Predsjednik Savjeta Muslimana Crne Gore Sabrija Vulić reagovao je na tekst istoričara Srđe Pavlovića „Ozakonjeno krivo srastanje“, ocjenjujući da on sadrži niz netačnih tvrdnji, zamjena teza i osporavanja identiteta jedne ustavno priznate nacionalne zajednice.
U odgovoru, Vulić podsjeća da su pravo na nacionalno izjašnjavanje, poštovanje identiteta i zaštita manjinskih prava temeljne vrijednosti demokratskog društva i ustavnog poretka Crne Gore.
25Njegov odgovor prenosimo integralno:
Povodom teksta gospodina Pavlovića pod naslovom „Ozakonjeno krivo srastanje“, osjećam obavezu da, kao predsjednik Savjeta Muslimana Crne Gore, reagujem zbog niza netačnih tvrdnji, proizvoljnih zaključaka i, prije svega, zbog upornog negiranja ustavnog i istorijskog identiteta nacionalnih Muslimana u Crnoj Gori.
Već na formalnom nivou, tekst pokazuje nedovoljno razumijevanje elementarnih normi koje se odnose na nacionalni identitet. Gospodin Pavlović ni u jednom trenutku ne koristi naziv Musliman sa velikim slovom M, iako se radi o ustavno priznatoj nacionalnoj manjini, a ne o oznaci vjerske pripadnosti. Razlika između pojmova musliman kao pripadnika islamske vjere i Musliman kao pripadnika nacionalnog naroda nije pitanje stila niti pravopisne slobode, već pitanje poštovanja identiteta ljudi koji se tako izjašnjavaju. Kao što se pišu Bošnjak, Crnogorac, Albanac ili Hrvat, tako se piše i Musliman kada označava nacionalnu pripadnost. Uporno ignorisanje ove činjenice nije lingvistička greška, već predstavlja negiranje identiteta jedne ustavno priznate nacionalne zajednice.
Posebno zabrinjava tvrdnja da je „političko pozicioniranje glavni razlog za još jedno identitetsko krivo srastanje u Crnoj Gori“. Takva ocjena nije potkrijepljena nijednim argumentom. Savjet Muslimana Crne Gore nije nastao kao proizvod dnevne politike niti kao instrument bilo koje političke partije. Naše djelovanje zasniva se na zaštiti prava nacionalne manjine koja je priznata Ustavom Crne Gore i međunarodnim dokumentima o zaštiti manjinskih prava. Kada jedna nacionalna zajednica organizovano štiti svoj identitet, kulturu i tradiciju, to nije politički projekat, već ostvarivanje prava koje pripada svakom građaninu u demokratskom društvu.
Još manje stoji tvrdnja da ovakvo djelovanje „budi sumnju u političke i budžetske motive spajanja vjere i etniciteta“. Ovakva formulacija predstavlja insinuaciju, a ne argument. Savjet Muslimana Crne Gore nije vjerska organizacija, niti predstavlja Islamsku zajednicu. Naše djelovanje je usmjereno na zaštitu nacionalnog identiteta, jezika, kulture i istorijskog nasljeđa nacionalnih Muslimana. Vjerska prava ostvaruju se kroz Islamsku zajednicu, dok nacionalna prava ostvaruju manjinski savjeti, što jasno razlikuje i crnogorski pravni sistem.
Upravo gospodin Pavlović pravi ono za šta optužuje druge – poistovjećuje vjeru i naciju. Nacionalni Muslimani nisu nastali spajanjem religije i etničke pripadnosti odlukom bilo kojeg savjeta ili institucije. Njihovo nacionalno ime ima dugu istorijsku i pravnu utemeljenost. Tokom postojanja SFRJkategorija Musliman u smislu narodnosti, odnosno kasnije Musliman u nacionalnom smislu, bila je ustavno priznata kategorija. Desetine hiljada građana Crne Gore upravo su se tako izjašnjavale na popisima stanovništva, mnogo prije savremenih političkih okolnosti i mnogo prije osnivanja današnjeg Savjeta Muslimana Crne Gore. Dakle, nacionalni Muslimani nijesu ničija politička konstrukcija iz XXI vijeka, već istorijska činjenica i dio ustavnopravnog razvoja prostora bivše Jugoslavije.
Ne manje problematična je tvrdnja da je legitimno postaviti pitanje da li se svi članovi naše organizacije slažu sa navodnim „vjersko-etničkim amalgamom“. Takvo pitanje može se postaviti svakoj organizaciji, ali ono ne može biti argument protiv njenog legitimnog djelovanja. Savjet Muslimana Crne Gore funkcioniše u skladu sa zakonom, njegovim organima upravljaju legitimno izabrani predstavnici, a odluke se donose u skladu sa propisanim procedurama. Nijedna odluka Savjeta nije donesena mimo volje njegovih organa niti predstavlja privatni stav predsjednika.
Gospodin Pavlović navodi da nikada nije rekao da su „muslimani u Crnoj Gori politička konstrukcija“, već da je termin „etnički muslimani“ politička konstrukcija. Međutim, upravo u tome leži osnovni problem njegove argumentacije. Nacionalni Muslimani ne koriste termin „etnički muslimani“ kao svoje službeno nacionalno ime. Naše ime je jednostavno – Muslimani, sa velikim slovom M, što predstavlja naziv nacionalne manjine priznat Ustavom Crne Gore. Polemisati sa terminom koji nije zvaničan, a zatim iz toga izvoditi zaključke o identitetu jedne zajednice, predstavlja zamjenu teza.
Posebno je neodrživa tvrdnja da pozivanje na Ustav predstavlja „pogrešnu odbranu legitimiteta“. Naprotiv, u demokratskom društvu upravo je Ustav najviši pravni akt iz kojeg proizilaze prava građana i nacionalnih manjina. Naravno da Ustav nije istorijska knjiga niti antropološka studija, ali jeste dokument koji potvrđuje pravni subjektivitet zajednica koje postoje u Crnoj Gori. Ako Ustav priznaje nacionalne Muslimane i garantuje im pravo na očuvanje identiteta, onda niko nema pravo da njihovu egzistenciju proglašava stručnom greškom ili političkom konstrukcijom.
Istorija nas uči da identiteti ne nastaju dekretom naučnika niti nestaju novinskim tekstovima. Oni nastaju kroz istorijske procese, društvenu svijest i slobodno izjašnjavanje ljudi. Nacionalni Muslimani predstavljaju istorijsku realnost ovih prostora, sa kontinuitetom koji traje više od pola vijeka u ustavnopravnom smislu, a mnogo duže u društvenom i kulturnom životu. To što su se devedesetih godina pojedini pripadnici ove zajednice opredijelili za bošnjački nacionalni identitet ni na koji način ne ukida pravo onih koji su zadržali identitet Muslimana. U savremenoj Crnoj Gori oba identiteta imaju puno pravo na postojanje i međusobno uvažavanje.
Savjet Muslimana Crne Gore neće prihvatiti pokušaje da se identitet nacionalnih Muslimana relativizuje, omalovaži ili predstavi kao proizvod političkih interesa. Naša obaveza nije da određujemo kako će se drugi nacionalno izjašnjavati, već da štitimo pravo naših sunarodnika da se slobodno izjasne kao Muslimani, onako kako im garantuju Ustav Crne Gore, zakoni države i međunarodni standardi zaštite ljudskih i manjinskih prava.
Na kraju, želim naglasiti da Savjet Muslimana Crne Gore poštuje pravo svakog autora na naučnu i javnu raspravu. Međutim, javna riječ nosi i odgovornost da se razlikuju istorijske činjenice od ličnih interpretacija. Kada se govori o nacionalnim Muslimanima, ne govori se o teorijskoj konstrukciji niti o „krivom srastanju“, već o ljudima, njihovom identitetu i njihovim ustavom zagarantovanim pravima. Ta prava nijesu predmet ničije dobre volje, niti akademske procjene njihove opravdanosti. Ona su dio ustavnog poretka Crne Gore i vrijednosti savremenog demokratskog društva koje počiva na poštovanju različitosti.
Na kraju, gospodine Pavloviću, priznajem da ste me doveli u dilemu, ne naravno po pitanju moje nacionalne pripadnosti i mojih crnogorskih korijena, već po pitanju iz koje “kuhinje” stiže ovakva Vaša analiza, a imajući u vidu našu međusobnu prepisku od prije nekoliko mjeseci gdje ste u sasvim drugom svjetlu komentarisali postojanje Muslimana.
