Bivši premijer Srbije i predsjednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević optužio je crnogorske vlasti da udžbenikom „Poznavanje društva 5“ za peti razred osnovne škole „brišu“ Srbe iz obrazovnog sistema. U objavi na Fejsbuku Vučević je napisao da su Srbi u tom udžbeniku „potpuno izbrisani“, da se ne navode „ni kao konstitutivni narod, ni kao nacionalna manjina“. Optužio je Podgoricu, odnosno premijera Milojka Spajića, da „sprovodi antisrpsku ideologiju i antisrpsku histeriju“.
- Milojko, znaš li da brišeš svoje pretke – piše na fotografiji koju je Vučević objavio uz svoj post.
Bivši srpski premijer otišao je i dalje od kritike samog udžbenika. Napisao je da su udžbenici bez Srba „samo delić njihove opasne agende koja za cilj ima širenje mržnje prema svemu srpskom i pokušaj poništavanja svega što je u vezi sa Srbima“. Poručio je i da „naš narod u Crnoj Gori zna da smo uz njega i da ćemo se uvek boriti za očuvanje njihovog kulturnog i duhovnog identiteta“. To su riječi kojima se stranački lider iz Srbije obraća dijelu stanovništva Crne Gore.
Portali iz Srbije, koji su pod kontrolom režima Aleksandra Vučića, juče su pisali o „antisrpskoj histeriji“ u Crnoj Gori i navodili da im se „zatire seme“. Ovim je samo nastavljen šovinistički narativ usmjeren na Crnu Goru od strane režima u toj zemlji.
Povod za reakciju bivšeg srpskog premijera bila je objava nekadašnjeg poslanika Vladimira Dobričanina (Ujedinjena Crna Gora), koji je na društvenim mrežama podijelio djelove istog udžbenika i autore uporedio sa nacističkim propagandistom Jozefom Gebelsom. Dobričanin je, pored posta, objavio i stranice udžbenika sa svojim komentarima u kojima je problematizovao „strasno navijanje za reprezentaciju Crne Gore“, nazivajući to tendencioznim i sugestivnim. Pitao se i u koju zajednicu ubrojiti Srbe, komentarišići pitanje da se navede navede najmanje pet zajednica (nacija, nacionalna manjina, manjiski narod, etnička grupa) i slično...
Sadržaj samog udžbenika, međutim, ne potvrđuje najtežu od iznijetih optužbi. Na strani 61 knjige nalazi se grafikon „Nacionalna pripadnost stanovništva Crne Gore po popisu iz 2011. godine“, na kojem su Srbi prikazani kao druga po veličini zajednica u državi, odmah iza Crnogoraca. Tvrdnja da su Srbi „potpuno izbrisani“ tako se pobija stranicom same knjige na koju se prigovor odnosi.
Ono što se u udžbeniku može uočiti jeste da se u ilustrativnim primjerima, u djelovima posvećenim identitetu i nacionalnoj pripadnosti, kao primjeri navode Crnogorac, Musliman, Rom, Bošnjak i Albanac, dok se Srbin – iako je po popisnim podacima druga zajednica po brojnosti – u tim primjerima ne pojavljuje. Dobričanin je upravo to i napao. Ipak, ovdje se može govoriti o suženom izboru primjera, a ne o izostavljanju Srba iz udžbenika, budući da ih grafikon i popisni podaci u knjizi izričito navode.
Ustav navodi srpski jezik, predmet nosi njegovo ime
Vučevićevu tvrdnju da se crnogorske vlasti „plaše srpskog jezika kojim govori pola Crne Gore“ takođe pobijaju ovdašnji propisi. Ustav Crne Gore u članu 13 propisuje da je službeni jezik crnogorski, ali da su „u službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik“. Srpski jezik je, dakle, poimenično naveden u najvišem pravnom aktu države.
Ustav pritom nijednu zajednicu ne rangira iznad druge. U članu 1 Crna Gora je određena kao „građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde“, a članom 2 kao nosilac suverenosti utvrđen je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Dakle građanin, a ne etnička grupa. Članom 79 pripadnicima manjinskih naroda jemči se, između ostalog, pravo na upotrebu svog jezika i pisma i na školovanje na svom jeziku, dok član 80 izričito zabranjuje nasilnu asimilaciju i obavezuje državu da od nje štiti. Optužbe za „asimilaciju“ i „brisanje“ ne odgovaraju onome što Ustav Crne Gore propisuje i zabranjuje.
Ne manje važna činjenica je da, za razliku od svih država bivše Jugoslavije, u obrazovnom sistemu Crne Gore srpski jezik ima svoje realno mjesto: obavezni nastavni predmet u osnovnim i srednjim školama zvanično se zove Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost. Srpski jezik stoji u samom nazivu predmeta iz kojeg uče svi učenici u Crnoj Gori.
Ni demografska slika ne potkrepljuje tezu o nestajanju i brisanju Srba, naprotiv. Prema popisu iz 2011. godine, kao Srbi se izjasnilo 28,73 odsto građana. Na posljednjem popisu, sprovedenom 2023. godine, taj udio je porastao na 32,93 odsto ili 205.370 građana. Srpski jezik je pritom kao maternji navelo oko 43 odsto stanovnika, više nego crnogorski, koji je maternji za 34,52 odsto.
Vučević u svojoj objavi i sam navodi da u Crnoj Gori živi „33 odsto Srba“ – podatak koji je blizak zvaničnom rezultatu popisa i koji je teško pomiriti sa istovremenom tvrdnjom da je ista ta zajednica iz udžbenika „izbrisana“.
Zavod: Nedostatke ne treba zanemariti
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva u odgovoru dostavljenom medijima naveo je da je udžbenik „Poznavanje društva 5“, autora Tatjane Burzan, Snežane Turković i Srđana Vukadinovića, objavljen 2008. godine. On nije nastao ni odobren u mandatu aktuelne vlade, već je u obrazovnom sistemu gotovo dvije decenije.
Udžbenik koji je danas u upotrebi sadrži i podatke popisa iz 2011. godine. Izdanje iz 2008. objektivno nije moglo sadržati podatke popisa koji je sproveden tri godine kasnije, što znači da je udžbenik u međuvremenu dopunjavan, a to je uobičajena i očekivana praksa.
Iz Zavoda, međutim, poručuju da godina izdanja nije opravdanje.
- Činjenica da se radi o udžbeniku iz 2008. godine za Zavod za udžbenike i nastavna sredstva nije razlog da se bilo koji eventualni nedostatak zanemari. Naprotiv - navodi se u odgovoru Dobričaninu.
Dodaju da ukoliko postoji sadržaj koji „zahtijeva stručnu provjeru i unapređenje, on mora biti sagledan odgovorno i bez relativizovanja problema“.
U Zavodu smatraju i da pitanja sadržaja udžbenika „treba da budu predmet stručnog i institucionalnog rada, a ne dnevno-političkih polemika“. Podsjećaju da je isti sadržaj bio predmet javne rasprave „nekih javnih djelatnika još 2017. godine“ i navode da su upravo aktuelna vlada i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija pokrenuli reformu obrazovnog sistema kako bi svaki udžbenik u upotrebi bio „naučno i činjenično tačan, pedagoški i metodički utemeljen, jezički i sadržajno primjeren uzrastu učenika“.
Zavod navodi i da je formiran novi saziv Nacionalnog savjeta za obrazovanje, stručnog tijela koje po zakonu ima ulogu u postupcima odobravanja i kvaliteta udžbenika.
Prema dinamici predviđenoj Strategijom reforme obrazovanja 2025–2035, izmjena nastavnog plana planirana je do kraja 2026, izmjena predmetnih programa tokom 2027, a tek nakon toga pristupiće se izmjeni udžbenika.
