i objektivizacije poslanice u Skupštini Crne Gore Sanje Damjanović, koja je i nositeljka jedne od političkih lista na predstojećim izborima za Skupštinu opštinu Nikšić.
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici po službenoj dužnosti je formiralo predmet povodom objavljivanja karikature ministarke u Vladi Crne Gore Vesne Bratić. Stvar je profesionalnog principa i povjerenja da se i sada oglase, čak i ako su našli da je u pitanju sloboda izražavanja bez obzira što je neko fotomontažu mogao doživjeti brutalnom i neprimjerenom.
Interes je javnosti, bez obzira na sve naše razlike, da se državna tužilaštva češće oglašavaju i otvorenije komuniciraju sa građanima, jer je i to način da se bolje razumije njihova uloga u zaštiti ljudskih prava ali i da se spuste tenzije i prevazilaze konflikti u podijeljenom društvu. Gonjenje onih koji krše ljudska prava odlučujuće djeluje na ponašanje drugih. Tako se, između ostalog, doprinosi izgradnji i opstanku društva kulture ljudskih prava.
Podsjetiću, grupa crnogorskih intelektualaca_ki je nedavno ukazala Vrhovnom državnom tužiocu da je građanima uglavnom nejasno da li promovisanje četništva, isticanje četničkih simbola i veličanje ratnih zločinaca zaslužuje odgovarajuće krivično-pravno procesuiranje što ih često dovodi u međusobne rasprave koje dalje vode produbljivanju jaza i konfliktu. Slične nejasnoće stoje i kod šireg shvatanja nasilja nad ženama. Pokušalo se reći koliko bi blagovremeni istupi, smjernice i obavezujuća upustva prema osnovnim tužilaštvima mogli koristiti djelotvornosti državnog tužilaštva i povjerenju javnosti. Na osnovu dosadašnjeg iskustva žrtava stvara se utisak da prijavljeni konkretni slučajevi promocije četništva i seksizma nad ženama ne spadaju u djela za koja se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
Bez ozbira da li će diskriminacija, ponižavanje, javno ismijavanje i povreda ugleda Sanje Damjanović, Vere Kuliš, Aide Petrović, Aleksandre Vuković, Vesne Bratić, Zoje Đurović, Maje Miličković, Draginje Vuksanović Stanković, Suade Zoronjić, Zorice Kovačević, Darinke Ljubiše, Nataše Karadžić, Aleksandre Kovačević, Inese Gargović i drugih žena aktivnih na javnoj sceni dobiti krivično pravni epilog, prepoznaje se populistički i seksistički narativ koji postiže svoje ciljeve. Neminovno će doći do nazadovanja u politici i praksi rodne ravnopravnosti, posebno kod učešća žena u javnom životu.
Prva i osnovna stretegija u zastupanju ljudskih prava jeste reagovanje na svako kršenje prava. Možda je još rano govoriti o moralnoj krizi odgovornosti i raspadu građanskog društva, ali je postala upadljiva, pa i preglasna, tišina na brojne negativne pojave i događaje. Ćutanje nevladinih organizacija (NVO) ima posebnu ulogu u usmjeravanju pažnje međunarodne zajednice, što je za aktulenu Vladu naročito korisno. Intenzivnijeg otpora na svakodnevno izraženu mržnju skoro pa i da nema. Ćutanje se svodi na ono "moji" - onda reagujem, "njihovi" - onda ne reagujem ili se pravim da ništa ne znam, nijesam tu ili želim da znam samo za pozitivne stvari i mislim o budućnosti.
Ohrabruje, i za isticanje je, reakcija poslanice Danijele Đurović, potpredsjednice Socijalistične narodne partije, koja je, čini se, bila najjasnija od svih u dijagnozi stvarnosti: "Napad na koleginicu poslanicu Sanju Damjanović pokazatelj je sramnog stanja u kojem se naše društvo nalazi, pada morala i duboke društvene krize” rekla je ona. Ovog puta na određeni način su reagovale čak dvije NVO - Crnogorski ženski lobi i Centar za prava žena. Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava djeluje kao da je zakatančeno ili zanemareno. Probudi se samo onda kada treba podsjetiti na vodeću političku i društvenu ulogu Srpske pravoslavne crkve (SPC), pojasniti ko su kandidati SPC na nikšićkim izborima (Demokrate i premijerovi ljudi na njihovoj listi) ili kada treba donijeti neki zakon koji je isključivo u interesu SPC. Djeluje kao da je i Ombudsman dio prećutnog dogovora da se “Nova Crna Gora” i ekspoziture SPC “ne diraju” prvih 100 ili 200 dana. Ranije su novinari bili oni koji nijesu dozvoljavali da se ćuti ili javno učine neugodnim ako neko izabere ćutanje. Pojavljivanje slučaja ambasadorke Kuliš na sjednici parlamentarnog odbora za međunarodne odnose ličilo je na revolucionarni sud. Veri Kuliš je kao olakšavajuća okolnost uzeta činjenica što je žena a posebno što je udata i to za poznanika nekog moćnog muškarca. Ćutanje javnosti nosi poruku da gospođa Kuliš treba da bude srećna što nije bila prisutna na toj sjednici inače bi je, osim što su je bez jasnog razloga smijenili, na licu mjesta, sigurno i ošišali.
Slučaj Sanje Damjanović i drugih žena ukazuju da se u Crnoj Gori normalizuje zlostavljanje i degradiranje žena na javnoj sceni a da je nasilje cijena koju žene moraju platiti ukoliko žele da se bave politikom i opstanu u politici.
