Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela je rješenje o konzervatorskim uslovima za sanaciju Crkve Svetog Nikole u Bogutima i uputila ga Mitropoliji crnogorsko-primorskoj SPC, iako se ona ne vodi kao vlasnik ili držalac ovog kulturnog dobra. U isto vrijeme, iz crkve je uklonjen ikonostas, dok je zapuštena unutrašnjost ostavljena bez ikakve zaštite.
Rješenje o konzervatorskim uslovima za izradu projekta sanacije Crkve Svetog Nikole u ljubotinjskom zaseoku Boguti donijeto je sredinom decembra. Dokument, potpisan u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, formalno otvara put ka „unapređenju stanja“ ovog zaštićenog kulturnog dobra, uz obavezna istraživanja, analize i projektovanje mjera zaštite. Rješenje je poslato na adresu Mitropolije crnogorsko-primorske, iako se u važećem listu nepokretnosti ona ne vodi ni kao vlasnik ni kao držalac ove crkve, već se kao vlasnik navodi – Crkva Svetog Nikole. Na papiru, dakle, procedura teče. Na terenu - slika je drugačija.
Sve skoro isto
Prilikom obilaska crkve, nekoliko dana nakon donošenja rješenja, zatekli smo unutrašnjost bez ikonostasa. Na mjestu gdje je decenijama ležao razmontiran, prekriven slojevima ptičijeg izmeta, prašine i vlage, ostali su prazni zidovi i tragovi nečijeg nedavnog boravka. Kako saznaje Pobjeda, ikonostas su iz crkve odnijeli predstavnici Centra za konzervaciju i arheologiju, bez ikakvog obavještenja javnosti o tome gdje je završio, u kakvom je stanju zatečen i pod kojim uslovima je izmješten.
Za razliku od ikonostasa, sve drugo je ostalo netaknuto. Pod je i dalje prekriven izmetom, ostacima truleži i otpalog maltera, dok se kroz polomljene prozore u crkvu i dalje slobodno uvlače ptice. Kao i prilikom ranijeg obilaska, u crkvi smo i ovaj put zatekli novac koji su rijetki posjetioci ostavljali kao prilog – sitni metalni, ali i papirni, među kojim i novčanicu od 10 eura. Ovi mali znaci pobožnosti i dalje svjedoče o povremenom prisustvu ljudi, ali i o potpunom odsustvu sistema koji bi o ovoj svetinji vodio računa.
Sitni i papirni novac kao trag da ovu crkvu povremeno obilaze vjernici
Takođe, stari drveni sanduk sa crkvenim knjigama i dalje stoji na istom mjestu, otvoren i nezaštićen, sa listovima koji se raspadaju i koricama prepuštenim vlazi i prljavštini. Njegovo stanje ne razlikuje se od onog zatečenog u maju 2024. godine - što dodatno potvrđuje da, osim uklanjanja ikonostasa, nikakve druge mjere nijesu preduzete. Praznina koja je ostala nakon izmještanja ikonostasa ne djeluje kao početak sanacije, već kao još jedan čin selektivne brige - uzeto je ono što ima vrijednost, a zapuštenost je ostavljena da svjedoči o kontinuitetu nebrige.
Nigdje nema traga o elementarnom čišćenju prostora, privremenoj zaštiti unutrašnjosti ili makar zatvaranju prozorskih otvora kako bi se spriječilo dalje propadanje objekta. Konzervatorska praksa, makar u ovom slučaju, svela se na intervenciju bez konteksta i bez osnovnog reda - kao da je dovoljno iznijeti predmet, a prostor iz kojeg je iznesen više nikoga ne zanima.
Satrule crkvene knjige i dalje odbačene u drvenom kovčegu
Paradoks je veći ako se u obzir uzme činjenica da rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara vrlo precizno konstatuje stanje objekta: zapuštenost, prodor vlage, degradaciju unutrašnjih zidova, koroziju metalnih elemenata i negativan uticaj vlage na ikonostas, koji je, kako se navodi, već demontiran. Uprava, dakle, zna u kakvom je stanju crkva, ali se ta svijest ne reflektuje u stvarnim, vidljivim mjerama zaštite. Dok se u rješenju insistira na očuvanju autentičnosti, patine i istorijskog karaktera objekta, u praksi se dopušta da crkva ostane otvorena, prljava i izložena daljoj devastaciji. Između administrativne brige i terenske odgovornosti zjapi ista ona praznina kakva je ostala i na mjestu ikonostasa.
Ko je vlasnik?
Posebno je problematično to što je Rješenje o konzervatorskim uslovima izdato Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, koja se u zvaničnim evidencijama ne vodi kao vlasnik niti kao držalac ovog kulturnog dobra. List nepokretnosti i dalje bilježi apsurdnu situaciju u kojoj je vlasnik Crkve Svetog Nikole – sama Crkva Svetog Nikole. Takvo stanje decenijama služi kao idealan izgovor za institucionalnu pasivnost, ali i kao prostor za tiho preuzimanje odgovornosti bez formalne obaveze. U tom vakuumu, država izdaje rješenja, Mitropolija ih prima, a objekat propada. Niko ne čisti, niko ne zatvara prozore, niko ne obezbjeđuje prostor. Kulturno dobro ostaje bez stvarnog staratelja, ali sa previše zainteresovanih strana kada dođe trenutak formalnog upisa vlasništva.
Iz Uprave su za Pobjedu podsjetili da u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara ovaj organ izdaje konzervatorske uslove na zahtjev vlasnika, odnosno držaoca kulturnog dobra.
- U praksi koja se kontinuirano primjenjuje u prethodnih nekoliko decenija, kako od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara, tako i ranije od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Pravoslavnoj Mitropoliji crnogorsko-primorskoj priznato je svojstvo stranke u postupku u slučajevima kada vlasnički odnosi nijesu nesporno uređeni, odnosno kada je u evidencijama nepokretnosti objekat upisan na sam sakralni objekat (crkvu), a ne na pravno lice – navode iz UZKD.
Ostaci polomljenih prozora odbačeni na podu crkve
Upravi je u konkretnom slučaju, kako se ističe u odgovorima Pobjedi, dostavljen i akt Ministarstva pravde br. UPUV-10-081/24-32/2 od 7. 6. 2024. godine – uvjerenje o upisu Pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica, kojim se potvrđuje njen pravni status i organizaciona struktura, odnosno korišćenje sakralnih objekata koji se nalaze u spisku koji akt obuhvata.
- U okviru postupaka izdavanja konzervatorskih uslova, Uprava nije posebno konsultovala druge nadležne institucije, poput organa nadležnog za katastar nepokretnosti ili Ministarstva kulture i medija, imajući u vidu ustaljenu upravnu praksu i karakter postupaka koji se odnose na zaštitu i sanaciju kulturnih dobara – navode iz Uprave.
Zapuštena unutrašnjost
Pravo stranke u postupku u ovom slučaju priznalo je Mitropoliji prošle godine i Ministarstvo kulture i medija, kada joj je preko Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara dodijelilo 20.000 eura za izradu konzervatorskog projekta sanacije Crkve Sv. Nikole u Bogutima, samo pola godine nakon što je Pobjeda objavila opširnu reportažu o zapuštenosti ovog vjerskog objekta. Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara istaknuto je da se mora imati u vidu da je „u predmetnim slučajevima riječ o kulturnim dobrima od izuzetnog značaja, te o intervencijama i aktivnostima koje se dominantno realizuju u okviru Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija, odnosno iz javnih sredstava“.
- U pogledu stručnih kriterijuma primijenjenih prilikom izdavanja konzervatorskih uslova, ističemo da su se oni prvenstveno odnosili na stanje kulturnog dobra. Riječ je pretežno o sakralnim objektima koji se nalaze u izrazito lošem stanju, visokog stepena degradacije, a za koje je, na osnovu više terenskih obilazaka i stručnih izvještaja sačinjenih od strane stručnih lica, konstatovana potreba za sprovođenjem hitnih mjera zaštite. U tom smislu, kao prioritet je utvrđena izrada projektne dokumentacije i sprovođenje konzervatorskih mjera, radi očuvanja kulturnih dobara i unapređenja njihovog stanja – navode iz Uprave.
Sarapova crkva
Crkva Svetog Nikole, prema podacima iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u sadašnjem obliku datira iz 19. vijeka i podignuta je na mjestu nekadašnje crkvice koju je 1480. godine sagradio predak Ljubotinjana Božina Sarap, zbog čega je u narodu poznata kao „Sarapova crkva“. Tokom vremena, i posebno u zemljotresu iz 1979. godine, Crkva je oštećena, a konstruktivno je sanirana 1985.
Uz samu ogradu crkve 1965. godine podignut je spomenik Božini Sarapu, na kojem se navodi da je Sarap napustio rodno ognjište u Bosni 1465. godine i naselio se u „ovo slobodarsko mjesto i od njega se razviše Banovići, Vujanovići, Vukićevići, Vučkovići, Đuraševići, Kaluđerovići, Karadaglići, Laličići i Markišići“.
Tokom nedavne posjete, nijesmo zatekli nikog od mještana. Nije bilo ni Milutina Vukićevića, koji nam je prošli put, kad ga prekinusmo u kosidbi, rekao da bi on ovu crkvu dao bilo kome samo da se sredi, očisti i sačuva. Politika ga, kako nam je tada rekao, ne interesuje, niti ko je čiji pop.
- Ne zanima me je li Srbin, Crnogorac, Albanac... ja bih crkvu dao bilo kome, samo da oživi. To je crkva Sarapa, naša crkva, niko je ne može odavde ponijeti. Dajte je Mitropoliji, dajte je Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, kome god 'oćete. Volio bih da dođe neko da je održava. Sad da je daš crnogorskoj crkvi, došlo bi dosta ljudi iz plemena da se buni. Da je daš srpskoj crkvi, došao bi podjednak broj ljudi da se buni što je dadosmo njima. Greota je što nema niko da okosi, sredi, očisti... Ljudi su poluđeli, vrijeme je suludno i avetno – kazao nam je Vukićević.
Jedno je predvidio: „Piši o crkvi, radi što 'oćeš. No vidi, ako budeš u tekstu naglasio da ima nekih para da se daje, javiće ti se mnogi. Ako budeš rekao da nema ko da je okosi, da je očisti, sredi... neće niko doći.“
Pogled na unutrašnjost crkve sa ulaznih vrata
I za ovih godinu i po, reklo bi se, niko od mještana nije došao bar da je očisti i sredi. Milutin je bio u pravu. Naša nezainteresovanost, neodgovornost, okretanje glave i uvjerenje da to „nije moj posao“ nastavlja da razara ovo društvo, što se posebno reflektuje na stanje kulturnih dobara. Crkva Svetog Nikole tako i dalje živi samo između administrativnih papira i prakse, između projekta koji tek treba da se izradi i stvarnosti u kojoj se svakodnevno gomilaju izmet, vlaga i zaborav.
Ako je cilj zaštita, onda ona mora početi od najosnovnijeg - čišćenja, zatvaranja, privremene zaštite i javnog objašnjenja što se radi i zašto. U suprotnom, Crkva Svetog Nikole neće biti sanirana, već samo dodatno ogoljena, dok će se iza zatvorenih vrata nastaviti borba za njeno formalno vlasništvo i buduće „uređenje“.
Bez obzira na vlasničku strukturu, imperativ je zaštita i očuvanje kulturnih dobara
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara podsjetili su da „kulturna baština predstavlja opšti interes u skladu sa Ustavom Crne Gore“.
- Bez obzira na vlasničku strukturu i eventualne promjene ili neriješena pitanja u vezi sa imovinsko-pravnim odnosima, koji po svojoj prirodi mogu biti promjenljivog karaktera i predmet drugih postupaka pred nadležnim organima, apsolutni imperativ djelovanja Uprave ostaje zaštita i očuvanje kulturnih dobara, kao i sprečavanje njihovog daljeg propadanja – ističu iz Uprave.
Crkva i hiljade kvadrata zemljišta pred Upravnim sudom
U list nepokretnosti br. 413 upisana je Crkva Sv. Nikole i hiljade kvadrata zemljišta. U odjeljku „Podaci o teretima i ograničenjima“ postoji zabilježba spora na osnovu tužbe predate Upravnom sudu od 27. februara 2023. godine. Pobjeda saznaje da je riječ o sporu između Mitropolije crnogorsko-primorske i Prijestonice Cetinje o vlasništvu nad crkvom i zemljištem. Prije izdavanja konzervatorskih uslova, Uprava je sugerisala Mitropoliji da kod Prijestonice izvadi urbanističko-tehničke uslove, budući da se u tom trenutku nije znalo da li je crkva konstruktivno stabilna. Međutim, Prijestonica nije odgovarala na zahtjev Mitropolije, ne priznajući joj pravo stranke u postupku, pa je problem riješen tako što je angažovan inženjer građevinske struke Hadži Radovan M. Radović, koji je utvrdio da se „sa sigurnošću može konstatovati da je crkva u dobrom stanju i da na objektu nijesu neophodne mjere, niti radovi koji bi zahtijevali ojačanja i rekonstrukciju“.
