Izvor
Pogledajte neke iznenađujuće činjenice o najpopularnijoj knjizi na svijetu koje je otkrio Majkl Kugan:
Knjiga počinje raspravom o erotičnoj Pjesmi Solomonovoj. Da li to što je uvrštena u „Bibliju" znači da je u to vrijeme postojao pozitivan stav prema seksu?
- Izgleda da postoji generalno pozitivan stav prema seksu, jer je produžavanje vrste bilo ključna stvar. Na sve što vodi ka razmnožavanju se sigurno gledalo pozitivno, a ideja o uzdržavanju od seksa zbog religioznih razloga je bilo nešto prilično neuobičajeno u Judaizmu u skoro svim periodima. U mnogim djelovima tekst je vrlo erotičan a rabinska literatura kaže da su se ovi sadržaji nekad pjevali u tavernama.
Postoji li neka riječ u Bibliji koja nije eufemizam za genitalije? Tu je stopalo, ruka, koljena, meso. Testisi se nazivaju kamenčićima. Nema nečega za šta bismo mogli reći da predstavlja precizne izraze za anatomiju tela.
Kao i u bilo kojoj vrsti literature stihovi mogu da imaju više od jednog značenja. A ponekad to može biti vrsta seksualne aluzije ili višeznačna riječ. Čak i smijanje ima seksualnu konotaciju.
To je sjajna fora, i ni ne primjećujete je sve dok ne dođete do priče i Isaku koji govori kralju u stranoj zemlji da je njegova žena Rebeka njegova sestra, ali kada je vidjeo kako Isak zasmijava Rebeku, kralj kaže: „Nije ti to sestra već žena!”. Sam prevod nije bukvalan; tada bi bilo milovanje, nježnost ili nešto slično. Ali ovo na hebrejskom obično označava smijeh. To je ista riječ koja se koristi u različitim kontekstima, kao u priči o Zlatnom teletu gdje postoji nagoveštaj orgijanja što komplikuje smisao ovog prestupa.
Koliko je važno čitati „Bibliju" na originalnom jeziku? Neophodno je da neko to uradi, ako ne zbog drugog razloga, ono da bi prevod bio tačan koliko je to moguće. Često prevodi oslikavaju lične poglede i predrasude, baš kao što su to činili i pisci Biblije. Na primjer, u većem dijelu Biblije uopšte se ne govori o sodomiji. A sodomija je termin kojim prevodilac prevodi hebrejske izraze koji nikad nisu označavali sodomiju u smislu analnog odnosa između dvojice muškaraca.
Sa svim primjerima poligamije, gde je u Bibliji brak određen kao zajednica između muškarca i žene?
Nema nedvosmislenih izjava u „Bibliji", naročito u Starom zavjetu, u kom se kaže da monogamija treba da bude norma. U većini slučajeva dobro poznati likovi iz „Biblije" imali su više žena, ako su to mogli sebi da priušte.
Solomon, najveći ljubavnik od svih – možda zato što mu je pripisano autorstvo „Pjesme nad pjesmama" – imao je 300 žena.
Tako da su na neki način u pravu fundamentalistički Mormoni, koji insistiraju na tome da je poligamija biblijska.
Nikad nećemo znati da li su Adam i Eva bili vjenčani, zar ne?
Upravo tako. Nigde nije opisano vjenčanje. Ovde se takođe javlja problem sa prevodom. Jevrejska riječ za ženu može da se prevede i kao „žena“ i kao „supruga“. Tako da, kada se kaže da je muškarac poznao svoju suprugu i ona je ostala trudna (a to je još jedan eufemizam, poznavati u biblijskom smislu), to može da znači i da je upoznao svoju ženu i ona je zatrudnjela. Da li je razlog što ima tako mnogo nesporazuma u vezi sa Biblijom i seksom činjenica da često zaboravljamo koliko su tadašnja društva bila patrijarhalna?
Status žene je bitan kao pozadina, ali to je još jedan primjer kako smo se, prihvatajući „Bibliju" kao autoritet, istovremeno odvojili od nje i na neki način odbacili pojedina gledišta iz te knjige. Ako možemo da odbacimo ropstvo ili potčinjen položaj žene, onda možemo to da učinimo i sa drugim pitanjima, kao što je istopolni brak recimo. Kako može da se kaže da su neki djelovi „Biblije" apsolutno i vječno tačni, dok se drugi jednostavno ignorišu?
O abortusu „Biblija" ne govori mnogo.
Tačnije, ne govori ništa. Ovo je vrlo interesantno jer obije strane suprotstavljene u debati oko abortusa citiraju „Bibliju" da bi podržali svoje izjave. Ali oni citiraju stihove koji uopšte nemaju veze sa abortusom.
Kada pišete o seksualnosti Boga kažete da je „Jehova zamišljen kao seksualno biće".
On jeste opisan kao seksualno biće, ali jezikom koji je mitski i metaforički. Opisi proroka Jezekilja su, na primjer, vrlo direktni iako izgledaju kao alegorija. Možemo ih čak nazvati pornografijom.
Da li su ljudi biblijskog doba bili manje stidljivi od nas?
Na neki način jesu, iako su koristili dosta eufemizama. Kada su mislili o svom bogu, nisu se mnogo razlikovali od pripadnika drugih religija. Ako možete opisati Boga kao kralja, pastira ili ratnika, onda ga možete opisati i kao muža koji radi stvari koje inače radi jedan suprug. U grčko-rimskom svijetu u kojem je rođeno hrišćanstvo ideja o božanstvu koje silazi na zemlju i vodi ljubav sa smrtnicom nije nimalo čudna.
(B92)
