U izdanju Komune objavljena je nova knjiga Željka Rutovića pod naslovom “Ukidanje čovjeka” (Logos ili techne). Riječ je o zbirki tekstova objavljenih i na Portalu Analitika.
Autor se u njima bavi jednom od najsloženijih tema našeg vremena: odnosom između čovjeka i tehnologije, između slobodnog mišljenja i algoritamske kontrole.
Rutovićev tekst, kako ocjenjuju recenzenti djela, ne ostavlja čitaoca ravnodušnim. On podučava, provocira i podstiče na razmišljanje, otvarajući prostor za sumnju i samopropitivanje.
„ On podučava, provocira, izaziva i potiče na razmišljanje… Njegovi tekstovi su embrion, poduka i uputa za razumijevanje slike današnjice, svuda, na svim prostorima. Kada pročitam njegov tekst, nastavljam razmišljati, studirati i boriti se“, napisao je prof. dr Izudin Kapetanović.
Suptilna dijagnoza epohe u kojoj nestaje čovjek
Za dr. sc. Zorana Pičuljana,“Ukidanje čovjeka” nije još jedan teorijski priručnik o tehnologiji, već suptilna i duboko humana analiza svijeta u kojem se čovjek postupno briše iz sopstvenog postojanja.
„Rutović ne živi u imaginarnoj zabludi svoje kreacije. Suptilnom, razoružavajućom analizom po čovjeka razornih fenomena današnjice, ukazuje nam na brojne aspekte ugroze čovjeka kao misaonog bića…” piše Pičuljan.
Kako dodaje, zato umijećem znalca, a s neskrivanom brigom za čovjeka u zakulisanim procesima vremena u kojem živimo prepoznaje ono što nam prijeti, ili što kao ostvareni rezultat te prijetnje već živi s nama i u nama…
8
„No Rutović ne plaši, već jedino želi da upozori, probudi zapušteno promišljanje“, bilježi Pičuljan.
Naslov knjige, kako objašnjava dr. sc. Zulfo Ahmetović, aludira na kraj jedne epohe – epohe čovjeka kao misaonog, autonomnog i slobodnog bića – i na ulazak u novu paradigmupostčovječanstva.
U toj novoj stvarnosti brišu se granice između prirodnog i vještačkog, između istine i manipulacije, između slobode i kontrole.
„Ključno pitanje više nije ‘šta je čovjek’, nego ‘da li čovjek još uvijek postoji kao kategorija koja ima ontološki i etički sadržaj’“, ističe Ahmetović.
Kako dodaje, Rutovićeva knjiga je teorijski bogat i intelektualno izazovan rad koji ujedinjuje filozofsku dubinu, sociološku kritiku i antropološku refleksiju – dijagnozu epohe u kojoj čovjek nestaje pod težinom sopstvene tehnologije.
„Ukidanje čovjeka nije knjiga o tehnologiji per se, već o ontološkoj dijagnozi našeg doba: kako savremeni svijet polako briše granice između čovjeka i mašine, istine i iluzije, slobode i kontrole“, navodi on.
Između Heraklita i algoritma
U uvodnim riječima knjige, Rutović podsjeća na drevni odnos između logosa i techne. Dok je logosu antičkom smislu bio riječ, smisao i um, techne je bila puka vještina. Danas je, međutim, kaže autor, upravo techne postala apsolut savremene civilizacije – paradigma koja potiskuje sve ljudsko.
„Logos kao sloboda samoodređenja i samorazvoja danas je sve više zanemarljiv, nevidljiv, ili pak ‘saučesnik’ realizacije globalnih korporativnih agendi transformisanog društva algoritama, velikih baza podataka i vještačke inteligencije“, piše Rutović.
U tom svijetu, kako primjećuje, „više ništa nije isto“, jer sve naglašena tehnizacija ubrzano radikalizuje krizu subjekta. Onaj što misli i sumnja, što djeluje i osjeća, biva potisnut – sve do tačke samoukidanja.
Rutović se u knjizi osvrće i na ranija dječa – Digitalni demos (2011) i Homo mašina (2015), u kojima se, kako kaže, tek naslućivao dolazak hiperbrzog digitalnog doba u kojem tehnologija ne služi čovjeku, nego ga kontroliše.
„Čovjek je danas ugrožena vrsta. Dokaza za takvo dejstvo - funkciju techne je dosta. Nove tehnologije kontrole, nadzora, manipulacije i destrukcije, dramatično su ugrozili ljudsko dostojanstvo, misao, individualizam i slobodu. Paradoksi i „slučajnosti” novovjekovne techne - velikih baza podataka, prediktivnih algoritama, simulacija, biometrijske kontrole, generativne vještačke inteligencije i hibridne robotizacije u kojoj se samo-ukida čovjek narasli su do eksplodiranja”, piše autor.
“Ukidanje čovjeka”, kaže, ne pretenduje da ponudi gotove odgovore, već da otvori prostor za dijalog.
Kroz analizu „postprivatnosti“, „postdemokratije“ i „postistine“, autor nudi i kritiku i poziv: da obnovimo dijalog kao najviši oblik zajedničkog života, da se odupremo dominaciji mašinskog svijeta i vratimo dostojanstvo ljudskom biću.
„Knjiga je i poziv na razmjenu ideja kroz intelektualni opažaj ili intuitivni osjećaj u okviru kojih iznova treba aktuelizovati i problematizovati postmodernu nadređenu ulogu i uticaj mašinskog svijeta koji iz dana u dan čovjeka posmatra, kognitivno urušava, dehumanizuje „ukida” i „samoukida”, zaključuje Rutović.
