Vesna Bratić je najodaniji i najuporniji vojnik „srpskog sveta“. Zato nije ni čudo što je Zdravko Krivokapić, uz saglasnost Srpske crkve u Crnoj Gori, četiri ključna resora u Vladi koja se tiču identiteta jedne države objedinio i dao na upravljanje „ženi četniku“, kako sama sebe naziva. Šteta koju su Bratićka i njeni saradnici nanijeli Crnoj Gori za proteklih godinu dana „rada“ već bi mogla biti nenadoknadiva.
Vesna Bratić i svaki njen potez zahtijevaju budni nadzor kompletne crnogorske javnosti
Nju ne zanimaju konkretni problemi nijednog od četiri resora kojima rukovodi, ona je tu da bi sprovodila agendu „sprskog sveta“. I to radi zaprepašćujuće neumoljivo, ne osvrćući se ni za zakone, ni na propise, ni na kritike struke i javnosti, ne sagledavajući kakvi sve problemi po državu mogu da proisteknu iz njenih odluka, zanemarujući činjenicu da od tih odluka zavisi ogroman broj ljudi koji radi u sva četiri resora, ali i ukupna kulturna, naučna, prosvjetna i sportska zajednica Crne Gore.
Dakle, sve ono što čini srž identiteta ove države u surovim je rukama osobe kakva je Vesna Bratić. Ona je kadar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i svoje ideje i naume nije nikad ni skrivala, uključujući i onu o uklanjanju Mauzoleja sa Lovćena (sjetimo se njene čuvene ideje o „spuštanju“ Mauzoleja na nižu kotu).
Sa druge strane, očigledno ni crnogorska javnost, ali ni sve političke partije, nijesu još uvijek osvijestili najvažnije – svaka politička borba je uzaludna, ako se ne uspije odbraniti identitet.
A identitet se gradi i brani upravo u oblastima kojima danas upravlja Vesna Bratić. Nju ne zanima što crnogorskoj javnosti služi uglavnom za loše pošalice i tu i tamo neku manju ljutnju, jer su njeni zadaci i cilj jasni – razoriti biće građanske Crne Gore i njenoj državnog identiteta.
Ona je u tome istrajna i beskompromisna, ne sprječava je čak ni što o sva četiri resora kojima rukovodi nema pojma (ne može me niko ubijediti da osoba koja ne zna kada je štampan Oktoih išta ozbiljno znao resorima koji se staraju o prosvjeti, nauci i kulturi u ovoj zemlji).
Vojnički je spremna na sve za „srpski svet“, to je dokazala bezbroj puta
Od nje takve i polusvijeta koji je okružuje, državni identitet Crne Gore moći će da se odbrani onog momenta kad svi shvatimo da je protest umjetnika i radnika u kulturi jednako važan kao i protest protiv loše situacije u zdravstvu ili onaj protiv svakosedmičnog poskupljenja goriva. Kad shvatimo da Milojko Spajić nije ostavio bez obezbjeđenja profesore i studente Fakulteta za crnogorski jezik i kulturu i njegovog dekana, nego zakonom zaštićeno kulturno dobro ove države i ogromno bibliotečko blago koje se nalazi u toj zgradi. Kada osvijestimo da Cetinjski manastir nije tek bogomolja kao takva koju treba braniti od jednog ustoličenja, nego kamen temeljac države Crne Gore koji je postavio Ivan Crnojević. Kad uvidimo da Temeljni ugovor sa SPC nije samo pitanje predaje vjerskih objekata u tuđe ruke, već predaja kompletne istorije i kulturne baštine u ruke onoga ko će ih izbrisati onako kako su ih već brisali...
Vesna Bratić gaji iskonski animozitet prema Cetinju, gdje se nalazi sjedište resora kulture kojim rukovodi i najveći broj institucija kulture koje su u nadležnosti njenog ministarstva. Jednak animozitet vjerovatno gaji i prema čitavoj Crnoj Gori. Nemoguće je naći drugi racionalan razlog, a ovaj je sasvim očigledan i ona ga ne krije, zato što je svaka njena odluka usmjerena protiv bića Crne Gore kao građanske države.
Ta žena je u jednom talasu smijenila više od 400 direktora obrazovnih ustanova, među kojima i neke koji su pokojni, i na njihova mjesta dovela ljude ispod političkog šinjela vladajuće koalicije. Na čelo Filmskog centra Crne Gore dovela je osobu iz srpske fašističke organizacije „Dveri“, po institucijama kulture rasporedila odane SPC kadrove, ukinula raspodjelu sredstava za projekte iz oblasti kulture putem javnog konkursa, dovela Crnu Goru na ivicu suspenzije sa međunarodnih sportskih takmičenja.
Svaka njena odluka usmjerena je protiv bića Crne Gore kao građanske države
Na čela resora dovodila je i sa njih sklanjala ljude poslije par dana ili mjeseci, pokušala da uništi Fakultet za crnogorski jezik i kulturu, mijenjala najbliže saradnike u kabinetu uz javne prozivke, novoimenovani direktori ustanova obrazovanja podnose ostavke zbog političkih pritisaka, oni ranije smijenjeni tuže državu i dobijaju presude. Profesori i nastavnici indoktriniraju učenike, ministarka ignoriše Skupštinu koja je izabrala na to mjesto, njeni najbliži saradnici prave skandale, službena putovanja traju po 15 dana... Ne postoji apsolutno nijedan jedini dobar glas koji su građani Crne Gore mogli da čuju iz ova četiri ključna resora tokom proteklih godinu dana.
Vesna Bratić je ostavila Narodni muzej Crne Gore, najvažniju instituciju kulture u državi, bez direktora i bez mogućnosti da normalno funkcioniše. Koliko ona i njeni saradnici ne razumiju osjetljivost ni kulture ni muzejskog posla, najbolje govori činjenica da Narodni muzej na Cetinju već mjesecima nema grijanje, a da se čovjek kojeg je Vesna Bratić imenovala za direktora ove institucije ni jedan jedini put nije pojavio na poslu, sve dok nije podnio ostavku.
Najporaznija scena u mandatu ove ministarke nedavno je zabilježena na Cetinju, kada su radnici Narodnog muzeja iz bidona pretakali gorivo potrebno za grijanje zgrade, kako bi u normalnim uslovima bila održana prva sjednica jesenjeg zasijedanja Skupštine Crne Gore.
Zaposleni u Narodnom muzeju u ovom trenutku su entuzijasti koji čuvaju muzejsko blago Crne Gore i ugled ove institucije, a ne profesionalci plaćeni da rade svoj posao najbolje što znaju. Jedino tako se u ovom trenutku može okarakterisati njihova uloga i trud koji ulažu, u uslovima koji su na ivici opstanka.
U Narodnom muzeju nalazi se umjetničko blago neprocjenjive vrijednosti, uključujući i ikonu Bogorodicu Filermsku/Filermosu. Njemu pripadaju Istorijski muzej, u čijem sastavu su stalna postavka u Vladinom domu, Muzej kralja Nikole, Muzej Petra II Petrovića Njegoša, Njegoševa rodna kuća, Njegošev mauzolej na Lovćenu, mauzolej Vladike Danila na Orlovom kršu i Reljef Crne Gore; Umjetnički muzej sa Galerijom savremene umjetnosti "Miodrag Dado Ðurić" i Ateljeom DADO; Etnografski muzej i novoosnovani Arheološki muzej sa Lapidarijumom.
U Vladinom domu, administrativnom sjedištu Narodnog muzeja, nalaze se stalne postavke Istorijskog i Umjetničkog muzeja. Svi eksponati, kao i muzejski depoi, a Filermosa posebno, moraju biti čuvani u posebnim uslovima, uz jednaku određenu temperaturu i nivo vlage u svako doba dana i godine. Svaka promjena tih uslova prijeti da nepovratno ošteti umjetničko blago koje se čuva u muzeju. Kako se u ovakvim uslovima, bez grijanja, obavljaju muzejski poslovi, sada je za divljenje, i ljudima koji obavljaju složene i osjetljive restauratorsko-konzervatorske poslove, ali i sve druge koji se tiču čuvanja nacionalnog kulturnog blaga, mora se odati priznanje.
Vesna Bratić ove stvari ne radi slučajno, već vrlo smišljeno. Ministarka ni jednog trenutka nije skrivala namjeru, i to je javno saopštavala u intervjuima, da Filermosu preda Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, koja već decenijama pokušava da se domogne ove neprocjenjivo vrijedne relikvije. Odnosom prema Narodnom muzeju Crne Gore, ostavljajući ga bez direktora i elementarnih uslova za normalan rad, Vesna Bratić stvara sebi alibi da Filermosu preda SPC pod izgovorom da u Vladinom domu, centrali Narodnog muzeja Crne Gore, nije čuvana u adekvatnim uslovima.
To što je sama ministarka izazvala takve uslove za čuvanje ikone, neće mnogo zanimati ni nju ni SPC. Bez obzira na to što Vesna Bratić do skoro nije imala pojma ni gdje se Filermosa čuva (u jednom od intervjua je tvrdila da se nalazi u pećini), što takođe dokazuje da je nikad nije očima vidjela, neće je spriječiti da donosi ključne odluke o jednom od najvrjednijih pokretnih kulturnih dobara od nacionalnog značaja koje Crna Gora ima i da je uruči svojim poslodavcima iz SPC.
Svaka politička borba je uzaludna, ako se ne uspije odbraniti identitet
Vesni Bratić neće biti problem da javnosti „baci kosku“ poput neke nove Rade Višnjić ili nekog novog kadra „Dveri“ na čelu institucija kulture, dok bude prenosila Filermosu tih par stotina metara od Narodnog muzeja do Cetinjskog manastira i predavala je u ruke popovima SPC.
Sudbinu ikone Bogorodice Fillermske već sad možemo da naslutimo, ako ova i ovakva kleronacionalistička Vlada potraje – nestaće isto kao što su nestali nebrojeni eksponati i artefakti koje je iz raznih muzeja i sa arheoloških nalazišta SPC u Crnoj Gori posudila na revers i više ih nikad nije vratila. Za neke od njih se zna da su završili u Beogradu i Moskvi, većini se gubi svaki trag i nikada nijesu vraćeni zajmodavcima.
Ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta koja je sposobna da nekoliko puta ponovi da će uvođenje vjeronauke u škole zavisiti od sadržaja Temeljnog ugovora sa SPC, što je najdirektnije miješanje crkve u državne poslove, spremna je i da istoj toj crkvi preda u vlasništvo bilo koje kulturno dobro Crne Gore.
Zato Vesna Bratić i svaki njen potez zahtijevaju budni nadzor kompletne crnogorske javnosti i da konačno prestanemo da se iznenađujemo gadostima koje je spremna da priredi ovoj državi i njenim građanima. Jer je vojnički spremna na sve za „srpski svet“, to je dokazala bezbroj puta.
