Fakultet za crnogorski jezik i književnost nije Adnan Čirgić, ali svemu što se od opšteg interesa za filologiju i montenegristiku na tome fakultetu ostvaruje – najvažnije usmjerenje dao je Adnan Čirgić.
Bazična su polja za jedno društvo prosvjeta, nauka i kultura, a za crnogorsko s obzirom na društveni ambijent u kojemu pokušava riješiti mnoga važna a još uvijek otvorena pitanja političkoga i pretpolitičkoga karaktera - od osobitoga su značaja tri spomenuta resora. Prije nekoliko mjeseci ta su tri resora objedinjena i uz pridruživanje sporta djeluju pod imenom Ministarstvo nauke, prosvjete, kulture i sporta. Izuzmemo li odluku da profesora Dragana Koprivicu proizvedu u eksperta, za prvih stotinu dana rada ministarka gđa Vesna Bratić i MNPKS nemaju drugih rezultata.
U javnome djelovanju MNPKS primarni je cilj i jasna namjera onemogućiti rad FCJK i na sve načine, pritom i isključivo uz nedostojne metode, opanjkati dekana Adnana Čirgića. Upućeniji znaju zbog čega Čirgić i njegova profesionalna biografija sve ove godine smetaju i neostvarenim filolozima, politikantima u nauci i kreatorima nove kulturne strategije, pa im ovi redovi dođu kao variranje poznatoga.
Dok se mjerilo po temeljnim kriterijumima struke i nauke - nacionalne filologije ili slavistike uopšte, dok se u reference nije računao broj anonimnih komentara ili lajkova na tzv. društvenim mrežama, u eksperte prvoga reda uvršteni su jedan Dejvid Kristal, jedan Stjepan Damjanović, jedan Emil Tokaž, jedan Ranko Matasović, jedan Mark L. Grinberg, jedan Robert Grinberg, jedan Endru Baruh Vahtel, jedan Mateo Žagar, jedna Hasnija Muratagić-Tuna, jedan Marko Snoj, jedan Džon Koks, jedan Simon Sazdov, jedna Irena Jaros i mnogi drugi. Niz uglednih imena ovu je moju poruku podupro činjenicom da su odreda svi oni saradnici FCJK.
Životni i profesionalni rezoni spomenutih ljudi baštine vrednote na osnovu kojih su se nedvosmisleno odredili prema radu FCJK kao najvišemu mjestu montenegristike, prema profesorima te ustanove i dekanu Čirgiću, dakako.
S ponosom ističem da je Čirgićeva i FCJK saradnja s autoritetima svjetskoga glasa bogata, s vidnim rezultatima u pogledu desetina knjiga iz zajedničkih projekata, gostujućih predavanja i više desetina video priloga njihovih izlaganja. Pišem ovo kao svjedok s koliko se poštovanja govori o Čirgićevim studijama i monografijama. Spomenuću tek dva najnovija teksta, tj. izvoda iz recenzija uz englesko izdanje Čirgićeve Dijalektologije crnogorskoga jezika kod prestižnog izdavača Lexington Booksa objavljene. „Bogata oaza crnogorskih govora pravi je dragulj za proučavaoce jezičkih varijeteta i slovenske akcentologe.
Čirgić kontekstualizuje izučavanje crnogorskih govora, što istraživačima pomaže u snalaženju kroz složenu literaturu i prethodne deskriptivne tretmane regiona koji su nastali tokom protekloga vijeka. Kao takav, ovaj naslov značajna je prekretnica u postjugoslovenskim izučavanjima južnoslovenske dijalektologije“ - istakao je Žozef Šalert, profesor Univerziteta u Torontu. Cijenjeni hrvatski jezikoslovac, profesor Sveučilišta u Zagrebu Mate Kapović o knjizi bilježi: „Čirgićeva monografija o štokavskim dijalektima Crne Gore donosi moderan i savremen pregled one vrste koja se rijetko nalazi na engleskom jeziku.
Crnogorski govori predstavljaju jedno od graničnih dijalektatskih područja u okviru slovenskoga svijeta, obuhvatajući i izuzetne arhaizme i fascinantne jezičke inovacije. Ovaj naslov, čiji je autor vodeći stručnjak u ovoj oblasti, biće od velikog interesa slavistima, ali i dijalektolozima, fonolozima i istorijskim lingvistima generalno.“
Domaća javnost i ne sluti koliko je bruke priređeno Crnoj Gori pred inostranom akademskom zajednicom, i to bruke koja u režiji aktuelnog Ministarstva nauke, prosvjete, kulture i sporta, a u vidu krivične prijave protiv Adnana Čirgića o kojoj informacije odlaze na adrese brojnih slavista, instituta za nacionalne slovenske jezike i književnosti te svjetske univerzitete.
Na unutrašnjem planu nemanje nikakve kulturne strategije, koncepcije rada ustanova kulture u narednome periodu proizvode se nesagledive štete po sve segmente multikulturne Crne Gore. U zamjenu za nerad podstiče se progon montenegristike. Koja bi se to pamet danas u slavističkome svijetu odrekla, na primjer, 776 radova domaćih i inostranih filologa i kulturologa na ukupno 12825 stranica, koliko ih je bilo za minulih trinaest godina izlaženja međunarodnoga filološkoga časopisa Lingua Montenegrina?!
Dakle, časopisa Lingua Montenegrina koji poljsko Ministarstvo nauke od svih filoloških časopisa iz Crne Gore prihvata kao jedino referantan (iz oblasti lingvistike, na primjer, na tome popisu nema nijednog časopisa iz Bosne i Hercegovine niti Makedonije). Jedan od rezultata vizije koju ima Adnan Čirgić za razvoj nauke o crnogorskome jeziku, književnosti i kulturi jeste podatak da su primjerci časopisa Lingua Montenegrina te mnoga od oko 200 izdanja FCJK stigli u vašingtonsku Kongresnu biblioteku, zatim univerzitetske biblioteke poput onih u Kanzasu, Harvardu, Torontu, Viskonsinu, Berkliju, Stenfordu, Kornelu, Almati ili Novome Zelandu, da one u Evropi i ne spominjem.
Tokom 2020. završen je tom Enciklopedije slovenskih jezika i lingvistika u kojemu se nalazi odrednica crnogorski jezik, priznata od naučnih autoriteta i publikovana ravnopravno s drugim članovima slovenske porodice jezika. Nije plod slučajnosti činjenica da je redakcija toga svjetskoga naučnog poduhvata izradu članka o istoriji crnogorskoga jezika i savremenome stanju povjerila upravo Adnanu Čirgiću.
Kako vrijeme odmiče postalo je bjelodano đe stanuje nauka i istina a na kojoj je strani potreba da se obračun s montenegristikom i njenim najznačajnijim predstavnicima okonča krivičnim prijavama protiv dekana i gašenjem FCJK.
Dok nam svakodnevice jedna za drugom postaju sve dinamičnije, crnogorsko društvo, odnosno oni njegovi djelovi poput UCG, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i sličnih strukovnih i umjetničkih udruženja postaju još neprimjetniji.
Priśećam se u ovome trenutku riječi poznatoga srpskog mislioca Mihaila Đurića, što ih je izgovorio u jednome sumornom momentu novije istorije: „najveća nevolja ovoga sveta jeste nevolja neuviđanja nevolje“.
Da rezimiram, na horizontu crnogorske nauke i kulture Fakultet za crnogorski jezik i književnost imao bi status najvišega ranga i da ništa drugo ne stoji kao neporecivo svjedočanstvo o kvalitetu rada ustanove do rečenica paleoslaviste i akademika HAZU Stjepana Damjanovića: „Kratica FCJK postala je svojinom svih slavista ma gdje oni djelovali, što znači da ustanova koja stoji iza te kratice ispunjava svoje zadatke i ostvaruje svoje ciljeve duže vrijeme na zavidnoj razini.“
Toj ustanovi, ponoviću, najvažnije usmjerenje daje filolog Adnan Čirgić.
