„Ciljevi koji se u Crnoj Gori žele postići na osnovu „zamišljenih“ rezultata popisa usmjereni su na poništenje njene nezavisnosti, kao krajnji domet politike Beograd prema nama“, istakao je u razgovoru za Portal Analitika istoričar Vukota Vukotić.
Ukazuje i da se, osim toga ultimativnog cilja, kampanjom za popis stanovništva želi postići još nekoliko vezanih ciljeva, kao što je pokazivanje da je Crna Gora „srpska“ zemlja i argument pred međunarodnom zajednicom da je Referendum iz 2006. bio greška.
Umjesto građanskog društva žele konfederaciju naroda
„Upravo jedan od tih dodatnih ciljeva je i pokušaj da se u Crnoj Gori rastoči i ukine građansko društvo, a da se umjesto toga uvede svojevrsna konfederacija naroda, vjerovatno po bosanskom modelu“, smatra Vukotić.
Uostalom, kako podsjeća, to je dio programa partija koje su bile okupljene u bivšem Demokratskom frontu.
56„Brisanjem građanskih prerogativa našeg društva, Crna Gora može se svesti na niz spojenih nacionalnih regiona, koji mogu a ne moraju ostati zajedno ili se trebaju uklopiti u druge velikodržavne projekte. Takve najave dobili smo još prije tri godine direktno iz Beograda, iz usta istoričara Rakovića, koji je najavio razgraničenje Srbije i Albanije u Crnoj Gori“, napominje Vukotić.
Identitetske grupa definisane, fluidni stavovi u manjini
Sagovornik Analitike ističe i da je Crna Gora jedina zemlja u svijetu u kojoj nacionalna struktura zavisi od aktuelnih političkih prilika.
„Razlozi za to su dublje prirode, a najviše leže u decenijskom forsiranju narativa o dualnom identitetu Crnogoraca. Stoga, građani u Crnoj Gori često se opredjeljuju prema u tom trenutku oportunom mišljenju. Ipak, smatram da je nakon svega što smo prošli posljednjih decenija, narod u Crnoj Gori dobio jednu dozu zrelosti i da imamo definisane identitetske grupe, a fluidni stavovi su u manjini“, ocjenjuje Vukotić.
Mnogo vremena se izgubilo na Đilasovu tezu o dualnom identitetu
Na pitanja da li su crnogorski intelektualci uložili dovoljno napora da rasvijetle Crnogorcima i Crnogorkama istorijski razvoj njihove nacije, sagovornik Analitike odgovara kratko i jasno - definitivno nijesu.
„Mnogo vremena izgubilo se tokom trajanja Jugoslavije, naročito socijalističke, kada je forsirana Đilasova teza o dualnom identitetu“, naglašava Vukotić.
Međutim, kako dodaje, naučni dokazi o istorijskom postojanju Crne Gore i Crnogoraca odavno su iznešeni i napisani ali nikada, ističe, do kraja nijesu prezentovani u javnosti.
„Agresivni narativ o „srpskom“ porijeklu dominirao je u laičkoj javnosti uz pomoć legendi i „tradicijskih“ priča, guslanja i sličnih metoda, pa naučni dokazi nikada nijesu ni nalazili put do publike“, kaže Vukotić.
Izbjeći scenario iz 1992. kada je jedan čovjek glasao za cijeli ulaz
Smatra kako je pritisak da se odloži popis u ovakvim okolnostima opravdan, makar samo zato što, kako dodaje, vlada u tehničkom mandatu nije zakonski u mogućnosti da ga sprovede.
„U tom smislu treba povećati pritisak na institucije da se on odloži. Nažalost, u slučaju bojkota popisa mislim da bi to stvorilo dodatni prostor za manipulacije podacima u korist Beograda. Trebamo izbjeći scenario iz 1992. kada je na Referendumu o SRJ jedan čovjek glasao za cijeli ulaz jedne zgrade i slično“, upozorava Vukotić.
Beograd nije do kraja uspio da sprovede zamisli
Pitali smo ga i smatra li da će partije tzv. tridesetoavgustovske većine uspjeti da prevaziđu međusobne razmirice s ciljem promjene građanskog ustrojstva Crne Gore ukoliko to od njih nakon popisa zatraži režim u Beogradu.
„Kao prvo, mislim da tu treba razdvojiti dva pojma. Političke partije koje su sačinile većinu nakon izbora od 30. avgusta programski su konfrontirane i heterogene i zbog toga nikad nijesu načinile stabilnu većinu“, ukazuje Vukotić.
S druge strane, dodaje, proizvod litijaške kontrarevolucije je agresivna politika, prije svega Beograda prema Crnoj Gori kao nezavisnoj državi, koja nije do kraja nije uspjela da sprovede svoje zamisli.
„Nosilac takve politike nijesu samo partije iz „tridesetoavgustovske većine“, već u dobrom dijelu i Crkva Srbije i još neki činioci. Stoga je pozivanje na većinu od 30. avgusta zapravo lozinka za sprovođenje litijaških ciljeva i poništenje svih tekovina Crne Gore od 2006. godine. Ideološka heterogenost partija koje su činile tu većinu i onih koje su produkt tih dešavanja, kao i očigledna distorzija u centrima moći kojima svaka od njih odgovara glavna je prepreka u ostvarenju ciljeva politike Beograda“, naglašava Vukotić.
Na pitanje kako Crnogorci treba da se postave ukoliko Beograd preko svojih poslušnika odluči da nasilno sprovode u djelo naum o izmjeni Ustava Crne Gore, sagovornik Analitike navodi da će odgovor na takve pokušaje morati da pruži Vlada koja će u tom trenutku biti na čelu vlasti.
„Nažalost, sa sadašnjom situacijom u Crnoj Gori moraćemo se oslonitina patriotizam stranaka koje su proizvod 30. avgusta“, zaključuje Vukotić.
