Ona je prije nekoliko dana, kao suvozač, uspjela da na putu zadrži kombi u kojem su bili zaposleni iz bjelopoljskog zatvora, koji je dobijao ubrzanje i kretao se ka provaliji, nakon što je vozač, kojem je pozlilo za volanom, izgubio kontrolu nad vozilom i koji je, nažalost, preminuo.
Zahvaljujući brzoj reakciji i prisebnosti Čurović, izbjegnuta je veća tragedija, a njene kolege i ona prošli su sa lakšim povredama.
Čurović je za "Dan" kazala da su ona i kolege iz bjelopoljskog zatvora posredstvom sindikata krenuli na izlet – rafting Tarom.
“Krenuli smo prije nekoliko dana sa dva kombija iz Podgorice, prema rijeci Tari, preko Plužina i u jednom kombiju bilo je nas osam iz bjelopoljskog UIKS-a. Ništa tokom puta, od tih dvadesetak kilometara vožnje, nije slutilo da se može desiti nešto nepredviđeno. Sa zatvorskom policajkom Bojanom Dangubić bila sam na prvom sjedištu, do vozača. Sa njim smo pričali i šalili se”, objašnjava Čurović.
Kazala je da je, dok su se kretali nizbrdicom, vidjela da kombi dobija ubrzanje i da je vozaču glava pala na ramena, sa zatvorenim očima.
“Pomislila sam da je zaspao i počela da vičem i drmam ga svojim rukama za ramena. Nije reagovao i samo se na mene naslonio”, kaže Bojana, dodajući da toga trenutka počinje drama, koja se mogla završiti sa katastrofalnim posljedicama.
“Vidjela sam da kombi ide ubrzano niz strminu i prelazi na suprotnu stranu magistralnog puta i kreće prema dubokoj provaliji. Zgrabila sam volan i nekako ga ispravila, što je bilo presudno da se ne sunovratimo u provaliju. Nakon toga, naš kombi je udario u jedan "džip" koji je dolazio iz suprotnog pravaca i drugi kombi koji se sa njim mimoilazio. Srećom, svi smo se zaustavili na magistrali”, kazala je ona.
Bojana je dodala da se ne sjeća sudara, jer su se aktivirali erbegovi unutar kombija, a ona se nakon toga onesvijestila. Objašnjava da se probudila pored kombija, dok su oko nje bili njene kolege, a u blizini tijelo vozača koje je ležalo nepomično.
“Prišla sam mu, izmjerila mu puls i utvrdila da ne daje znake života. Onda smo zvali policiju i Hitnu pomoć, nakon čega nam je ukazana pomoć u Plužinama, s obzirom na to da smo svi imali lakše povrede”, objašnjava ona.
Nakon svega, Bojana smatra da bi svako na njenom mjestu slično postupio.
“Nijesam imala kad da razmišljam u tom odsudnom trenutku. Tek kada se sve završilo shvatila sam šta je strašno moglo da se dogodi. Najbitnije je da smo svi prošli bez težih posljedica. Da sam se kao samohrana majka vratila svojoj osamnaestogodišnjoj kćerki živa i zdrava”, poručila je ona.
Bojana kaže da se čula sa porodicom pokojnog vozača kombija B.M. iz Mratinja, koji su, kako kaže, zahvalili na spasavanju od veće tragedije koja je mogla da se desi.
Kolege iz drugog kombija prve pritrčale u pomoć
Pored vozača, policajke Dangubić i nje, u kombiju su bili i kolege Duško Tomić, Ivan Krgović, Danilo Radović, Danilo Femić, Nebojša Drašković, Dragutin Drašković. Dodaje da su brzo nakon svih dešavanja do njih dotrčali kolege Behudin Banda i Mirko Obradović, kao i predsjednik sindikata Milan Ilibašić.
