Koliki je stepen nebrige prema crnogorskoj kulturnoj baštini koji se danas nalazi kod SPC ilustrovaćemo fotografijama iz Crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Nikšiću.
I ovdje možete vidjeti gomilu proizvoljnih „elektroinstalacionih“ rješenja, katastrofalno stanje živopisa, nebrigu i zapuštenost u i oko crkve, a vrhunac je da ova crkva danas služi SPC kao ostava i “prigodno” mjesto za kako izgleda – kuvanje kafe.
U literaturi se može pročitati da je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Nikšiću, jedna od najstarijih na području nikšićke opštine. Ali očigledno to joj nije pomoglo da danas zavrijedi više pažnje i brige nadležnih državnih i opštinskih organa i institucija zaduženih za brigu o crnogorskoj kulturnoj baštini.
Do njih izgleda ne dopiru upozorenja da neozbiljnost čuvanja i radovi na zakonom zaštićenim vjerskim objektima SPC bez stručnog udjela institucija zaštite imaju za posljedicu narušavanje njihove izvornosti. I da, devalviraju njihovu vrijednost kao reprezenata crnogorske kulturne baštine.
Crkva Sv. Petra i Pavla podignuta je u centru nekropole stećaka u urbanom naselju Nikšića. Iako nema preciznih podataka o vremenu gradnje ove današnje crkve na osnovu njenog živopisa smatra se da ona ne može biti starija od 17. vijeka.
Zbog karakteristične arhitekture ova crkva je od 1960. godine registrovana kao kulturno dobro. Nekropola stećaka je pod nazivom „Groblje oko crkve Sv. Petra i Pavla“ još 1950. godine imala status zaštićenog kulturnog dobra i bila upisana u Centralni registar spomenika kulture 1961. godine.
Usljed potreba stvaranja prostora za pravljenje novih grobnica, nikšićka velika nekropola stećaka je nažalost u prošlom vijeku ostala bez mnogih primjeraka. To se najbolje može vidjeti ako se uporede izvještaji pojedinih istraživača o broju stećaka na ovoj nekropoli.
Tako je početkom šeste decenije prošlog vijeka Dimitrije Sergejevski na njoj nabrojao 396 nadgrobnika. Tri decenije kasnije Šefik Bešlagić je ustanovio da ih ima svega 125. Početkom devedesetih godina stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture ih popisuju svega pedesetak. Prema Bešlagićevom zapažanju od tada registovanih 125 stećaka bilo je 14 ploča, 105 sanduka, četiri sljemenjaka i dvije krstače. Gotovo polovina od njih posjedovala je klesani ukras (12 ploča, 20 sanduka, četiri sljemenjaka i dva krsta), a neki su imali i natpis. Stećak sa natpisom ugrađen je u južni zid crkve Sv. Petra i Pavla. Stećci su dobre kamenorezačke izrade, ali su nekropola i njeni stari stećci dugo vremena bili prepušteni nebrizi. Mnogi od stećaka utonuli su u zemlju, pomjereni su sa prvobitnog mjesta i zarasli u šipražje.
Štaviše, neki od njih upotrijebljeni su za nove nadgrobne spomenike na čemu su između ostalih još 1972. godine u Nikšićkim novinama upozorili Pavle Mijović i Mirko Kovačević.
Nekropola stećaka Groblje kod Petrove crkve u Nikšiću vrlo je zanimljiva iz više razloga. Poznati arheolog Artur Evans bio je prvi arheolog koji je 1877. godine vidio ovu nekropolu i imajući iskustvo sa stećcima zbog ranije posjete Bosni i Hercegovini obratio je posebnu pažnju na nikšićke stećke.
On je nekoliko godina kasnije svoja zapažanja o stećcima pa dijelom i ovih u Nikšiću ukratko iznio u izdanju "Antiquarian Resarshes". Kasnije su o ovoj crkvi i nekropoli stećaka pisali Pavle Rovinski i Petar Šobajić.
Brojnost primjeraka, raznovrstnost ukrasa i oblika pružaju dovoljno elemenata za razumijevanje i ocjenu stećaka u Crnoj Gori. Sergejevski smatra da će kod proučavanja srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti stećci starog Onogošta zauzeti jedno od prvih mjesta.
Danas se izgleda na primjeru Crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Nikšiću možemo uvjeriti kako izgleda to proučavanje srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti gdje stećci starog Onogošta zauzimaju jedno od prvih mjesta. Devastirano, degradirano i devalvirano.
Širitelji svetosavske magle u Crnoj Gori iz sadašnje vlasti, crkveni glasnogovornici i njima naklonjeni mediji uporno nastavljavju sa indolentnim ponašanjem prema crnogorskoj kulturnoj baštini uporno odobravajući i pravdajući svaku vrstu devastacije i degradacije koja se vrši nad njom.
Veliku pomoć im u tom poslu, danas to možemo slobodno reći, pružaju i državne i opštinske institucije zadužene za brigu o crnogorskoj kulturnoj baštini. Takođe i Javni servisi koji bi trebalo da promovišu i rade na očuvanju baštine koju smo naslijedili.
Trebalo bi da budu servis svih građana koji bi činjenjem promovisali pozitivne norme ponašanja prema crnogorskoj kulturnoj baštini. A ne nijemi posmatrači devalviranja vrijednosti crnogorske kulturne baštine.
