Stav

Svijetla majska zoro

Jedna od najslavnijih poema dvadesetog vijeka tvrdi da je mjesec koji podstiče “mrtvo korjenje” april. U Republici Srpskoj, manjem entitetu Bosne i Hercegovine, to je maj. Mjesec koji u Evropi ima čvrsto zaživjele konotacije antifašizma… Dočim, u Republici Srpskoj, majski narativ je nešto sasvim suprotno.

Svijetla majska zoro Foto: Pobjeda
Boro Kontić
Boro KontićAutor
Gradski.meIzvor

11. maja 2021. godine Skupština RS se trebala izjasniti povodom zahtjeva Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, izrečenog još 27. januara, da poništi priznanja data presuđenim ratnim zločincima. Bitan je to čvor bosansko -hercegovačke drame. Ne treba sumnjati da je nemali broj stanovnika Bosne i Hercegovine iz većeg entiteta, TV prenosu Skupštine Republike Srpske prišao skoro u atmosferi svečanog iščekivanja. No, umjesto očekivanog, uslijedio je suludi nastup Milorada Dodika, koji bi još i bio zabavan da nas u krajnjim konsekvencama ne košta života.

Danima se potom razvlačio i secirao Dodikov nastup. Namjerno ili nenamjerno zaobilazio se bitniji sadržaj. Sa gledišta historije Dodikov nastup neće stati pod odrednicu “desilo se na današnji dan.” Možda će biti u njegovom zdravstvenom kartonu, premda previše je sistema u tom ludilu, da bi se kao ludilo otpisalo.

Jedno je sigurno, što god se desi, kako god krene dalje sa bosansko-hercegovačkom dramom, u historiju mora ući da je Skupština Republike Srpske 11. maja 2021. odbila opozvati odlikovanja data presuđenim ratnim zločincima.

Ovim se iskazala kao legitimni nasljednik Skupštine Republike Srpske iz 1993. godine.

Tadašnjem majskom zasjedanju tadašnje Skupštine Republike Srpske, održanom 5.maja, događanjem su prethodili 1. i 2, maj. Mjesto događanja - Grčka. Atina. Prisutni “predstavnici bosanskohercegovačkog trougla”: Alija Izetbegović, Radovan Karadžić, Mate Boban. Događaj je potpomognut prisustvom savjetodavno - nagovaračkih likova: Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić, Momir Bulatović. Nudio se mirovni sporazum koji će u historiju ući kao jedan od propalih. Vens-Ovenov plan. Svi prisutni ga potpisuju. I Karadžić . Ali on traži da se konačna odluka odloži dok on ne zatraži i eventualno dobije odobrenje “svoje” Skupštine. Te bi tako. Na Pale, iz historijom bremenite Atine se na Pale, što će reći u vukojebinu, savjetodavno-nagovarački upućuje svita “dva oka u glavi”: Milošević, Ćosić, Bulatović. I bit će po pravoslavnoj liniji: grčki premijer Mitsotakis. Da prisustvuju Skupštini? Zapravo da ih mole. Dočekuju ih Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik. Skoro kao vlasnici ulaza u Agoru. Agora, da podsjetim vrlog čitaoca, bijaše u antičkoj Grčkoj naziv za narodnu skupštinu koju je sazivao kralj ili važniji građanin. Bijaše trg, mjesto poslovnog i javnog života. Bila je redovno okružena hramovima. Postala je uzor rimskom forumu. Sve glavne ulice slijevale su se u Agoru, a sveta cesta je vodila preko Agore do Akropole. Na Agori se nalazio i kip slavnom grčkom govorniku Demostenu. Eh, sad…oko ove je Agore, doduše lijepa ali šuma. A u Agori, kad se diskusija prisutnih otegla i protegla, ispostavilo se da su čak ne i šumski nego pećinski akteri. Da ne bi gubili vrijeme, srpske su tobdžije, dok je mudra Agora biskala ponuđeni mirovni plan, po već stečenoj navici granatirali Sarajevo. I konačno, glasalo se: 51 protiv mirovne ponude, 2 za , i 12 uzdržanih. I odbi paljanska Agora mirovni plan. Micotakis se neobavljena posla vratio u grad koji je dobio naziv po onoj božici koja je iz Zevsove glave rođena. Skupština Republike Srpske, pokazalo se, ne mari taj dio tijela.

Vratimo se opet u 2021. godinu. I njen maj. Upitan za moguće sankcije međunarodne zajednice ako odbiju zahtjev da ukinu priznanja ratnim zločincima, predsjednik Skupštine Republike Srpske slegnuo je ramenima: Pa i to je za ljude. Te predsjednika Čubrilovića treba podsjetiti šta sve može da se uvede pod tu sveobuhvatnu formula. I situaciju kada uneređenog pijanca pokupite sa ulice? I to je za ljude, biti uneređeni pijanac. No, gospodinu Čubriloviću pod “I to je za ljude” kao upitnik treba imperativno predočiti makar jednog aktera koji je sjedio u Skupštini Republike Srpske 1993. A poslije…30 godina u Danskoj. Danska je jedna od zemalja koja je devedesetih primila mnoge bosansko-hercegovačke prognanike. Ali i jedna od zemalja koja je Haškom tribunala na raspolaganje stavila svoje zatvore. Treba li pogađati po kojoj je osnovi u Dansku stigao jedan od učesnika paljanske Agore iz maja 1993? Kratko i jasno: kao presuđeni ratni zločinac! Ime mu je Radoslav Brđanin i danas, ko želi, može da pročita skoro 500 stranica temeljitog haškog zapisnika o njemu. Naravno, ako stomak vari. Zločini, podsticanje na zločine itd.

Radoslav Brđanin je jedan od rijetkih koji nije pušten na slobodu nakon što je izdržao dvije trećine od 30 godina kazne. Prvi put sudija Carmel Agius je to obrazložio: velika težina njegovih zločina je prepreka ranom puštanju na slobodu.

Drugi put isti sudija je odbijanje obrazložio: nije dovoljno rehabilitovan da bi bio pušten na slobodu. Radoslav Brđanin u danskom Nyborgu je u odjelu sa osam zatvorenika. Ovi ne znaju mnogo o njemu osim da je bio “neka” vrsta političara i da je bio umješan u “nešto” tokom rata na Balkanu. Očigledno, Brđaninov danski suzatvorenik zna taman toliko koliko hoće da zna i prosječan stanovnik Republike Srpske.

Sa ostalim zatvorenicima Brđanin na smjenu obavlja zatvorske posliće. Od kupovine u zatvorskoj prodavnici do kuhanja i pospremanja. Zbog pomanjkanja kvalifikacija samo pomaže u spremanju hrane. Priprema povrće, stavlja posuđe u mašinu i ne miješa se u recepte jer je među Dancima a oni su uvjereni da je njihova hrana najbolja. Da prosti srpska. U slobodno vrijeme gleda televiziju, čita National Geografic ili sjedi u zatvorskom vrtu i posmatra ptice i patke.

I mora da je do njega doprlo ovomajsko skupštinsko zbivanje u Republici Srpskoj. Ono je garancija da će se nakon isteka zatvorske kazne vratiti kao “svoj na svome.” A Milorad Dodik se, nakon ovomajskog skupštinskog nastupa, uputio u Grčku. Da prosti Atina, u Atinu. Na margini događaja kojem je tamo prisustvovao sreo se sa sadašnjim grčkim predsjednikom…I nalupetao o bosansko-hercegovačkom razdruživanju. Dodik se u Grčkoj raspojasao računajući na potrošenu matricu da je Grčka pravoslavna zemlja…ne na to da je Atina rođena iz Zevsove glave. Dodik ispoljava takve oblike budalasanja da nije za odbaciti ni predpostavku da je računao kako je grčki premijer s kim se evo sreo, isti onaj koji je 1993. doputovao na Pale. Nije Mile, nego mu je sin.

Dočim sudeći po zvaničnom instagramu Mitsotakisa mlađeg, on Dodika nije ni sreo. Nema Dodika. Imaju, začudo, neki drugi likovi pa i dva psa. I to je za ljude, rekao bi Čubrilović? Nakon odluke da se ratnim zločincima ne oduzmu priznanja. Nakon činjenice, dakle, da je Skupština Republike Srpske 2021. priznala da je dostojno čedo one iz 1993. Da, sve je za ljude! Još da se ukine i “Svijetla majska zoro...”, da se ukine crnogorski 21. maj! Haj-haj, kud ćeš veće radosti za one koji nad ovim scenarijem prostorno distancirani, vrijedno bdiju! Sve kaobajagi nezainteresirani, nevino heklajući novu srpsku mustru u katalogu uzoraka zavedenu pod čednim imenom “srpski svet.”


Portal Analitika