Prema uporednom pravu postoje i višestranačkoj demokratiji dvije osnovne grupacije država - ili su sa predsjedničkim sistemom (Rusija) ili polupredsjedničkim (Francuska), đe glavna ovlašćenja ima predsjednik države, a na drugoj strani imamo tzv. kancelarijski sistem, đe je kancelar, ili premijer, najjača politička ličnost, odnosno ima najjača ustavna ovlašćenja (Njemačka). U uporednom pravu, takođe, poznat je institut „unutrašnji sukob zakona“, riječju pravnih normi od ustavnih do ,,najnižih“, i za koje postoje odgovarajuća pravna rješenja. Mi imamo unutrašnji sukob prava, čak i kod ustavnih normi, a nemamo rješenja. Ali, zato imamo još jedan pravni ,,specijalitet“, a to ovaj iz naslova, unutrašnji sukob u državnoj vlasti, koji je proizvod sukoba ustavnih normi, kad za isti pravni odnos imamo dva suprotstavljena ustavno-pravna rješenja. Nažalost, mi nemamo pravno rješenje ni za unutrašnji sukob u državnoj vlasti, za koje, takođe, važe odgovarajuće pravne norme, po kojima bi trebalo da se ponašaju.
Opet, nažalost, mi smo imali i imamo i unutrašnji sukob u važnim političkim partijama, i to odmah poslije nekolike godine od uvođenja višeparlamentarnog sistema, u kome se partije nadmeću za osvajanje državne vlasti, ali, eto dešavalo se, da se prvo riješi unutrašnji sukob u sopstvenoj partiji. (Poznati sukob u DPS, poslije kojeg je došlo do rascjepa, zatim u SDP, ali sa manje posljedica, jer se, nažalost radilo o minornoj partiji, po političkoj podršci građana, a time i po političkoj snazi, a poslije razlaza su na ivici cenzusa oba ,,krila“.) PRIMJERI ĆE DA POJASNE - govorili su moji profesori prava, koji su svi bili jugoslovenskog i evropskog ranga...
Prije primjera, da naglasimo da zvanično kod nas postoji kancelarijski sistem. Međutim, prema Ustavu CG od 2007. predsjednik države predstavlja Crnu Goru u zemlji i inostranstvu, ukazom proglašava zakone, raspisuje izbore za Skupštinu, prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika, dodjeluje odlikovanja i priznanja Crne Gore, daje pomilovanja (sve imperativne ustavne norme). Zatim, komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade, predlaže predsjednika i sudije Ustavnog suda, predlaže Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, postavlja i opoziva ambasadore na prijedlog Vlade (sve imperativno-uslovne ustavne norme). Takođe, prema Ustavu CG od 2007. g. Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku, izvršava zakone i druge akte, donosi uredbe i druge akte, zaključuje međunarodne ugovore, odlučuje o priznavanju država i uspostavljanju diplomatskih odnosa (sve imperativne ustavne norme). Zatim, predlaže plan razvoja i prostorni plan Crne Gore, predlaže budžet i završni račun budžeta, predlaže strategiju bezbjednosti i odbrane, predlaže ambasadore i druge diplomatske predstavnike (sve imperativno-uslovne ustavne norme).
Pošto je opšte poznato i opšte prihvaćeno pravno stanovište da se tip sistema u raznim državama određuje isključivo prema ustavnim ovlašćenjima predsjednika države i Vlade, kad pogledamo ustavna ovlašćenja ovih organa, volio bih viđeti tog majčinog pravnika koji će argumentovano, decidno i jasno odrediti koji sistem postoji u Crnoj Gori. Niti čisti kancelar-sistem, niti čisti predsjednički sistem. Kad ovome dodamo da imamo stanje kohabitacije, kad imamo sukob između pojedinaca iz parlamentarne većine i Vlade od kojeg joj ,,život“ zavisi, a polazeći od naprijed navedenih ustavnih nadležnosti predsjednika i Vlade, onda jedino preostaje tzv. efektivno tumačenje ovih normi, tako što se pravni tas stavlja na pravnu vagu, mjeri se svaka efektivna činjenica i đe pretegne pravni tas, tu je odluka.
Prema efektivnom tumačenju, moglo bi se ustvrditi da je kod nas uspostavljen kancelarsko-polupredsjednički sistem, što nema niđe u svijetu. A u dubljoj pravno-tehničkoj analizi o ovim veoma složenim ustavno-pravnim pitanjima i, nadam se, odgovarajućim novim rješenjima, u nekom sljedećom autorskom tekstu.
