On je podsjatio da je početak svake školske godine za većinu porodica u Crnoj Gori već opšta borba sa troškovima.
„Dok cijene u prodavnicama svakodnevno divljaju, opremiti dijete za školu, od sveski i pribora do patika i jakne postao je ozbiljan luksuz. I taman kad roditelji pokušaju da pohvataju konce i zatvore kućni budžet, stignu poruke iz viber grupa: skuplja se novac za klimu u kabinetu, ugradnja je toliko i toliko, pa „ko koliko može““, navodi Lisičić.
Kaže kako razumije profesore koji rade u neuslovnim učionicama i vjeruje da većina njih ima dobru namjeru, ipak, smatra, da moramo podvući crtu i reći otvoreno - ovo nije u redu i ovakva praksa mora da prestane.
„Neprijatno je roditeljima koji nemaju odakle da daju, neprijatno je i profesorima koji moraju da traže, ali najgore od svega je što se time pokriva nemar države. Zato pozivam profesore i uprave škola, nemojte tražiti od roditelja da rješavaju probleme koje treba da rješava država. Ako u kabinetu fali klima, stolica ili bilo šta od inventara, adresa za to je Ministarstvo prosvjete, a ne roditeljski džep“, istakao je Lisičić.
Neka, kaže, uprave šalju dopise i zahtjeve onima koji su za to plaćeni i nadležni.
„Kao odbornik Evropskog saveza, ali prije svega kao neko ko živi svakodnevicu ovog grada, apelujem da prestanemo sa praksom „tihe privatizacije“ školskih troškova. Roditeljima je već i previše, dajte da ih bar po školama ne dočekuju novi računi“, poručio je Lisičić.
