Ako ste mislili da će inertnost političke elite (koja parlamentarnu legitimnost duguje nacionalnim Crnogorcima) prema događajima na Belvederu prilikom ustoličenja Joanikija, prema potpisivanju temeljnog ugovora sa tuđom vjerskom organizacijom i upornim pozivanjem na nečesovu „građanštinu" kao paravanom za izostanak jasne, javne i konkretne političke podrške svom glasaču koji se Crnogorcem kazuje, onako kako to rade druge partije - proći bez posljedica, grdno ste se prevarili.
Salonska politika u rukavicama, bez jasne crvene linije u odbrani nacionalnog fundamenta, prava na državno i nacionalno postojanje i dostojanstvo, kontinuitet, jezik i crkvu Crnogoraca, očigledno je dobila odgovor adekvatan činjenju.
Da li je poslije 30 godina sazrelo vrijeme da se na crnogorskom političkom krilu pojavi nova politička ponuda
Crnogorci su tražili političare od riječi i od djela, jasne državne i nacionalne profilacije - a u periodu 2020-2023 servirani su im retoričari bez kuraži, sa ispraznom pričom, sa „građanštinom" kao nacionalnom odrednicom, pogubljeni u vremenu i prostoru, što je u najkraćem definicija činjenja procrnogorskih političkih subjekata u razdoblju za koje im je na izborima 2023. ispostavljen račun na naplatu.
Na izborima 2023. godine prosrpske partije su od svojih glasača dobile još jedan „all inclusive" vaučer podrške, upravo zbog načina na koji su branile ustoličenje lokalnog popa Joanikija, zbog potpisivanja temeljnog ugovora i zbog jasne i glasne naracije i profilacije nacionalnog opredjeljenja isto kao i albanske i Bošnjačka stranka.
Oni politički subjekti koje ubrajaju u procrnogorski politički korpus, od svojih glasača, Crnogoraca, jer drugi ih nikad nijesu ni glasali, dobili su ono što su i zaslužili - šut kartu, uz poruku: kako ste vi nas podržali, tako smo vam mi vratili. Nama je bez vas isto kao sa vama, a sad da vidite malo kako je vama bez nas. Ko misli i cijeni da ja griješim, da ovo nije bila poruka procrnogorskih glasača sa prošlih izbora, bojim se da će ga na izborima 2027. sačekati još veće iznenađenje.
Ali umjesto da dalje lamentiram i pravim se pametan, daću da vam brojevi priču ispričaju - jer s brojevima je to mnogo jasnije.
Na izborima 2020. crnogorski blok (DPS+SD+SDP) osvojio je nešto malo više od 173.000 glasova. Godine 2023. isti blok, u istom sastavu, osvaja nešto oko 79.000 glasova - što je skoro 94.000 glasova manje, ili procentualno 54,17% manje u odnosu na 2020.
Broj glasača koji ekonomiju stavljaju u prvi plan, ne protežirajući nacionalno pitanje, 2020. iznosi oko 22.000, dok 2023. pada na oko 8.000 - što je umanjenje za cca 14.000 glasova, odnosno 63,45%.
Prosrpske partije na izborima 2020. osvajaju nešto iznad 184.000 važećih glasova, a 2023. osvajaju nešto oko 181.000. Oko 3.000 glasova razlike je margina od oko 2% što govori da je ovaj blok zadržao povjerenje svojih glasača.
Ako saberemo oko 94.000 glasa koje je izgubio procrnogorski blok i nešto oko 14.000 glasova koje je izgubio blok sa ekonomijom u epicentru, dolazimo do cifre od cca 108.000 glasača manje. Ako se zna da je 2020. na izbore izašlo 409.393 glasača čiji su glasovi bili važeći, a da je takvih 2023. bilo svega 302.436, dobijamo istu razliku od oko 108.000 glasova.
Brojke govore jače i gromoglasnije od riječi. Na izbore 2023. izašlo je oko 108.000 glasača manje nego 2020, od toga oko 94.000 glasača bloka DPS-SD-SDP i 14.000 „ekonomskog bloka", što čini zbirno taman onoliko koliko ukupno na izborima 2023. nije izašlo, dok je srpski blok izveo sve do posljednjeg uveta.
Gubitak 94.000 glasača crnogorskog bloka, za samo dvije godine opozicionog djelovanja, bez da je ijedan pretrčao u drugi blok, govori da se neko grdno ogriješio o glasače. DPS+SD+SDP-u je stigla kazna za nesnalaženje i lutanje u opozicionim klupama, u periodu 2020-2023, za izostanak pružanja čvrste i osmišljene podrške svojim biračima i za prosipanje „građanštine" u pokušaju marginalizacije, razvodnjavanja i rastakanja crnogorskog nacionalnog bića u nastojanju da se stvori nekakva „građanska" nad-nacija s kojom bi u Jevropu. Očigledno su se grdno prevarili.
Nerazumijevanje značaja i uticaja vjerskih organizacija u sekularnoj državi od strane DPS-SD-SDP političke elite - koja je svoj legitimitet dobijala isključivo od nacionalnih Crnogoraca - u periodu 2006-2020, dok su obnašali vlast, skupo ih je koštalo 2020, kada je razuzdana i ničim ograničena armada „ljudi u crnom", potpomognuta kriminalcima, srušila njihovu 15-togodišnju vladavinu. Prvih 15 godina, od 1991. do 2006, od kad su bili zaśeli u fotelje, dijelili su sa ovim te vele da su danas zbog njih u Srbe se prometnuli, ako je vjerovat njihovim medijskim izjavama.
Salonska politika u rukavicama, bez jasne crvene linije u odbrani nacionalnog fundamenta, prava na državno i nacionalno postojanje i dostojanstvo, kontinuitet, jezik i crkvu Crnogoraca, očigledno je dobila odgovor adekvatan činjenju
U državi đe 32% onih koji vele da su narod tuđe države i nazivaju se Srbi, šenluče pokrivajući 65% izvršne vlasti. U državi đe 4,97% Albanaca upražnjavaju 10% izvršne vlasti i vele da im je malo i da su ugroženi, te „ultimativno zahtijevaju“ da kroz lokalnu samoupravu SAO-izuju državu.
U državi đe 11% Bošnjaka obnaša 25% izvršne vlasti i prave se mrtvi po svakom pitanju rad kojeg bi nas u najljuće neprijatelje ubrojali kad bismo mi kao oni ćutali. E, u toj državi i njenoj izvršnoj vlasti, 42% onih te se Crnogorcima kazuju, ima 0% predstavnika u izvršnoj vlasti i time kao što smo śedoci „strašno“ ugrožavaju Srbe, uskraćuju prava Albancima i proganjaju Bošnjake.
Kada se ugrožavaju crnogorski jezik, otima crnogorska istorija i kulturna baština i negira crnogorska nacija, satire crnogorska ekonomija, obesmišljava sudstvo, odriče pravo na vjersku organizaciju sa crnogorskim imenom - oni kojima Crnogorci dadoše glas ne biše o tome, oni su „građanski opredijeljeni“, može im Jevropa zamjerit što brane nacionalno biće i državne interese države koja nosi ime većinskog crnogorskog naroda, a čijim glasovima oni su tu đe su.
Nesporno liderstvo koje je DPS imao u procesu povratka državnosti do 2006. godine, pretočio je u postreferendumskom periodu u monopol nad procrnogorskim glasačkim tijelom, ljubomorno nastojeći da ga očuva isključivo za sebe i prepuštajući tek nešto malo odabranim, pa što košta da košta. Dok su glasačka tijela drugih nacionalnih blokova imala raznovrsnost i fluktuaciju ponude, crnogorski blok je imao samo jednu ponudu: DPS - uzmi ili ostavi.
Iako se broj birača iz ciklusa u ciklus povećavao više od 10% do 2020. u odnosu na referentnu 2006. izbornu godinu, nominalni broj procrnogorskih glasača se nije mijenjao i ostajao je na brojki od neđe oko 160.000 glasača kroz sve izborne cikluse od 2006. do 2020. godine. U istom periodu broj prosrpskih birača skače sa nekih 110.000, na izborima 2006, na 180.000 na izborima 2020, odnosno za skoro 70%.
Dok u crnogorskom bloku nije bilo promjena, ni naprijed ni nazad, učaureni u jednu političku ponudu sa dva imena, prosrpski blok je zahvaljujući raznovrsnosti i dinamičnosti političke ponude, rastao iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, dostižući 2020. svoj istorijski maksimum od oko 180.000 glasača.
Izostanak pružanja podrške glasačima crnogorskog bloka prilikom njihove borbe za očuvanje atributa državnosti, identiteta, imena i kulturne baštine iskazivanjem građanske neposlušnosti, od strane njihovih političkih predstavnika, nesnalaženje i loše procjene starog rukovodstva koje je radilo „iz sjenke“, u periodu 2020–2023, stigao je na naplatu 2023. godine.
Hoće li 2027. godine stići nova još nezgodnija tranša računa za period 2023–2027. ili će svojim djelovanjem zaslužiti da im se vrati bar dio podrške glasača koju su imali do 2020. zavisi ponajviše od njih samih i njihova finalnog činjenja u narednih 10-tak mjeseci, foto finišu pred junske izbore naredne godine.
Ili možda to ne zavisi samo od njih, možda je na nekom drugom, novom političkom subjektu, kako napisah u januarskoj kolumni nekom poput Tezeja iz starogrčke legende da povrati i sebi pridruži makar pola ovih apstinenata.
Povratak 47.000 birača sebi, omogućilo bi da Crnogorci sa političkim predstavnicima manjinskih naroda, ako im se više može vjerovat, kao koalicionim partnerima izgradi izvršna vlast. Ako bi se povratilo 2/3 ovih apstinenata crnogorski blok bi bio u prilici da samostalno, bez manjina, formira vlast, a sa manjinama bi imao 3/5-sku većinu, da može komotno da mijenja sve članove Ustava.
Zato i spominjem, možda se na ovim izborima, juna 2027. pojavi neko novi, ne a priori politički subjekt, ali dovoljno poznat i prepoznat od strane crnogorskog glasačkog tijela, ne kroz partije, već kroz lični i prepoznatljiv rad u svojoj vokaciji i društveni doprinos promociji države crnogorske.
Moguće, recimo da određen broj pojedinaca, ljudi čistog lika, ostvarenih i kredibilnih biografija, nacionalno jasno profilisanih, koji se nametnuše javnosti kroz projekt STEGA, kao neko odan zemlji i narodu crnogorskom odluči da iskorači i kaže - mi možemo, hoćemo a vi birajte.
Da li je poslije 30 godina sazrelo vrijeme da se na crnogorskom političkom krilu pojavi nova politička ponuda, novi „izborni“ subjekt koji pojavom, porijeklom, djelima i biografijom donosi i novu nadu, dovoljno jaku i utemeljenu u radu i ličnim postignućima pojedinaca koji se nude i koja će imati kredibiliteta da nametne „uzengije“ onim kojim je politika sudbina, koji bi da divljaju i sve podrede sebi, sebi bliskim i ličnim interesima, ostaje da sačekamo.
Da li je možda to ponuda, najavljena relizacijom osovine, sačinjena od pojedinaca iz grupacije STEGA, kojima nije samo do śetovanja, već biše i konkretnim činjenjem skupa sa vama da mijenjaju na bolje društvo i državu, koji vam se kroz savez sa Evropskim savezom ponudiše. Ja tipujem da jeste i ja sam im se pridružio.
Okupljeni i sabrani oko šest postulata: 1) Javno dobro ispred ličnog interesa; 2) Govorit istinu, a ne laži; 3) Odgovornost za svoja činjenja; 4) Čojstvo kao orijentir u postupanju prema drugima; 5) Riječ ispred manipulacija; 6) Opšti ispred kratkoročnog interesa, ovi pojedinci su se odrekli komoditeta i ponudili da skupa sa vama mijenjaju ovo društvo i ovaj sistem na bolje.
Toliko od mene. Ja sam odlučio s kim ću i kuda ću, ponudio vam sebe i ono što mogu stvarno, a ne na lažima zasnovanom obećanju. Na vama je da mi na osnovu minulog činjenja sudite. Nemojte da vas pizma i inat obuzmu i budućnost vam oduzmu. Birajte za vaše, a ne tuđe dobro.
