EU u drugom planu za opoziciju: Jedini cilj crnogorske opozicije, odnosno, opozicije u Crnoj Gori (jer oni tako više vole) jeste promjena Ustava, ali samo u dijelu promjena da se srpski jezik uvede kao službeni. To im je jedino važno. EU integracije i dobrobit svih građana Crne Gore apsulutno su u drugom planu. Ovom bloku crnogorske opozicije, priključili su se bivši Crnogorci i to oni koji se i danas navodno izjašnjavaju kao Crnogorci a koji su 21. maja 2006.g. ćutali, a kasnije su se kajali zbog svog ćutanja i našli su opravdanje u ‘borbi’ za građansku državu. To svoje ‘kajanje’ su ispoljili na njima primjeren način i dalje su sa onima koji više vole drugu državu. I sada pozivaju na neko pomirenje sa komšijama. Kao država se stvara tako što pozovete komšije na kafu. Naravno, da treba biti za građansku državu, ali prvo je trebalo obnoviti svoju državu. Elementarno se podrazumijeva da volite svoju državu i da radite u interesu svoje države. Valjda je to normalno. Ali za njih ništa nije logično. I stalno se iznova pitaju zašto gube na izborima u državi koju nisu željeli i uvijek nalaze opravdanje, kaže Vukčević.
Novi pokušaj likvidacije Crne Gore: Poslanik DPS-a navodi da opozicija još uvijek ne može da se pomiri sa činjenicom da je Crna Gora nezavisna i zato predstavnici opozicije stalno insinstiraju da se treba okanuti priče o crnogorskom nacionalnom identitetu, o crnogorskoj kulturi, jeziku, crkvi.
- Naravno da ovakvim ponašanjem crnogorske opozicije (neka mi oproste na insistiranje da su crnogorska, iako to nijesu) žele da naprave uslove da se za 10 ili 20 godina opet neko pita: pa dobro, pošto smo u svemu isti, šta će nam dvije srpske države, jedna pored druge, dovoljna je jedna. Veoma smisleno žele da stvore mogućnost da se pokuša likvidacija Crne Gore kao samostalne države, kao što se to dogodilo 1918. godine, kada je odlukama nelegalne Podgoričke skupštine pripojena ondašnjoj Srbiji. Crnogorska opozicija (opet ja crnogorska, zato što bih volio da jesu) još uvijek nije preboljela rezultate referenduma, napisao je Vukčević.
U Beograd po mišljenje: On navodi da okupljanjima lidera srpskih partija iz regiona kod predsjednika Srbije svaka tri mjeseca, kao da žele ponovo da učine aktuelnom ideju (da li je ikada prestala da bude?) ‘da svi Srbi žive u jednoj državi’ , koja je sada promijenjena ‘da je predsjednik Srbije predsjednik svih Srba’.
- Naravno da nema razlike, suština je ista. I kada su u pitanju te ideje onda nema uslovljavanja. Dakle, u opoziciji ništa novo, oni i dalje idu u Beograd po instrukcije (čitaj: po svoje mišljenje).
Borba opozicije za bolju Crnu Goru tj. za bolji životni standard građana koliko je iskrena diskutabilno je pitanje ili bolje kazano je li uopšte iskrena? Do tog cilja važni su integracioni procesi Crne Gore. Crna Gora mora ispuniti sve standarde EU, prije svega, u interesu svojih građana, kako bi se postigla ekonomska stabilnost, otvorila nova radna mjesta, poboljšali zdravstveni, penzioni, obrazovni sistemi, smanjili problemi sa organizovanim kriminalom, korupcijom itd. Sve to treba da doprinese boljem životnom standardu svih građana.
Politička ucjena: Opozicija ucjenjuje i dalje želi samo identindetska pitanja Srba i pored toga što je EU jasno stavila do znanja šta Crnoj Gori, u ovom trenutku, valja činiti, a to je i potvrđeno usvojenom Deklaracijom Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje EU i Crne Gore, u kojoj je navedeno „Odbor je pozvao Skupštinu Crne Gore da ubrza aktivnosti radi usvajanja ustavnih reformi kojima će se osnažiti pravna nezavisnost i odgovornost pravosuđa, zbog izuzetnog značaja te reforme. Odbor je pozvao sve političke partije da prestanu da uslovljavaju unaprijed dogovorenu reformu drugim političkim zahtjevima koji nijesu vezani za ovo pitanje, da obnove dijalog i postignu kompromis.“
Nema kompromisa za državu: Za svoju državu nema kompromisa, ona je jedna jedina. Za nju se borimo, za nju navijamo (naši preci su davali i svoje živote). Međutim, opozicija u Crnoj Gori niti se bori za Crnu Goru niti navija za Crnu Goru. Oni navijaju za Srbiju i kada igra Crna Gora!? Vjerovali ili ne ali to je opozicija, to su ti ljudi koji se navodno bore za interese Crne Gore, ucjenjujući svoju a navijajući za drugu državu. Nije im prvi put da ucjenjuju i da se svrstavaju na stranu protiv jer njima su važniji interesi drugih.
U situciji kada Crna Gora treba da napravi važan korak ka EU i kada svi, pa uključujići i opoziciju moramo imati razum, ta opozicija se bavi politikanstvom, te u glavama običnih ljudi stvara konfuziju i pogubne zablude zasnovane na mitomaniji. Za njih je važniji njihov cilj: srpski jezik kao službeni, a ne cilj svih u Crnoj Gori: otvaranje pregovora sa EU. Državni interes za opoziciju ne postoji, za njih je važan jedino državni interes druge države. Njih ne interesuje Crna Gora, a samim tim ni građani Crne Gore. Pa kad dođu izbori opozicija se čudi kako su izgubili i zašto ih građani ne glasaju (i oni koji su ih glasali na predhodnim izborima više ih ne glasaju, primjer lokalnih izbora u Herceg-Novom i Tivtu).
Alibi za poraze: Nakon izbora (često i prije izbora) opozicija traži neki alibi. Gubitnik uvijek nađe opravdanje, a pobjednik rješenje. Zato je opozicija u Crnoj Gori gubitnik a biće i dalje. Pobjednici idu naprijed, traže i pronalaze rješenja. Ova vlast je obnovila državnost Crne Gore, obezbijedila ekonomsku samoodrživost, stvorila makoekonomsku stabilnost, obezbijedila realne uslove za početak priključenja EU i NATO, postala faktor stabilnosti u regionu itd. Riješiće i nastale probleme koji se odnose na nezaposlenost, socijalnu sigurnost koji su prouzrokovani negativnim uticajem globane ekonomske i finansijske krize. To je realni optimizam i zato građani Crne Gore vjeruju DPSu. Naravno da opoziciji nije jasno jer oni bi da mijenjaju građane a zapravo bi trebalo da mijenjaju sebe. Prvo bi morali početi da navijaju za Crnu Goru da bi bili crnogorska opozicija. Ima li nade, zaključuje Vukčević.
