Različite forme umjetničkog iskustva potvrđuju civilizacijske istine o neprikosnovenoj moći umjetničkog smisla i djela, kao slike trajnih vrijednosti i ne manje etičkog određivanja u odnosu kako na lične ideale, tako i na pitanja vremena.
To sjećanje na univerzalni duh tj. ideje lijepog, dobrog, moralnog i estetski uzvišenog donosi nam ugledna crnogorska književnica Branka Bogavac, u novoj, četvrtoj knjizi „Umjetnici svijeta“, u okviru projekta "U sazvjezđu velikana", njenih Razgovora u Parizu.
Umjetnost - univerzalno carstvo slobode
Naime, riječ je o markantnoj knjizi kosmološke konstante i moći riječi koja spašava obezdušeni i etičko posrnuli svijet od njegovog potpunog urušavanja, potvrđujući spoznaju da bez snage erosa nema stvaranja, i da bez djelatne kritičke misli nema spoznaje čovjeka i svijeta.
Cilj koji je Branka vjerno ispunila govori da razgovora - intervjua nema ako nijesmo izvorno i suštinski doživjeli stvaraoca i njegovo djelo. Bez tog dijalektičkog jedinstva nema ni logosa. I još, onako u njenom lucidnom stilu, približava nam istinu po kojoj nema umjetničke nužnosti zavisne od geografije. Umjetnost je univerzalno carstvo slobode, potvrđuje ova, kao i sve prethodne Brankine knjige.
Biblioteka je to duhovne baštine iz koje treba crpiti i pouke i poruke, opštečovječanskih pitanja, bez čijih odgovora nema humane obnove duha i ne manje smisla nade i smisla života.
Propitivanje starih i otvaranje novih svjetova
Knjiga je kao zbirka razgovora svojevrsno svjedočenje vremena, osjećaja stvarnosti i slika koje, ne samo da odražavaju umjetničku ličnost, već i prelaze granice individualnog, sjedinjujući se u univerzalna iskustva koja svako od nas i može i treba da prepozna. Da zna.
Ovdje se ne radi samo o činu konvencionalnog intervjua, već o činu svjedočenja osobene, gotovo poetizovane dokumentaristike vremena, epoha, kultura i (pra)postojanja u kojem se čovjek i njegov bitak vječno propituju.
Uostalom, o čemu to, između ostalog, Branki zbore veliki svjetski umjetnici - filmski stvaralac Sergej Paradžanov, pijanista Migel Anhel Estrelja, režiser, pisac, kompozitor Andrej Končalovski, crnogorski slikar Dimitrije Popović, Žan - Pjer Rampal, kojeg kritika doživljava najvećim flautistom moderne epohe, i ne samo oni, u tom, kako ona lucidno zapaža "dosluhu svih umjetnika u nekoj vrsti njihovog tajnog dijaloga".
U tom dijalogu - tim dijalozima, dominira suštastvo slobode i slobodnog čovjeka u raznim oblicima izazova koje je donosilo vrijeme, ideologije, događaji složenih društvenih i političkih procesa.
Zato knjiga potvrđuje, generiše i oblikuje šire procese pojavnih fenomena podjednako umjetničkog i društvenog karaktera. A u toj nutrini ontologije stvaralačke dimenzije ukrštajući su putevi filozofskog, prosvjetiteljskog, psihološkog, romantičnog i dramatičnog, etičkog i estetskog, gdje se propituju stari i otvaraju novi svjetovi smisla ničim ograničenog duha umjetnosti.
Duh Brankinog sazvježđa velikana
U toj neograničenosti obitava Brankino "sazvježđe velikana", upravo ono čija duhovno kulturološka optika snažno nadrasta iscrpljujuću površnost manipulativno populističkih mantri tehniciziranog vijeka bezidejnosti, koji je ljudsko misliti i biti, prodao za konzumerističko kupiti i kopirati.
Posljedice te kupoprodaje vrišteći su dramatično zaglavljene u bezizlazu nove (ne)normalnosti.
Samozadovoljno ovovremeno licemjerno sljepilo vrlo ubjedljivo će se u kontrapunktu osvijetliti Brankinim sazvježđem velikana na način prosvijećene misli njenih sagovornika, koji nijesu ostali ni životno ni duhovno nijemi, za razliku od mnogih ovovremenih "intelektualaca", kojima je ćutnja svjesni zaklon od prostranstva misli i djela slobodnog čovjeka.
Da, zato je ova knjiga višeslojni hroničar i otvoreni debater izuzetne umjetničke planete ljudi, djela i ideja koje kao stvaralačka snaga, moć, vizija i duh, ostaju civilizacijskim dobrom opštečovječanskog nasljeđa, na kojem svijet smisla uostalom i postoji i opstoji.
