"Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj" - zapisano je na stranicama otvorene knjige, domišljatom grafitu islikanom na zidu u blizini podgoričke knjižare „Karver“. Stihovi legendarnog pjesnika Miljkovića ispisani u nekoliko boja, dovoljno efektno da moraju privući pažnju.
U vremenu van političkih kampanja, pomenuti grafit praktično je jedina politička poruka koju šetači mogu primijetiti podgoričkim ulicama; kad nema izbora, nema ni potrebe za političkim grafitima koji su, u crnogorskoj izvedbi, uglavnom uvredljivog karaktera, namijenjeni blaćenju političkih protivnika.
U nedostatku političkih, Podgoricom počinju da dominiraju „pravi“ grafiti: umješno oslikani zidovi, koji sivim i često oronulim gradskim fasadama daju novi, ljepši, urbani lik.
Prenošenje životne vedrine: “Svojim grafitima šaljem poruke mira, tolerancije, ispisujem stihove pjesama, a inspiraciju pronalazim svuda“, priča za Portal Analitika Marko Jovićević iz Podgorice koji se crtanjem grafita bavi već tri godine.
Kaže da je dovoljno imati talenat za likovnu umjetnost, a rukovanje materijalima i tehnike je lako naučiti. Nakon talenta, ističe Jovićević, važna je praksa i, naravno, originalna ideja. Marko i njegovi prijatelji svoj talenat su pokazali u blizini knjižare “Karver” gdje postoji mnogo grafita sa raznim porukama zanimljivog sadržaja.
„Želim da prenesem dobro raspoloženje; igrom boja želim da unesem malo životne vedrine”, ističe Uroš Ivović, mladi Podgoričanin čiji grafiti nastaju na svim mjestima koja mu se za to učine zanimljivim.
Dvije godine se bavi ovom, kako kaže, vrstom umjetničkog izražavanja i trudi se da izgradi svoj stil. Ivović ističe da mu je posebno zadovoljstvo kada - sa samo dvije, tri boje - uljepša neki oronuli zid i tako mu da novo ruho. Tvrdi da u Podgorici ne postoji prava „grafiti scena” i da se tek nekolicina njih bavi ovom, kako kaže, umjetnošću.
Kontroverze oko grafita: Savremena istorija grafita počela je još 1968. godine iz vremena „djece cvijeća“ a kao pogodno tlo za to, poslužio je njujorški metro. Danas, četrdeset godina kasnije, upravo prostor metroa u Njujorku izgleda kao svojevrsna izložba grafita mladih Amerikanaca, a najpopularniji materijal za njihovu “izradu” je sprej.
Mišljenja o vrijednosti i značaju grafita su podijeljena. Nije mali broj gradskih čelnika koji tvorce grafita vide kao „sumnjiva lica“, plašeći se poruka koje mogu navoditi na politički angažman; u pojedinim zemljama grafiti su zakonom zabranjeni i tretiraju se kao vandalizam.
Ipak, u mnogim gradovima širom svijeta grafiti su veoma dobro prihvaćeni a za ljude koji ih stvaraju obezbijeđen je prostor na kome mogu da iskažu svoju kreativnost.
„U našem glavnom gradu, u Podgorici, ljudi su slijepi za ovu vrstu umjetnosti, tako da smo skoro sve grafite radili, takoreći, u ilegali“, napominje Jovićević.
Ivović i Jovićević dodaju da se oni, kao kreatori grafita, nijesu interesovali kod nadležnih u Glavnom gradu da li, možda, mogu da dobiju poseban prostor za crtanje gr
afita. Dodaju da je material veoma skup i da je to – osim potrebe za slobodnom površinom za grafite - ono što im najviše nedostaje da iskažu svoju kreativnost „legalnim putem“.
Nadležni u borbi protiv grafita: Čini se, međutim, da im ta molba za legalizaciju od gradskih vlasti – ne bi ni bila uslišena. Vladimir Tomović, direktor Agencije za stanovanje, ističe da u adminstraciji grada imaju problema sa neukusnim i uvredljivim porukama i da su uglavnom koncentrisani da očuvaju čisto lice grada.
„Grafiti neprimjerenog sadržaja koji se najčešće ispisuju na fasadama stambenih zgrada, mostovima, javnim ustanovama, svakako da narušavaju izgled Glavnog grada. Ti grafiti nemaju nikakvu umjetničku vrijednost, već se uglavnom radi o uvredama na nečiji račun ili o običnom švrljanju sa ciljem da se nekom objektu naruši izgled“, kaže Tomović i ističe da Glavni grad izdvaja velika sredstva koja za uklanjanje grafita.
“Još veći problem je što ubrzo nakon uklanjanja na tom istom mjestu nastane novi i opet uvredljivi grafit”, ističe Tomović.
Direktor Agencije za stanovanje je mišljenja da - čak i ako bi u Podgorici postojalo mjesto predviđeno za crtanje grafita - neodgovornim to ne bi bilo dovoljno inspirativno. “I dalje bi ružili javne površine, jer se radi o neodgovornim pojedincima”, smatra Tomović.
Očito je da jedan od nadležnih iz administracije Glavnog grada o grafitima razmišlja samo kroz vizuru uvredljivih poruka, kakvih – naročito od početka „rata” navijačke grupe „Varvari“ i uprave fudbalskog kluba „Budućnost“ – zaista ima isuviše, sa neprimjerenim porukama ispisanim svuda po gradu.
Grafiti u komercijalne svrhe: No, “prave” grafite treba razlikovati od običnih, sprejom ispisanih vulgarnih poruka ili uvredljivih slogana protiv javnih ličnosti ili političkih partija.
U Podgorici ima i onih koji angažuju crtače grafita kako bi napravili reklamu za svoj poslovni objekat. U prodavnici bižuterije „Fima”, u centru Podgorice, kažu da su veoma zadovoljni reklamom u obliku grafita, jer je originalan i mnogim mušterijama zanimljiv.
Iz vremena „ljubavi” uprave „Budućnost“ i „Varvara“ ostalo je i nekoliko grafički efektnih i porukama uljudnih gradskih murala.
Igra boja i mašte, savršena su kombinacija za grafite, a nije loše dodati svakodnevnom životu malo boje, samo onima koji to rade treba i dopustiti da pokažu koliko su kreativni. U Podgorici je mnogo zgrada sa neuglednim fasadama, napuštenih fabričkih skladišta, koje su pogodna mjesta za stvaranje grafita. Grad bi izgledao vedrije, a cijena takvog eksperimenta bila bi gotovo simbolična – grafit majstori traže samo boju i pogodnu površinu.
Pitanje je, međutim, da li nadležni u gradskoj adminstraciji, fanatično zadubljeni u višemjesečno brisanja grafita Varvara, uopšte razmišljaju o grafitima kao mogućem ukrasu grada ili, ipak, na crtače grafita gledaju samo kao na moguće oponente i političke protivnike? Možda se tako i dio dobre energije bez potrebe rasipa podgoričkim ulicama.
Branko Vukelić
