Udruženje „Pokret penzionera Crne Gore“ i Udruženje penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka“ obraćaju se javnosti, Skupštini, Vladi i socijalnim partnerima povodom Euro modela: doprinosi za PIO na nula odsto, češće usklađivanje penzija i istovremeni rast minimalnih i ostalih zarada.
"Pozdravljamo svaku mjeru koja diže standard. Penzioneri nijesu protiv rasta plata. Protiv smo da se taj rast gradi ukidanjem jedine izvjesne prihodne osnove sistema od kojeg živi više od 130.000 korisnika, bez javne analize održivosti, uz dalje zaostajanje već niske prosječne penzije za prosječnom zaradom", saopštili su oni.
Naveli su nekoliko stavki kako predloženi Evropski model urušava penzijski sistem:
1. Fond PIO već nije samoodrživ. Ukidanje doprinosa ne ukida obavezu prema penzionerima — skida namjenski prihod i prebacuje cijeli teret na trezor, dakle na sve građane. To nije reforma. To je premještanje rupe.
2. Obaveze rastu, prihod nestaje. Ako plate rastu, a penzije formalno prate plate, rashod Fonda PIO raste baš kad izvorni prihod padne na nulu. U demografski staroj zemlji to ugrožava sigurnost penzija i ostavlja buduće naraštaje bez modela.
3. Prosječna penzija ovim predlogom pada sa već niskih 54 % na 43 % prosječne zarade. To je srž paketa za penzionera. Zamjenska stopa plate za penziju se ne podiže već se lomi na istorijski minimum. Ovo relativno osiromašenje prema aktivnom radniku je za oko 20 %: manje mesa i lijeka, teža kirija i režija, veća zavisnost od porodice i humanitarnih organizacija, tanja rezerva za zimu i bolest. Jednokratnih 100 eura to ne nadoknađuje, jer se cijene i društveni standard vežu za novu, višu platu — ne za staru penziju.
4. Nominalni rast nije dostojanstvo. Najniža penzija danas je 456 eura, prosječna 562. Većina prima ispod ili oko prosjeka. Ako se, kao poslije prethodnih paketa Evropa sad, rasplamsa inflacija i uvoz — jedini logičan ishod ovog modela — penzioner će na papiru imati veću penziju, a u prodavnici, apoteci i ambulanti sve manje. Dostojanstvo se ne mjeri saopštenjem Vlade, nego korpom, lijekom i grijanjem.
5. Evropski put ne trpi fiskalnu improvizaciju. Članstvo i pretpristupna sredstva nijesu zamjena za domaće prihode iz kojih se plaćaju penzije, zdravstvo i socijala. Evropski fondovi grade put i institucije — ne tekuće penzije. Tranzicioni deficit od četiri do pet odsto BDP-a 2027. ide nasuprot pravilima koja država prepisuje iz evropskog okvira.
Šta model ne rješava a penzioner to živi svakog mjeseca
"Vještačkih 60 odsto sa minimalnom penzijom – Uz to osam od deset korisnika prima minimalnu ili penziju do visine prosjeka. To nije slika radnog vijeka, nego lošeg obuhvata, netačnog vrednovanja staža, niskog minimuma i politike koja je minimum pretvorila u standard. Euro model to ne dira. Ako se minimum samo pomjeri naviše, a formula ostane ista, većina ostaje sabijena uz dno samo sa nešto većom nominalom", navode oni.
Kako su kazali, ostale penzije ostaju niske - Ko nije na minimumu penzije, često je tek neznatno iznad. Jaz između 40 godina rada i iznosa na penzijskom računu ostaje. Rast plata aktivnih ne popravlja već odobrene penzije. Bez revizije osnova, bodova i najnižeg iznosa, praćenje zarada ostaje parola.
"Netačan obračun usklađivanja i kašnjenje do isplate - Usklađivanje se računa na zastarjelim ili nepotpunim podacima, pa penzioner dobije manje nego što zakon obećava. I to malo što dobijaju kasni od dana kad rast plata i cijena uđe u život do dana kad korekcija stigne na račun penzionera,prođu mjeseci. Četiri usklađivanja godišnje to ne liječi ako ostanu isti netačan obračun i isti zastoj. Takvim načinom gubi se 200 dana u godini ionako na štetu niskog godišnjeg usklađivanja. Češće pogrešno usklađivanje nije reforma - to je češće i nominalno veće kašnjenje", istakli su iz ova dva udruženja.
Kako govore, penzija svakog mjeseca kasni oko 20 dana - To nije tehnika. To je kirija, lijek, struja i hrana koje treba prvog, a novac stiže pred kraj druge dekade. Dvadeset dana puta dvanaest mjeseci znači stalni život na dug, pozajmicu ili sramotu da se pitaju najbliži. Dok se isplata ne vrati na početak mjeseca, priča o evropskom standardu je prazna.
Izvjesno je, kažu, značajno uvećanje inflacije zbog naglog skoka zarada. Crna Gora uvozi hranu, gorivo, ljekove i gotovo sve iz penzionerske korpe. Nagli rast minimalaca i neto plata diže potražnju brže od domaće ponude. Dio novca ide u uvoz, dio u cijene. Penzija se usklađuje sa zakašnjenjem dok cijena hljeba, lijeka i režija ne čeka. Penzioner prvi plati inflaciju, a posljednji dobije nadoknadu.
"Penzioneri ne smiju biti relativni gubitnici „evropskih plata“. Ako plate oštro skaču, a prosječna penzija sa 54 % umjesto da ide prema 60% pada na 43 % prosječne zarade, sistem poručuje da se radni vijek manje cijeni od tekuće plate. Odbijamo ideju da će budući penzioneri starost rješavati milošću vlasti i rizičnim privatnim fondovima. Javni penzijski sistem je civilizacijska tekovina, ne usluga za one koji mogu da plate privatno penzijsko osiguranje. Konačno pitamo — nas, ne vas — da li je moguće da sve ovo prolazi „ispod radara“ dvojice ministara koji „brinu“ o socijalnom sistemu i novoimenovane potpredsjednice Vlade Crne Gore?", zaključili su oni.
