Američki program vakcinacije Covid-19 dobija na snazi. Od utorka je više od 40 miliona ljudi primilo prvu dozu, što je oko 13% građana. Istovremeno su se smanjile nacionalne stope novih infekcija, što predstavlja stvarnu priliku za kontrolu pandemije.
Sa ovim napretkom, međutim, došlo je do malo zaprepašćenja. Pojavio se novi set zastrašujućih pitanja, proizvod sve većeg broja vakcina i vakcinisanih. Razumno, ljudi sada žele da znaju šta je u redu, a šta ne u svakodnevnom životu za vakcinisane i nevakcinisane.
Ono što je ključno: da li se ponovo približavamo danima slave poput onih prije nego što nas je započela ova pandemija učaurila i da li je zaključavanje i dalje potrebno? A unutar ovog širokog pitanja nalazi se milion manjih pitanja: ako je dvoje vakcinisano, da li je obostrano nošenje maski i dalje neophodno? Šta je sa pranjem ruku od 20 sekundi? I sve one džepne bočice dezinficijensa za ruke – mogu li već da ih bacim?
Bez jasnih smjernica
Uprkos tome što je toliko toga mnogima na umu, još ne postoji pravi vodič za to kako postupiti najsigurnije. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) pozabavili su se ovim malo, mada su se njihove smjernice podigle samo do nivoa odgovora na često postavljana pitanja, a ne njihovih uobičajenih višestranih i višestruko referenciranih knjiga. Osim što se usredsređuje na potrebu karantina nakon izlaganja, vakcinisanima je u osnovi sljedeća poruka: ponašajte se kao da uopšte nijeste vakcinisani.
Istina, dr Entoni Fauči, glavni medicinski savjetnik predsjednika, nagovijestio je da revidirane smjernice, za koje vjeruje da će „uskoro stići“, mogu „opustiti strogost... nakon što se ljudi vakcinišu“, ali, vjerovatno, ove smjernice neće zahtijevati određeno ponašanje u baš svakoj svakodnevnoj odluci.
Kontinuirani oprez ima smisla. Zdravstveni stručnjaci su sputani potpunim nedostatkom informacija zasnovanih na dokazima i previše su svjesni opasnosti koje se stvaraju ako se iza njih kriju i pokušaju da pomire sveopštu buku kako bi je olakšali donošenje osnovnih pravila u javnom zdravlju. A pokušaji tokom posljednjih šest mjeseci da se stvari olabave u raznim državama – na primjer, ublažavanje ograničenja u restoranima ili pokretanje života u studentskim kampusima – nijesu dobro prošli.
Život sa (navodnim) imunitetom
Dakle, kao neko sa javnog servisa, želio bih da dam svoj pogled, kao vakcinisani Amerikanac, na život sa (navodnim) imunitetom.
Dozvolite mi da kažem ovo: čudno je. Prošlo je otprilike mjesec od druge vakcine i još osjećam vrtoglavu mješavinu krivice i oduševljenja. Napomena kolegama vakcinisanima o ovoj temi: bavljenje ovim žonglerskim činom ne zanima apsolutno nikoga ko nije vakcinisan (već sve koji jesu).
Možda je sada trenutak, kada se pandemija zapravo kreće u obećavajućem smjeru u SAD, da prihvatimo da su najbolji savjeti, najpromišljenije smjernice najpametnijih ljudi samo obrazovana nagađanja
Eto, tako izgleda svakodnevni život. Jednostavno rečeno, svaki trenutak donosi malu krizu, glodajuću ličnu odluku koja proizilazi sa potpuno istog mjesta: da li je u redu da se iskradem izvan mojih starih COVID-ovskih granica? Mogu li (uzdah) napraviti nekoliko (malih, vrlo malih) izuzetaka i pretvarati se, međutim, nakratko da život ponovo podsjeća na radničku tupost 2019. godine, te blistave uzvišene godine?
Uzmimo za primjer iskustvo ulaska u lift. Na početku pandemije ovo je izgledalo kao opasan trenutak eksplozije Apolla 11. Sada je to, međutim, postalo test volje. Mogu li da skinem masku... dok sam još u liftu? Niko me neće vidjeti! Šta bi se dogodilo da to uradim? A šta je sa dodirivanjem dugmeta lifta, ne laktom, već golim vrhom prsta?
Ili koji je najbolji plan za odlazak u prodavnicu? Dodatne maske? Šal? Da li treba da platim gotovinom (zahtijeva vraćanje kovanica) ili kreditnom karticom (ko zna gdje je bila ta mašina?). Da li mi moj novoiznemjereni imunološki sistem dozvoljava da malo živim?
Za mene je odgovor jasan – ne još. Avaj, najbolji savjet je ono što CDC forsira: nastavite da poštujete mjere i nastavite da radite ono što radite.
Ne bi trebalo da uskoro očekujemo veliko olakšanje od neizvjesnosti – neneizvjesnost, na kraju krajeva, karakteriše pandemiju COVID-19 svakog dana u posljednjih 12 mjeseci. U početku niko nije znao ko je zaražen, jer je malo gradova imalo dijagnostički test; niko nije znao koliko je virus prenosiv ili kako se širi; niko nije znao zašto je to izazvalo tako naglo i ozbiljno pogoršanje; niko nije znao kako da liječi infekciju.
Novi talas neizvjesnosti
Ove posebne nesigurnosti su riješene – manje ili više – ali brzo ih je pratio novi talas neizvjesnosti: koliko dugo traje prirodni imunitet? Koliko traje imunitet izazvan vakcinom? Da li će trenutne vakcine biti efikasne protiv neprestano razvijajućeg spleta novih virusnih varijanti?
I dodajte ovome najnovije: kada se svi možemo vratiti uobičajenim aktivnostima? Gledano u određenom kontekstu, ovo prelaženje iz jedne u drugu neizvjesnost je vrsta napretka. Počeli smo sa najrudimentarnijim „šta se dešava?“ i sada raspravljamo o sofisticiranim zabrinutostima u vezi sa osnovama trajnog virusnog imuniteta i da li su spajk proteini budućnost vakcinologije.
Ali osnovni problem ostaje isti: niko ne zna šta slijedi. Iako uznemirujuće, to se dešava kada se potpuno nevirusni virus sa potpuno novom i neočekivanom epidemiologijom i neočekivanim kliničkim spektrom oslobodi u neimunom globalnom selu.
Da, naučnici i stručnjaci za javno zdravlje su se potrudili da predvide dane i nedjelje i mjesece koji su pred nama, ali ova predviđanja su mnogo puta bila pogrešna – ponekad izuzetno pogrešna. Oni jednostavno nijesu krivi. Predviđanje nepredvidivog je zabava za budale.
Možda je sada trenutak, kada se pandemija zapravo kreće u obećavajućem smjeru u SAD, da prihvatimo da su najbolji savjeti, najpromišljenije smjernice najpametnijih ljudi samo obrazovana nagađanja. Bez obzira na to šta se bude odvijalo u budućnosti, to će biti iznenađenje – što znači da smo opet sami, nesvjesni i nevoljni dobrovoljci u džinovskom eksperimentu iz stvarnog života sa pokrivanjem iz minuta u minut, ali još nema završne epizode. Za to ćemo možda morati da sačekamo još neko vrijeme.
