Kažu da putovanja obogaćuju. Ipak, neke destinacije ne očaravaju i putnici se nekad pitaju šta tačno drugi vide u njima ili kako je moguće da se nekome dopadne ovako nešto. E pa, upravo je po možda i najpopularnijem gradu za turiste, gradu kojeg svi žele da posjetite barem jednom nazvan sindrom koji u turistima izaziva osjećaj razočaranja nakon posjete. Da, riječ je o pariškom sindromu.
O čemu se tačno radi? Jednostavno rečeno, neki turisti po dolasku u Pariz shvate da grad nije tako lijep koliko su očekivali. E sad, ovo nije samo prosto razočarenje, već ovi ljudi počinju da pate od napada panike, anksioznosti..
Prvi koji je iznio teoriju o ovom sindromu bio je japanski psihijatar Hiroaki Ota, koji je, radeći u pariskoj bolnici 1980-ih, naišao na veliki broj japanskih turista koji su imali gore navedene simptome.
Uz japanske turiste, slučajevi su zabilježeni i među kineskim turistima. Naime, od idealiziranog Pariza, grada romantike, ljubavi i umjetnosti, turisti se odjednom susretnu s neljubaznim konobarima i saobraćajnim haosom, a očito, ne prima to svako baš najboljem, piše Punkufer.
Firentinski sindrom
Pariški sindrom nije jedini. Dođete u srce Italije, pogledate Đotovu kupolu, zavirite u Ufici i divite se Rađanju Venere, a zatim bacite pogled na Mikelanđelovog Davida. I onda odjednom – nervoza, mučnina, znojenje dlanova, nesvjestica – čestitam, naišli ste na firentinski ili Stendhalov sindrom.
Mada se ova teorija na prvu čini „navučenom“, prema njoj značajna umjetnička djela na čovjeka mogu ostaviti toliko snažan utisak, da njihovo razgledavanje može izazvati gore opisana osjećanja.
Pitate se vjerovatno i kakve veze s tim ima francuski književnik Stendhal. Pa upravo je on opisao utiske iz svog putovanja u Firencu 1817. godine, naglasivši kako mu „srce od uzbuđenja nije prestalo da lupa, a duša je bila u stanju transa“. Znatno kasnije, 1989., jedna talijanska psihijatrica je na temelju više posmatranih pacijenata opisala ovaj sindrom.
Jerusalimski sindrom
I dok firentinski govori o nježnim dušama, jerusalimski sindrom pokazuje kako se turisti identifikuju sa nekim figurama iz religije kojoj pripadaju. Po dolasku u „sveti grad“, vjerovatno pod bremenom istorije i religijskog značaja, neke osobe ni manje ni više pomisle da su Isus, ili neka druga važna vjerska figura.
Psihijatri su vremenom zaključili kako su takva umišljanja češća kod strogo odgajanih muškaraca i samaca.
