Razumije se da je saga, tragikomična i holivudska, o tunelskim iskopinama koje vode do samog srca crnogorskog sudskog sistema dovoljno inspirativna za ovaj tekst a posebno naslov. Međutim, uvijek je bolje govoriti o uzrocima, tunel dođe kao posljedica jedne jezive neodgovornosti i beskrupulozne agresije kojoj je izloženo cijelo naše društvo ili bar ono što je od njega ostalo.
Slika(e) tehničkog premijera kako doslovno karikaturalno obilazi (!) mjesto zločina nije ništa drugo no paradigma političkog sunovrata.
Tu na površinu izbija ona druga vrsta neodgovornosti - političkih činilaca koji su ostvarili izborne pobjede a koji kontinuirano ne uspijevaju da predlože sastav kabineta i kakvu takvu reformsku agendu. Upravo suprotno. Sa najviše državne adrese čini se sve da tehnička vlada nastavi svoj bal po minskom polju gdje svakodnevno strada institucionalna supstanca države koja se bar još formalno naziva Crna Gora.
Nedavno je jedan diplomata ustvrdio, gotovo cinično, da Belgija nije imala formiranu vladu duže od 600 dana i da je ostala Belgija. Nažalost, Crna Gora nije Belgija a definitivno se nakon 600 dana ne bi više ni zvala Crna Gora. Upravo to se i dešava. Nije nužni cilj formirati vladu sa ostacima DF-a nego vještačkim disanjem održati tehničkog Abazovića u nedogled. Upravo njemu prvaci velikosrpskog nacionalizma ovih dana sriču razne spomenice zbog svega što je uradio za srpsku stvar. Spisak je poduži, pa i ne čudi blagost u glasu Andrije Mandić kad zagovara uključivanje Ure u novu vladu.
Zajedno protiv Crne Gore - svi. Sad kad su svi otkrili svoje karte od pomenutog slučajnog predsjednika, preko medijskih oficira srpskog sveta sve do dvojca Knežević/Mandić, jasno je da Spajić jedinu šansu ima ako istinski zadrži podršku tamo gdje zapravo stanuje evropska politika.
Sa najviše državne adrese čini se sve da tehnička vlada nastavi svoj bal po minskom polju
Dramatičnost situacije najbolje oslikava isprovocirana, može se reći i iznuđena, izjava gospodina Eskobara koji nikad preciznije saopštio ono što znaju i ptice na grani. Jedino slučajnom predsjedniku i budućem ministru spoljnih poslova to do kraja nije jasno. Neka vrsta selektivne političke amnezije koja zahtijeva da se periodično diplomate i partneri oglašavaju i saopštavaju isti stav. Ono što ovog puta izaziva jednu vrstu čuđenja, bar formalno, jeste razlika u odnosu na Vučića i njegove surogate u Crnoj Gori.
Prema tumačenju uvaženog američkog diplomate, s pravom, ustvrđuje da su ostaci DF-a antizapadani i antievropski, uvodeći i novu kategoriju da su protiv EU. Istovremeno, njihov politički, medijski i finansijski pokrovitelj je sve suprotno. Ta vrsta racionalizacije regionalne politike zapravo je trijumf neodgovornosti koji kratkoročno šteti građanima balkanskih zemalja a dugoročno upravo interesima SAD.
Ne treba podsjećati na slične epizode iz centralne Amerike ili drugdje kad SAD nisu svjesno ili nesvjesno formulisale konzistentnu politiku već su pokušavali da liberalno utiču na autorkate a autokratski na liberale. Stoga je slika potpuna. Neodgovornost i nesposobnost vlada Crnom Gorom, do kad - ne znamo.
P.S. U moru urušavanja crnogorskih političkih i društvenih institucija, nezapaženo, tipično crnogorski kukavički, prošla je vijest da Tamara Nikčević više ne uređuje jedini preostali crnogorski elektronski mediji. Sibirska hladnoća.
Komentari (13)
Dodju izbori i dps koalicija sa 35poslanika 30.avgusta padne na 23 poslanika. M.Dj. u drugom krugu bude porazen 60/40%. Nesto je nije uredu sa glasacima.
@Ljoro_neregistrovani problem su glasaci evropske i CG orjentacije koji su glasali uru, Pes i manji broj crkvene kmere ....jer njihovi predstavnici sa cetnicima ARCE Crnu Goru ....biraci prevareni....Evropa far away...kao ste neko rece dovoljnoje biti glup
@simolkis_neregistrovani Nije točno,no su tu umješani usr.še oko glasačkih tiketa.
@Ljoro_neregistrovani …. Zadto je zovete tehnicka kad je to——- smenjena Vlada ?
Dio krivice za ovakvi stanje snosimo i mi , gradjani, jer ne radimo ništa na tome da ga promijenimo
@Košmar_neregistrovani TAKO JE gospodine Košmar, Šta mi gradjani cekamo osim da nam panda crna mark na oci koja je na damon pragu, Vrijeme je i sve je prokuvalo i prekipjelo. Ovo sto ih mi nazivamo poslanici, to su POSRNCI koi vuku place sa nase grbace a svaki dan dozivljavamo zbok njih neke nove skandale, Dostiglo je vrhunac i mi kao gradjani ne cekat prekosjutra vec svi na noge, Dali oni misle da su Cetinjani zaboravili sto im ta ... uradi i nasilno ugurase nepozeljne popove u srce nase domovine CRNE GORE, NA NOGE CRNOGORCI SAD ILI NIKAD Ima nas Ima
@unukmarkamiljanova_neregistrovani ...Tako je prijatelju, mi (ja ne spadam tu) smo ih birali: iz neznanja, kprumpiranosti (svjedok sam kupovine glasova) i neshvatanja da sve što smo upropastili ostavljamo našoj djeci, koja ce, ako su pametna napustiti ovaj karakazan. Ni jedan od ovih nesretnik POSRANIKA, ne misli dobro Crnoj Gori. Šta to znači "po dubini i po širini"? Pa to je za krivično gonjenje. To je uhljebljivanje nesposobnoh i nepismenih bezveznjakovića (primjer: Mijo Lekić) koji uništavaju sve što su generacije časno stvarale. Pa zar Obrazovanje nije u rangu Odbrane države. Sjeća li se još iko nesretne žene-četnika Bratićke iz Bileće? Podignimo se Crnogorci, kucnuo je čas !!! Odbranimo Crnu Goru !!!
Posljednje su me riječi iz teksta o sibirskoj hladnoći vratile u davnašnje doba krupnih odluka, koje sam donosio odvažno i nakon mnogo promišljanja, a od kojih je baš svaka naposljetku izazivala katastrofalnu štetu - i po moj i po živote meni najbližih ljudi. Ta je elegija počela u stražarskoj kućici u Radencima uz obalu Mure, gdje sam radio tri godine i sedam mjeseci. Čim sam čuo kako je Milošević napao Sloveniju, potpuno sam pogrešno procijenio da bi taj rat mogao trajati godinama, pa sam spakovao stvari i krenuo nazad u Titograd. Sa sobom sam poveo Uršu, tadašnju ljubavnicu, jedva punoljetnu stažistkinju sa odjeljenja za čepove u Radenskoj, predočavajući joj kako će raspamećeni Milošević na kraju okupirati Sloveniju i - što bješe moj ključni argument - kako i u Crnoj Gori postoji znamenito postrojenje za flaširanje mineralne vode. Sve je, međutim, završeno tako što smo, ispod piramide plastičnih bidona ukrašene lampionima, prodavali švercovani benzin, smjenjujući se na škanju pored puta za Stari aerodrom - ona ujutro, ja uveče. Ako već do tada nijesam potpuno zapečatio Uršinu sudbinu, učinio sam to kada sam otišao kod vremešnog brkajlije Džonatana Radonjića na Njeguše i kupio dvije pršute, koje sam potom direktno odnio na poklon poznanicima iz MUP-a. Bilo je to dovoljno da Urša dobije naše državljanstvo i - na šta nikako nijesam računao - da trajno izgubi slovenačko. S početka smo zadovoljni, emitujući smrad benzina svuda unaokolo, šetali po gradu držeći se za ruke, bludničili na javnim mjestima i ždrali do iznemoglosti šećernu vunu kod cirkusa na Pobrežju. U stanu, koji je prvo bio skladište bidona sa gorivom pa tek onda stan, maštali smo o tome kako ćemo, kao nekad u Radencima, uskoro zajedno raditi u "Radi" u Bijelom Polju, ne znajući kako je ona tih dana već bila zakatančena. Jedne večeri, a bješe to pozna jesen, prvi sam put shvatio kako na Uršu naše zajedničko koračanje životnim bespućima možda i ne djeluje baš najbolje. Ušavši u kuću, zapazio sam je kako među svim onim bidonima sjedi u fotelji i netremice prati na TV-u obraćanje Mire Marković. Jedva da je prošla i godina, a već je pred prve sljedeće izbore išla u Dom JNA na tribinu Jugoslovenske levice u Crnoj Gori, vrativši se sa kesom punom bedževa i autogramom Ljubiše Ristića na podlaktici. Ubrzo je većina našeg krvavo zarađenog novca sa pojasa razgraničenja Starog aerodroma i Konika počela da ide na albume izdavačke kuće koju je držala Marija Milošević. U slobodno sam vrijeme tako bio prsiljen da slušam Mobi Dik, Đogani fantastiko, Zoranu i Ivana Gavrilovića. Na kraju sam prihvatio i da prodamo stare goblene moje babe sa izvezenim motivima parenja koza u kanjonu Cijevne, a sve kako bismo skupili dovoljno novca za put do Požarevca, gdje je Marko Milošević baš tih dana otvarao diskoteku. Na sve sam to pristajao jer me je progonio nemir, jer me je na svakom koraku sustizala savjest, jer sam već godinama slušao bolan krik iz sopstvenih dubina, jer nikako nijesam sebi mogao da oprostim to što sam Uršu dovukao u Podgoricu da propada, da prodaje benzin i ponajviše - da na kraju postane jedina Slovenka koja će po raspadu Jugoslavije beznadežno zavoljeti familiju Slobodana Miloševića. I taman kada smo na Tuškom putu prodali babine goblene, već vidjevši jarka svjetla požarevačkog noćnog života ispred sebe, dogodilo se ono što je bilo neminovno. Doživjela je slom živaca. Prvo su je prebacili u Kotor. Onda je njena familija, pozivajući se na konvencije Ujedinjenih nacija i na međunarodnu sudsku praksu, nekako uspjela da se izbori da je vrati kući, ne bi li daleko od mene našla mir motreći kroz prozor na olistala stabla po nježnim pomurskim kosinama. Tih sam samotnjačkih noći počeo da osjećam prazninu i svu okrutnost restrikcija struje. Umjesto olakšanja zbog toga što Urša više nije talac mojih očajnih procjena, bio sam duboko nesrećan. Ležao sam grogiran i usamljen u tišini, zarobljen u vremenu koje sve sporije teče. Okružen benzinom, noću nijesam smio upaliti ni šteriku u stanu. Prvi sam put tada istinski osjetio sibirsku hladnoću.
@Miloš_neregistrovani divan, skoro literalni komentar. Nadam se da je Vasa Slovenka dobro i da ste oboje nasli mir.
@Miloš_neregistrovani ....Gospodine, Šampione! Ovakvu nadarenost ima samo moj drug Vośa... Ovo je za Pulicera! Svaka ti ĉast! D.C.
@Miloš_neregistrovani Danima strpljivo iscekujem kolumnu mladog g. Kalezica, kako bih mogao procitati Milosev komentar. Ako vec uprava portala nema sluha da izvrsi zamjenu uloga izmedju mladog g. Kalezica i Milosa, onda ih ljubazno molim da omoguce mladom g. Kalezicu da pise cesce, jer bi onda to reciprocno uticalo i na brojnost Milosevih komentara. Hvala i pozdrav za Milosa.
