Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ publiciste Slobodana Čukića novo je izdanje Matice crnogorske. Ovo obimno, bogato ilustrovano izdanje se na sveobuhvatan način bavi crnogorskom kamenarsko-klesarskom tradicijom.
Ispostavilo se, kako navodi autor u uvodnom tekstu, da se na nadgrobnim kamenim spomenicima iz doba Knjaževine/Kraljevine Crne Gore i Kraljevine SHS/Jugoslavije nalazi više imena samoukih kamenorezaca-klesara, koji su pravili nadgrobne spomenike i na njima ostavljali majstorske potpise.
Bilo je i majstora, ističe Čukić, koji se nijesu potpisivali na svojim rukotvorinama, ali su o njima ostala živa sjećanja, kao i bilješke u etnografskoj literaturi.
“Gradnja kamenom na kraškom dinarskom području postojala je još u praistoriji. Do dolaska rimskih osvajača bila je isključivo suvozidna. S dolaskom Rimljana uveden je malter kao vezivni materijal, a suvozidni način gradnje je potisnut u ruralni ambijent. Ovo je, nadalje, učinilo da na polju kamenarstva i klesarstva vlada veliki kontrast između urbanih i seoskih područja, što se održalo i u narednim epohama, sve do kasnog 19. stoljeća. Priučeni ili samouki seoski kamenari i klesari će stotinama godina biti u sjeni primorskih majstora na glasu. Njihovu će djelatnost karakterisati rustikalne tvorevine, a od 1878. godine i naivni umjetnički manir, koji će se ispoljavati sve do vremena Drugog svjetskog rata, a na pojedinim mjestima još koju deceniju”, navodi se u uvodnom tekstu.
U prvom dijelu ovog rada akcenat je stavljen na suvozidno graditeljstvo koje od dolaska Rimljana na ove prostore postaje osobenost seoskih kamenara i klesara.
“U tom smislu načinjen je pokušaj da se rasvijetli kontinuitet između starovjekovne suhozidne megalitske gradnje i srednjovjekovnog seoskog graditeljstva na tlu Crne Gore, sve do doba Knjaževine Crne Gore, kada je ovaj način praktikovan u izgradnji podzida prilikom gradnje puteva kroz krševiti ambijent”, navodi Čukić.
U drugom dijelu rada akcenat je na nadgrobnim kamenim spomenicima iz perioda 1878–1941. godine, na kojima se nalaze različiti naivni prikazi – od „portrteta“ pokojnika i prikaza crkvi, raspeća, ordenja, oružja, svetaca, anđela, ptica, zmija, borova, do raskošnih floralnih i geometrijskih dekoracija, sve do slijepih arkada.
“Veliki dio nadgrobnih spomenika iz navedenog perioda izrađen je u formi sanduka (kvadera) na kojima je neposredno stajao krst, a pravljeni su i u formi kovčega na kojima je stajao uzglavnik s krstom. Narodni samouki klesari su ponekad nadilazili sami sebe, praveći jedinstvene kompozicije na uzglavnim plohama ili visoke, raskošne spomenike s ukrasnim kaneliranim polustubovima, poput Stanka Lepetića i Dušana Kosića iz podorjenskog kraja”, navodi Čukić.
Urednik izdanja „Tragom crnogorskih klesara“ je Marko Špadijer, a u ime izdavača knjigu potpisuje Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske.
Knjiga je objavljena u biblioteci “Tragovima prošlosti” na 236 strana uz obilje fotografija i ilustracija koje je najvećim dijelom uradio autor knjige prilikom terenskih istraživanja.
Slobodan Čukić (Peć, 1964) je diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Radio je u Radiju Crne Gore, u dnevnom listu Vijesti gdje je bio novinar u redakciji za kulturu, a potom urednik Arhiva i Nauke. Od septembra 2015. je zapošljen u Pobjedi na mjestu urednika rubrike Feljton i Arhiv.
Član je Matice crnogorske, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorskog PEN centra.
Objavljivao je eseje i temate u brojnim časopisima s različitom tematikom – od filozofske i politološke do filmske kritike i istorijsko-etnološke esejistike i putopisne esejistike. Objavio je knjige: „Izdaja o kojoj se ćutalo cijeli vijek“ (2016), „Podgorički brevijar“ (2018), „Početak srpske okupacije – komitska borba i narodna golgota 1918–1920“ (2019), „Iz dubina lješanske prošlosti“ (2019), „Od Podgorice ka Cetinju – Stara Crna Gora s istoka“ (2021) i „Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori“ (2024).
