Plavi rak (Callinectes sapidus) u Crnoj Gori odavno više nije sporadičan gost. Prvi put je zabilježen 2006. godine na području Port Milene, a potom su uslijedili nalazi na ušću Jaške rijeke, u uvali Jaz, kod Oblatna i u Bokokotorskom zalivu. Još 2016. godine na pojedinim lokacijama pronalažene su svega jedna ili dvije jedinke. Manje od deset godina kasnije slika je znatno drugačija.
Prema podacima Instituta za biologiju mora,plavi rak danas je prisutan duž cijelog Crnogorskog primorja, posebno u područjima gdje se miješaju slatka i slana voda. Stabilne populacije uspostavio je u rijeci Bojani, na Tivatskim solilima i u Sutorini, dok ga u znatnim količinama ima i u Šaskom jezeru, Port Mileni i kanalima Ulcinjske solane.
Posljedice osjećaju i ribari, jer plavi rak cijepa mreže i uništava ulov. Njegovo širenje utiče i na domaće vrste. Na Tivatskim solilima ribari su, nakon njegovog dolaska, primijetili veliko smanjenje populacije male zelene, odnosno estuarske krabe, čije je stanište plavi rak zauzeo.
NaučniciInstituta za biologiju moraupozoravaju da ova invazivna vrsta, zahvaljujući velikoj prilagodljivosti, brzom razmnožavanju i malom broju prirodnih neprijatelja, može da mijenja ekološku ravnotežu i smanjuje brojnost drugih morskih organizama.
Sličan problem već godinama opterećuje ribarstvo i ekosisteme u drugim djelovima Sredozemlja. U Italiji su naučnici sada odlučili da pokušaju da ga ublaže uz pomoć njegovog prirodnog predatora –obične hobotnice.
U Jadransko more do sada su pustili oko130.000 hobotnica uzgojenih u laboratoriji, a njihov broj nastavlja da raste. One se nalaze u tek izleglom, paralarvenom stadijumu i duge su svega nekoliko milimetara. Ako uspiju da odrastu, postaće sposobni i uporni predatori invazivnih rakova.
Plavi rak je u srednjoatlantskom dijelu Sjedinjenih Američkih Država cijenjena morska hrana i važan ribolovni resurs. Izvan svog prirodnog područja rasprostranjenja, međutim, ponaša se kao invazivna vrsta. U Sredozemnom moru prvi put je primijećen još tokom prošlog vijeka, ali je ozbiljnije probleme počeo da izaziva prije desetak godina, kada je njegova populacija naglo porasla.
Njegovo širenje ugrozilo je autohtoni biodiverzitet, ali i djelatnosti ljudi koji žive od mora. Duž italijanske obale zatvorene su stotine ribarskih preduzeća i drugih poslova povezanih sa ribarstvom, pa je italijanska vlada počela da finansira mjere za njegovo „ograničavanje i suzbijanje“.
Jedan od odgovora na taj problem pronađen je u jačanju prirodne populacije obične hobotnice. Istraživači su mlade hobotnice pustili u Jadran računajući na njihov predatorski instinkt. Prema procjenama stručnjaka uključenih u projekat,odrasla hobotnica teška jedan kilogram u optimalnim uslovima može da pojede četiri plava raka srednje veličine dnevno.
„Ne unosimo novu vrstu, već nastojimo da ojačamo populaciju autohtone vrste koja je već prirodno prisutna u Jadranu“, objašnjava Antonio Kazalini (Antonio Casalini), tehničar za istraživanja u akvakulturi na Univerzitetu u Bolonji.
Univerzitet ovaj posao sprovodi zajedno sa vlastima italijanske regije Emilija-Romanja. Projekat je nazvan „Octo-Blu“, a započet je 2024. godine laboratorijskim eksperimentima tokom kojih su naučnici najprije morali da utvrde kako uspješno uzgajati tek izlegle hobotnice.
Ovog ljeta istraživači su oko 130.000 paralarvi pustili u more kod Ćezenatika i Ričonea, na području koje je posebno pogođeno širenjem plavog raka. Na morskom dnu postavili su i vještačke jazbine, kako bi mladim glavonošcima obezbijedili dodatna skloništa u prvim i najosjetljivijim fazama života.
Ideja je privukla pažnju naučne javnosti, ali i otvorila pitanje koliko će njeni stvarni dometi biti veliki. Razlog za oprez je izuzetno velika smrtnost mladih hobotnica. Procjenjuje se daoko 99,9 odsto paralarvi ne doživi odraslo doba, što znači da od nekoliko hiljada puštenih jedinki preživi svega nekoliko. Projektni tim se ipak opredijelio za običnu hobotnicu jer je riječ o otpornoj vrsti sa velikim reproduktivnim potencijalom. Ženka može da proizvedestotine hiljada jaja, pa naučnici planiraju da nastave laboratorijski uzgoj i puštanje novih paralarvi u more.
Iz projektnog tima zato naglašavaju da se rezultati ne mogu očekivati odmah.Cilj nije potpuno uklanjanje plavog raka iz Jadrana,što je nakon uspostavljanja njegovih populacija praktično nedostižno,već držanje njegove brojnosti pod određenom kontrolom.
Hobotnice same neće riješiti problem. Projekat „Octo-Blu“ zamišljen je kao dopuna drugim načinima upravljanja, prije svega organizovanom izlovu plavog raka. Upravo se u tome prepoznaje i mogući pravac za Crnu Goru, gdje se ovom vrstom, uprkos njenoj brojnosti i gastronomskoj vrijednosti, ciljano bavi svega nekoliko ribara.
Njeno uključivanje u ishranu i stvaranje tržišta neće ukloniti invazivnu vrstu iz mora, ali bi moglo da ublaži pritisak koji ona već stvara na domaće vrste, ribarski alat i ulov.
