Sve je počelo poslaničkim pitanjem Dejana Đurovića iz Nove srpske demokratije (NSD) upućenog ministarki PKNS Vesni Bratić. Đurovića je zanimalo dokle se stiglo sa izmjenama nastavnog plana i programa za osnovno i srednje obrazovanje kojim bi se u obaveznu literaturu vratili pisci koji su u jednom dijelu bili uklonjeni.
Među „oštećenim“ piscima poslanik NSD pomenuo je Desanku Maksimović, Mešu Selimovića, Aleksu Šantića i Petra II Petrovića Njegoša. Prema njegovoj ocjeni, programi za književnost i po njima rađeni nastavni udžbenici pokazuju uvjerljivije od bilo čega drugog što je uradila navodna anti-srpska kampanja u proteklih 15 godina.
„Spremnost autora da iz gimnazijskog programa izbace Antonija Isakovića, Milutina Bojića, Milorada Pavića, Matiju Bećkovića pokazuje kakav se naboj animoziteta razvio prema srpskom (golorukom?) narodu i književnosti kod jednog dijela tobože evro-atlantski orijentisanih intelektualaca. Iskusnih, ali nažalost i onih mlađih koji su stasali u tim okolnostma“, istakao je Đurović.
Braća priskaču u pomoć
Kako to obično i biva, na vapaj ugnjetavanih predstavnika srpskog naroda u rasejanju odazvali su se mediji u Srbiji. U ovom slučaju to je bila nominalno opoziciona (ako takvo nešto više i postoji u Srbiji) televizija Nova S.
Da bi gledaocima približila temu novinarka je kao sagovornike pozvala Kseniju Rakočević i Đura Radosavovića.
Rakočević je magistarka južnoslovenske književnosti i funkcionerka GP Ura poznata po tome što knjige u izdanju FCJK koristi kada joj prifali toalet papira. Nakon što je higijenska praksa Rakočevićeve izazvala skandal magistarka se branila kako je mislila na neka, a ne na sva izdanja fakulteta sa Cetinja. Lijepo kaže stara narodna - ne kune majka sina što se kocka...
Drugi sagovornik, Đuro Radosavović je kolumnista beogradske Politike i podgoričkih Vijesti, zvanično nezvaničnih glasila srpske i crnogorske vlasti. Podsjetimo, pred posljednje parlamentarne izbore, sve u duhu bratskih i dobrosusjedskih odnosa, srpski istoričar Aleksandar Raković pozivao je upravo sa naslovnice Politike na prevaspitavanje Crnogoraca i njihovo svođenja na 25 odsto stanovništva Crne Gore.
29
U navedenoj emisiji Rakočević je kazala kako je postojala cenzura onih dijelova tekstova koji nijesu bili politički adekvatni ili korektni, dodavši da se „desio izvjestan nonsens pa su se umjesto Desanke Maksimović i njene „Krvave bajke“ na kojima su se podizale generacije pojavili sijaset novih pisaca“.
Ono što odmah treba istaći jeste da Desanka Maksimović nije uklonjena iz gradiva za osnovne škole te da je u osmom razredu umjesto „Krvave bajke“ uvedena Desankina pjesma „Strepnja“, na kojoj su se takođe podizale generacije, a uči se i bajka „Ako je verovati mojoj baki“ u petom razredu.
Kako su to tačno djeca oštećena činjenicom da se sa poezijom Desanke Maksimović upoznaju kroz pjesmu o čarima ljubavi, umjesto onom o užasnom pokolju iz Drugog svjetskog rata, ostaje nedorečeno.
Nije Njegoš što mu zbore...
Razgovor postaje još interesantniji kada se prešlo na jednu od Crnogorcima omiljenih tema - Njegoša.
Govoreći o pristupu Njegoševim djelima u obrazovnom programu, Rakočević je istakla kako se ideologija uplela u umjetnost "mnogo preko one granice koja bi smjela da bude dozvoljena".
„Djeca su, pogotovo u osnovnom obrazovanju, dobijale samo dijelove „Gorskog vijenca“ koji su i te kako bili prilagođavani određenim koalicionim partnerima DPS-a“, ocijenila je sagovornica Nove S.
Svaštojedi
Slično mišljenje o načinu na koji se izučava „Gorski vijenac“ imao je i Radosavović koji se kritički osvrnuo na mišljenje istoričara prof. dr Živka Andrijaševića koji je konstatovao da se Njegoš služio istorijom kao opijatom za mase.
Prema njegovoj ocjeni, problem je u tome što Njegoš prevazilazi Crnu Goru.
„Veći je i od same Vlade, ako ćemo iskreno“, poentirao je Radosavović.
Nakon ovog poređenja „baba i žaba“ tj. opusa jednog pjesnika i rada vlade, dolazimo do možda najinteresantnijeg dijela emisije.
Objašnjavajući vrijednost Njegoševog djela pretpostavili biste da bi jedan pisac posegao za Ivom Andrićem ili Radomirom Konstantinovićem koji su o crnogorskom vladici napisali više eseja. Ipak, grdno biste se prevarili jer Radosavović u pomoć poziva Delije.
Navijače Crvene Zvezde poznate po svojim visokointelektualnim i progresivnim stavovima, posebno kada je u pitanju književnost...
„Imate u utakmicu u Beogradu kada Zvezda dočekuje Liverpul pa piše: „Neka bude što biti ne može, neka bude borba neprestrana““, kazao je pisac i dodao:
„To je kako se rezonuje Njegoš van granica Crne Gore. Možda se neko toga i plašio jer može da pojede sve“.
Što je precizno mislio pod ovim „sve“ Radosavović je propustio da objasni.
