Tri ostrva: Prevlaka (Ostrvo cvijeća), Stradioti (Sv. Marko) i Otok, te poluostrvo Brda, čine Krtoljski arhipelag. Položajem, istorijom, spomenicima i ljepotom su neprocjenjivi dragulj i znamenitost Tivta i ukupne kulturne baštine Crnogorskog primorja.
Malo ostrvo Otok u Tivatskom zalivu, nalazi se između obale Krtola i ostrva Sv. Marka (Gabrio, Stradioti). Prečnik ostrva iznosi jedva 200 m, od čega jednu polovinu zauzima kompleks samostana posvećenog Bogorodici - Gospi od milosti. Nije poznato kada je na Otoku podignuta najranija sakralna građevina.
Na Otoku su svoj manastir imali benediktinci, koji su napustili krajem 11. vijeka. Prema nekim autorima izgleda da su na Otoku ostali fratri pustinjaci, kojih je bilo i na Prevlaci i u Verigama. Tek od 15. vijeka arhivski izvori pominju na Otoku redovnike celestina.
U zapisu 1479. godine Otok se pominje se kao „Monasterium fratrum de observantia – Sancti Petri Caelestini“ (samostan celestinaca).
U 16. vijeku celestinci (sveštenici koji su živjeli povučeno od svijeta) su u znatnom opadanju pa 1524. godine i samostan preuzimaju franjevci, koji drže svoj samostan do kraja 19. vijeka, kada Otok postaje rezidencija kotorskih biskupa. Danas je samostan u posjedu isusovačkog reda.
Mnogobrojni su svjedoci njegovih istorijskih ishodišta. Na njemu se nalazi u arheološkoj praksi rijedak žrtvenik posvećen Junoni Licini, zaštitnici porodilja. Pretpostavlja se da je tu naknadno donešen, što ne dokazuje da je tu postojao antički, pa čak ni ranosrednjovjekovni kulturni sloj. Ovaj natpis se nalazi u dvorištu kompleksa samostana posvećenog Bogorodici - Gospi od milosti. Ugrađen je kao donji stub ograde stepeništa za terasu prvog sprata konaka.
Kako piše Jovan Martinović uklesan je na prizmatičnoj ari osnovice 40 x 40 cm, visine 70 cm., od lošega domaćeg kamena. Gornji dio natpisa sa četiri retka relativno je loše očuvan, pa se jedva naziru slova prvoga retka, osim dva posljednja, iznad ovalnog ornamenta, koji bi mogao da liči na vijenac.
Drugi, treći i četvrti redak u donjem dijelu are, ispod tog vijenca, relativno su dobro očuvani i omogućavaju lekciju teksta: “Statija Lucijeva ćerka Klementina Junoni Lucini učini zavjet s ljubavlju po zasluzi".
Martinović napominje da je taj natpis značajan ne samo po tome što je jedina votivna ara na Crnogorskom primorju, već i stoga što se na njemu prvi i jedini put na istočnoj jadranskoj obali nalazi ime rimske boginje Junone s atributom “Lucina” – zaštitnica porođaja.
Samostanska crkva je temeljno obnovljena 1900. godine zaslugom kotorskog biskupa Ućelinija - Tice. U novu jednobrodnu crkvu sa skladnim, uz nju prislonjenim zvonikom, ugrađen je materijal sa starijih objekata, kao i više fragmenata preromaničkih reljefa do-nesenih s drugih lokaliteta, najvjerovatnije sa obližnje Prevlake.
U literaturi možemo pročitati da je u njegovim zidovima spolirano 13 odlično sačuvanih komada preromaničkih liturgijskih instalacija nepoznatog porijekla, od kojih neki odaju isti klesarski manir.
Na jednom pilastru impresivnih dimenzija, u mermeru je isklesana neobična vitica s izdancima izvedenima na dva različita načina, ali kvalitet i način klesanja su isti.
Majstor je ovdje, poigravajući se ishodišnim biljnim motivom, stvorio unikatni, gotovo apstraktni ornament, što svjedoči o njegovoj inventivnosti i visokoj klesarskoj umješnosti. Drugi mermerni pilastar u potpunosti odgovara svom pandanu u kotorskoj katedrali, baš kao i treći iz zbirke manastira na Prevlaci, pronađen na obližnjem lokalitetu Račica u Tivtu.
Tu se nalazi i kamena ploča s natpisom o osnivanju neke crkve Sv. Stefana, možda u Vranovićima, na kome se - kao donator - pominju Horuga i njegova žena Dana. To je važan artefakt koji prati period doseljavanja Slovena i njihov prelazak na hrišćanstvo.
U šipražju na Otoku 1955. godine pronađen je kameni nadvratnik sa neke manje crkve, a gdje se nalazila crkva još nije utvrđeno. Natpis na nadvratniku uklesan je latinskim jezikom i to obostrano: sa ulazne i izlazne strane crkve. Natpis govori o tome da su “Crkvu Sv. Stefana podigli početkom 9. vijeka Dana i njen muž Hurocus”. Oba imena su izvedna iz starih slovenskih, a Dana je najstarije slovensko žensko ime zapisano na našim prostorima.
Od pokretnog spomeničkog fonda vrijedan je i jedan drveni kip Bogorodice - Blažene Gospe od Otoka, a mogao bi poticati iz 15. vijeka. Don Niko Luković, poznavalac naših starina, bio je mišljenja da ovo djelo treba pripisati Jakobu Kotoraninu, koji je 1462. godine radio u visokom reljefu bogorodičin kip za jednu od crkava u Milanu.
Stiče se utisak da ovaj biser Crnogorskog primorja nakon burnih dešavanja koje je preživio tokom svog trajanja do danas, položajem, istorijom, spomenicima i ljepotom ipak nije dobio tretman koji zaslužuje. Prije izgleda da životari u svojevrsnoj “zapostavljenosti”.
