Danas pričamo o tome po kom principu radi i zašto je važan, ali prije toga želimo ti dobrodošlicu u serijal #doMEnPriča u kojem dijelimo informacije o tome na koji način “imenik” interneta funkcioniše i koji su to izazovi sa kojima se susreće industrija “imenika” - industrija internet domena.
Priznajem, internet je moja desna ruka, lični asistent i unaprijeđena verzija najdraže “1000 zašto, 1000 zato” enciklopedije iz djetinjstva. Čini me rasterećenom - ako ja ne znam odgovor na pitanje mog omiljenog šestogodišnjaka, znaće sigurno Google ili DuckDuckGo. Zahvaljujući njemu lako pronalazim internet prodavnice, pa ni za odlazak u kupovinu osnovnih životnih namirnica ne moram koristiti automobil i sate slobodnog vremena. Da ne pričam o tome kako ne bih znala šta ću od brige da u jeku epidemije nije bilo Zoom-a koji mi je pomogao da čujem i vidim roditelje i ostale članove porodice koji žive u drugom gradu. Vjerujem da i ti slično razmišljaš.
Međutim, da li si se ikada zapitao kako uopšte funkcioniše svijet interneta, računara i pametnih telefona? Konkretno, šta sve treba da se odradi da bi nam, nakon unešene veb adrese (npr. www.ijzcg.me) i klika na Enter, računar prikazao ono što smo tražili?
Svako ima svojih 5 minuta slave, a mojih 5 je došlo nakon pada jednog od omiljenih kulinarskih sajtova moje majke, koji je kasnije objašnjen napadom na server. Čini mi se da mi je manje vremena trebalo da joj približim zašto se to dešava i kako sve funkcioniše, nego da je uvjerim da nije smak svijeta ako pripremu najdraže čokoladne torte ostavimo za sjutra. Kako sam sigurna u to da se i tebi bar jednom do sada desilo da ne možeš pristupiti nekom sajtu iz istog razloga ili da na ekranu vidiš “DNS server not responding”, u nastavku prvog dijela #doMEnPriča serijala dijelim sa tobom sve što znam o ovoj važnoj temi.
DNS server - mjesto gdje su domeni upisani, a zvaćemo ga “imenik” interneta
Naša svakodnevica, što poslovna, što privatna, postala je toliko povezana sa tehnologijom koja komunicira preko interneta da se teško može zamisliti normalno funkcionisanje na duže staze bez njene upotrebe. Da ne bude prazna priča, evo i nekoliko primjera koji idu u prilog tome, a kojih možda i nismo svjesni.
Rad medicinske opreme je danas baziran na razmjeni podataka preko računarske mreže, a nerijetko i preko interneta. Elektronska trgovina na svim meridijanima planete Zemlje omogućava da biznis pokrećemo iz bilo kog njenog kutka. Pomenuti razgovori sa porodicom, prijateljima, ali i veliki broj poslovnih sastanaka se svakodnevno odvijaju putem Zoom-a ili neke druge onlajn platforme.
Umjesto da upotrebim “Ali to nije sve” frazu, bolje da kažem da svi ovi servisi u suštini leže na DNS serverima i njihovoj sposobnosti da ljudske potrebe prevode u smislene računarske aktivnosti. Iz navedenih primjera ti je vjerovatno jasno kolika je važnost ovih servera, a biće još više ako ti kažem da je jednom prilikom istočna obala Amerike ostala bez interneta (samo) zbog toga što je DNS najvećeg internet provajdera na istočnoj obali SAD-a pao pod napadom!
Prije nego što dublje zađemo u ovaj svijet, hajde da školski kažem da je DNS skraćenica za Domain Name System, što bi u prevodu značilo sistem imena domena. Da bih lakše zapamtila, povezala sam ga sa imenicima koje je nekada imala svaka kuća. Dobro poznat šablon - nađeš slovo V, pod njim tetkino ime i prezime, a pored njen broj telefona. S obzirom na to da DNS server služi da poveže ono što ti unosiš u polje za pretragu (naziv domena) sa onim što kompjuter razumije (IP adresa), ako je i tebi tako jednostavnije, DNS možeš zvati “imenik” interneta.
Bez DNS servera sporazumijevanje ljudi i računara ne bi bilo moguće
Ne volim da generalizujem, ali iz svog iskustva mogu reći da se ljudi uglavnom bolje snalaze sa slovima nego sa brojevima. Sa druge strane, činjenica je da za računare važi suprotno. Ljudi tako, kada žele posjetiti neki veb sajt, zapamtiće njegovo ime, recimo www.ijzcg.me. Ime kao takvo računaru ne znači ništa sve dok se ne prevede u IP adresu (niz od 4 ili 6 brojeva razdvojenih tačkom, tako je za www.ijzcg.me IP adresa 138.68.110.197). Da ljudi ne bi morali pamtiti čitave nizove različitih brojeva u zavisnosti od adrese koju žele posjetiti, a da u isto vrijeme računari ne bi bili zbunjeni slovima, na scenu stupa DNS.
DNS, “imenik” interneta ili prevodilac sa ljudskih na računarske adrese - zovi ga kako ti je draže, ali znaj da on služi da ime domena prevede u IP adresu. Dakle, da bi komanda poput: “Daj mi prvu stranicu sajta www.ijzcg.me” mogla biti uspješno obavljena, prva stvar koja mora biti odrađena je da računar sazna na kojoj IP adresi se nalazi dotični veb sajt.
Recimo to ovako - nakon što ukucaš www.ijzcg.me i klikneš Enter, tvoj računar će kontaktirati DNS server i tražiti podatke o IP adresi povezanoj sa traženom stranicom (u ovom slučaju to je 138.68.110.197). Nakon toga će se tvoj računar povezati sa baš tom IP adresom, a tebi će se na ekranu prikazati stranicu koju si tražio. Ista stvar se dešava i kada, na primjer, CT skener pošalje snimak specijalisti koji treba da iščita taj snimak. Skener prvo mora da sazna gdje šalje snimak - prevedeno na sistem računara: na koju IP adresu, odnosno kom računaru.
Tehnološka rješenja koja su dio naše privatne i poslovne svakodnevice bazirana su na IP protokolu, zbog čega je DNS sistem postao kritična infrastruktura, baš kao što je sistem upravljanja domenima danas postao kritična infrastruktura svake države. Svaki registar, kao što je kompanija doMEn za .ME, zadužen je za održavanje svog dijela internet adresara, što podrazumijeva sistem za registraciju domena i DNS servere. Čitav ovaj sistem, bez kojeg .ME domen, kao ni svi sajtovi koji koriste .ME ne bi mogli funkcionisati, veoma je kompleksan. Dovoljno će biti da ti kažem da se DNS infrastruktura .ME domena prostire sa jednog na drugi kraj planete, o čemu ti više pričam narednog puta. Zato, prati #doMEnPriča, jer ti uskoro donosimo mnogo zanimljivih informacija.
