Predsjednik Upravnog odbora Udruženja iseljenika iz Crne Gore Adil Ozuzun ocijenio je neprihvatljivim veličanje Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid i ratne zločine, nakon oproštajne poruke predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša.
43Predsjednik Upravnog odbora Udruženja iseljenika iz Crne Gore Adil Ozuzun saopštio je da veličanje osobe osuđene za ratne zločine kao „besmrtnog generala“ predstavlja ne samo zanemarivanje zločina iz prošlosti, već i omalovažavanje bola koji žrtve i njihove porodice nose i danas.
Özuzun je reagovao na oproštajnu poruku koju je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš objavio povodom Ratka Mladića, koji je pred međunarodnim pravosuđem pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Posebno je ukazao na formulacije kojima je Vraneš Mladića nazvao „besmrtnim srpskim generalom“ i poručio mu „Hvala ti za sve što si učinio za srpski narod“.
„Takve riječi ne mogu se posmatrati samo kao lični stav. Riječi ljudi koji obavljaju javne funkcije odnose se i na institucije koje predstavljaju i na društvo u kojem žive“, naveo je Özuzun.
On je podsjetio da presuda Ratku Mladiću nije politički komentar niti istorijsko mišljenje, već pravosnažna odluka međunarodnog pravosuđa
Prema njegovim riječima, bol porodica koje su izgubile svoje najbliže, kao i svih žrtava genocida u Srebrenici i drugih teških ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, ne smije ponovo postati predmet nacionalističke ili političke retorike.
Özuzun je istakao da svako ima pravo da njeguje pripadnost svom narodu, kulturi, istoriji i vjeri, ali da mora postojati jasna granica između poštovanja nacionalnog identiteta i veličanja osoba osuđenih za najteže ratne zločine.
„Jedno je poštovati istoriju, kulturu i identitet srpskog naroda, a sasvim drugo osobu osuđenu pred međunarodnim sudovima za najteže zločine predstavljati kao heroja i uzor budućim generacijama“, poručio je.
U saopštenju se posebno naglašava odgovornost političara i javnih funkcionera prema budućim generacijama. Özuzun smatra da retorika koja sukobe, patnju i etničke podjele iz prošlosti prenosi na nove generacije može produbiti društvene probleme i ugroziti proces pomirenja.
„Ako našu djecu i mlade budemo odgajali uz mržnju i netrpeljivost naslijeđenu iz prošlosti, riječi koje danas možda izgledaju bezazleno sjutra mogu postati temelj mnogo ozbiljnijih društvenih problema“, naveo je Özuzun.
Udruženje smatra da država Crna Gora u ovakvim situacijama treba da pokaže potrebnu demokratsku i institucionalnu osjetljivost, posebno imajući u vidu nastojanja zemlje da jača vladavinu prava, demokratske institucije i kulturu zajedničkog života na putu ka članstvu u Evropskoj uniji.
Özuzun je upozorio i na moguće posljedice ovakve retorike po odnose među različitim zajednicama u Crnoj Gori, posebno nakon nedavnih javnih rasprava koje su se odnosile na državljane Turske i odnose sa Turskom.
„Suprotstaviti se svakom govoru koji ljude dijeli po etničkoj, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti i koji može stvoriti nove tenzije naša je zajednička odgovornost“, poručio je.
Iz Udruženja su naglasili da ne gaje neprijateljstvo prema bilo kojem narodu i da odbacuju neprijateljstvo prema Srbima, Bošnjacima, Crnogorcima, Turcima, Albancima i svim drugim zajednicama koje žive na Balkanu.
„Nijedan čovjek, bilo da živi u Crnoj Gori ili bilo gdje u svijetu, ne smije se osjećati ugroženo, obilježeno ili isključeno zbog svoje etničke, nacionalne ili vjerske pripadnosti“, navodi se u saopštenju.
Özuzun je poručio da budućnost Crne Gore treba graditi na međusobnom poštovanju, pravdi, vladavini prava, demokratiji i kulturi zajedničkog života, a ne na ponavljanju ratova, mržnje i podjela iz prošlosti.
„Veličanje osoba osuđenih za ratne zločine ne služi miru. Prenošenje bola iz prošlosti novim generacijama u obliku mržnje ne ostavlja mir budućnosti“, zaključio je Özuzun.
Udruženje iseljenika iz Crne Gore najavilo je da će nastaviti da doprinosi jačanju prijateljskih odnosa između Crne Gore i Turske, kao i njegovanju istorijskih i ljudskih veza između dva naroda, uz poruku da buduće generacije treba da naslijede društvo u kojem će svi ljudi, bez obzira na vjeru, naciju ili etničko porijeklo, moći da žive mirno, slobodno i bezbjedno.
