Premijeru Krivokapiću,
Jesi vjernik, a ja bio nevjernik, dok me svojim činjenjem, ne nagnaste da se pod stare dane, povratim crkvi prađedovskoj, Crnogorskoj, kojoj mi preci, čiji sam direktni potomak služahu. Ja čukununuku popa Krsta Neškova Boljevića, sveštenika Crnogorske pravoslavne crkve, iz vakta kad onom srpskom popu Brkiću, što uteče iz Pećke patrijašije, pošto neke „čestite rabote“ sa crkvenim penjezima učinje, a prijatelji Rusi, šćahu nam ga nametnut za Vladiku, ne davaše na Cetinje. Ne dadoše naši preci tad, ma Starino neće biti da i mi danas, ako obraza imamo, tebi i ovom Banjaninu što se srpskim popom zove, smijemo dat da nam se na Cetinje posvećuje i u neke činove tuđe crkve promeće.
Pokušaj starino da imaš mjere, pokušaj da shvatiš, što ti pišem, ja Predrag Zakov Boljević, starina,tvoja generacija, etnički Crnogorac, koji zbori prelijepim crnogorskim jezikom što se zapisuje sa 32 alfabetskaznaka. Poslušaj što ti zborim i poručujem, ja koji poštujem sve vjere, a pripadam samo onoj, hrišćanskoj crkvi, koja nosi ime mog naroda i moje države, Crnogorska pravoslavna crkva, kako i bi upisano u Ustav moje države crnogorske, prije no što je, odivičić Petrovića, svojom soldateskom ne sutura i sa našim ljudima, tvog narativa, satrije i ime sa karte svijeta izbrisa.
Ajde Katunjaninu, na trenutak se priśeti okle si, što si i što ti dolikuje činjet. Jel ti inat i prometanje tuđih popova, tuđe vjere i večere među Crnogorce mjera spoznaje i činjenja ili trebaš ipak imat mjere u činjenju prema narodu iz kog si ponika, pa ma u šta da si se prometnuo. Kumim te bogom i kapom crnogorskom koja je za mene svetinja veća od ijednog sveca, jer predstavlja mene, moje korijene i mojepotomke, ne udaraj na Cetinje, ne traži đavola
Nije tad bilo znavenih Crnogoraca, ka danas, da se usprotive, riječju i umom suprostave Srbadiji onoj biogradskoj i ovoj naškoj, pa im mogaše bit da nas poklope, zemlju otmu, vojsku raspušte, Vladu i Kraljaišćeraju i dušu uzmu. Jes starino, dušu su nam uzeli kad su nam crkvu ukinuli i u tuđu, srpsku prometnuli,zulumćarski kako im i dolikuje. Učinješe to potpomognuti našim ljudima, „delegatima“ srpske vojske, na kafanskom skupu u Podgorici, van svih svetovnih i kanonskih zakona, na koje se tako zdušno pozivaju kad đe kakvi zulum što učine oće odbranit. Nažalost, starino i tad bi kuražnih i srčanih patriota, Komita crnogorskih, čijeg se imena ti danas groziš, iako tebi ili kom tvom, ništa loše ne učinješe, osim ako u svoje ne računaš i one soldate srbijanske te ih komite, iz tvoje Katunske nahije, gologuze skinuše i na ciči zimu izagnaše, te ih takve doma vrnuše. E, te komite crnogorske su naši preci, ono su čime se ponosimo, a ne četnici srbijanski, tuđa ideologija krvi i tla, zulumćari koji su junaštvo najbolje znali pokazati na kakvoj ženi, nejači i nenaoružanim starcima.
Ajde Katunjaninu, na trenutak se priśeti okle si, što si i što ti dolikuje činjet. Jel ti inat i prometanje tuđih popova, tuđe vjere i večere među Crnogorce mjera spoznaje i činjenja ili trebaš ipak imat mjere učinjenju prema narodu iz kog si ponika, pa ma u šta da si se prometnuo. Kumim te bogom i kapom crnogorskom koja je za mene svetinja veća od ijednog sveca, jer predstavlja mene, moje korijene i moje potomke, ne udaraj na Cetinje, ne traži đavola. Razumi da ono što ti misliš, što bi ti volio, čemu misliš da pripadaš, ima nas koji ne volimo, ne pripadamo mu, pa bi komšijski bilo pravo ostaviti nam taj jedan manastir da i mi imamo đe bogu se pomolit. Pomoliti se, a da ne spominjemo srpske svece Pljevaljske popove Macu iŠiljka kojim jedina vrlina bi što su mnogo voljeli upravo Srbe na šiljak nabiti i macom bogu na istinu poslat, „…e jesu sveci svaka im čast“.
Poslušaj Starino, što moj Vladika, svetac, po kome se srbijanska soldatske na improvizovanom grobu,na brzinu sklepanom na Nikšićkom trgu, davne 1918. godine, od velike milosti i poštovanja znala pomokriti, poslušaj što ti on iz dubine vremena poručuje:
„MOG PRIJESTOLA NIJE DOSTOJAN NIKO KO JE BIRAN BILO ĐE NO NA CETINJE I OD BILO KOGA DO ODCRNOGORACA“
A ovog popa što bi ti da nam na Cetinje i Manastir Cetinjski ustoličiš, birali su tuđe vladike, tuđe crkve, u tuđem gradu, tuđem hramu, uz saglasnost tuđeg gospodara i po tuđim zakonima, lažem li Katunjaninu.
Ništa naško, crnogorsko u njegovom izboru, liše titule koju mu dodijeliše nema, a ti veliš oćeš baš na Cetinje u Manastir za kakvog tuđeg vladiku da prometneš.
Ajmo starino, da tog 4. septembra, ljeta gospodnjega 2021., ti i ja bez pratnje, jer ti sigurnost svojom glavom garantujem, prošetamo Cetinjem. Daj da te častim jedno ladno Nikšićko, uz mezu njegušku, sir pljevaljski i jedan ladni pipun zecki u kafanu koja nosi ime mog naroda, države i crkve, ime Vlade na čijem si čelu, u kafanu Crna Gora đe redovno svrnem, a se Cetinja dovatim
Ako nej mene, starinu tvojih godina, koji blagom riječju te moli, da ne učiniš što, česa ćeš se śutra stiđet, česa bi nam mladost među sobom uzjogunilo, da učine što nažao jedni prema drugim, onda poslušaj što nam je u duhovnim knjigama, mojim i tvojim, zapisano. U one knjige kojim vjeruješ i zapovjesti kojim sepokoravaš.
„NE NA BLIŽNJEG SVOG JER JE STRPLJENJE SPAŠENJE, KO BRATA ZA BRATA NEĆE, TAJ TUĐINA ZA GOSPODARA OĆE“
Ajmo starino, da tog 4. septembra, ljeta gospodnjega 2021., ti i ja bez pratnje, jer ti sigurnost svojom glavom garantujem, prošetamo Cetinjem. Daj da te častim jedno ladno Nikšićko, uz mezu njegušku, sir pljevaljski i jedan ladni pipun zecki u kafanu koja nosi ime mog naroda, države i crkve, ime Vlade na čijem si čelu, u kafanu Crna Gora đe redovno svrnem, a se Cetinja dovatim.
Ja nema ništa protiv ličnog izbora pripadnosti naciji, vjeri i crkvi bilo kog građanina crnogorskog. Ja nemam protiv bilo kog vjerskog velikodostojnika i njegovog ustoličenja u kakav vjerski čin u manastirima i crkvama po Gori Crnoj. Ja se samo molim da te osjećaje, oni koji se u Crnoj Gori Srbima nazivaju, pokažu prema meni i onim što se Crnogorcima kazuju. Starino pokušaj da me ko generaciju razumiješ, da imadeš dovoljno razuma i agituješ da se Crnogorci u Crnoj Gori, kojom ti pripade da gazduješ, ne provociraju i da se duhovni kiljani po Crnoj Gori, uz saglasnost tvoju i pendrek efendije, ne pomjeraju. Cetinje i Cetinjski manastir jesu za Crnogorce duhovni kiljan vazda bili i danas su. Onaj ko oće vraga i nevolje, onaj koji nema dobrih namjera i koji želi silom Crnogorce srpstvu privest, koji duhovnost nameće mimo volje običnog čovjeka i tuđe popove silom oće narodu crnogorskom nametnut, bojim se da se sa ognjem igra.
Zar Ostroški ili manastir na Miholjskoj prevlaci nijesu dostojni ustoličenja jednog srpskog popa. Zarbaš mora biti ustoličenje na Cetinje i Manastir Cetinjski? Zar baš mora prst u oko Crnogorcima, razmisli, možda da prihvatiš moju ponudu za malo pića i ića u u kafanu, Crnu Goru na Cetinje, umjesto druženja sa popovima srbijanskim i kordonom specijalne policije i tajnih agenta, jer, starino sve je prolazno, a Crna Gora, Cetinje i Cetinjski manastir su vječni kiljani i svjedoci u vremenu postojanja crnogorskog, pa bi moguće valjalo sebi ostaviti priliku, da im se neđe u bliskoj budućnost i bez ove sile svetovne možeš primać.
Razmisli ima li mjesta i je li bolje promišljati svojom voljom i svojom glavom, je li to kvalitetnije i dugovječnije rješenje, od promišljanje glavom i voljom jednog tuđeg crkvenog velikodostojnika i tuđeg vožda.
Eto starino, od jedne starine, s ljubavlju, onako kako su me preci učili, prema čovjeku, nevoljniku, ja ti napisah što imah ti reći, a se u boga nadam da ćeš razumijeti i prihvatiti poziv na druženje, da umjesto prsta u oko, pružiš ruku Crnogorcu i skupa prošetamo i zamezimo na Cetinje u Crnu Goru, u subotu, 04. septembra ljeta gospodnjega 2021. godine, a da ćeš srpskog popa tog dana śetovat i uputit da svoje ustoličenje vjernom narodu priredi u nekom drugom manastiru crnogorskom. Ima ih, da je bog poprilično su nam ih oteli, da se nemaju čega zastiđet.
Kao što ti rekoh ja ću u subotu, 04. septembra biti i slobodno šetati Cetinjem, a ti ako prihvatiš poziv, dođi bez pratnje kako svetovne, tako i duhovne, neka popovi neđe drugo sebi dževapa čine, biće mi zadovoljstvo da te ugostim, da se družimo i omladini primjerom pokažemo da u različitosti ne treba i ne smije stanovati netrpeljivost.
S poštovanjem,
Predrag Zakov Boljević
