„Kad sam ostao sam reših da se pozabavim državnim poslovima. Otkrio sam da su Španija i Kina jedna te ista zemlja i samo iz neznanja smatraju da su to različite države. Savetujem svima da namerno pišu na hartiji Španija, pa će ispisati Kina. Ali ipak sam bio najviše ogorčen zbog događaja koji će se sutra desiti. Sutra u sedam doći će do čudne pojave: Zemlja će se spustiti na Mesec. O tome piše i znameniti engleski hemičar Velinkgton. Da pravo kažem, osetio sam kako mi se srce uznemirilo kada sam pomislio kako je Mesec nežan i nepostojan (…) I zato je Mesec tako nežna lopta da na njemu ljudi nikako ne mogu živeti, nego tamo borave nosevi.
I upravo zbog toga mi ne možemo da vidimo svoje noseve jer su oni svi na Mesecu“ – na ovo blago svjetske književnosti podśetilo me je saopštenje gospodina Koprivice sačinjeno nakon što je ostao sam poslije protesta Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, a niko bolje od njega neće znati o kojem je djelu riječ. No ne bih se javljala i ukazivala na smisao izrečenog jer postoje snimci na kojima se vidi ko zavađa a ko razvađa, da mi nije zasmetao izbor riječi i namjera koja stoji iza njih. Gospodin Koprivica, od svih riječi dostupnih za kvalifikaciju, a u srpskom je jeziku zaista izbor širok, odlučio se za „uličar i huligan“.
Taj je izbor, kako to obično i biva, više rekao o Koprivici nego o onome koga je označio. No taj je izbor svakako sačinjen s jasnom namjerom, kao i onaj koji je uslijedio iz resornog ministarstva – da difamira Čirgića, ne bi li ga se više nekako oslobodili jer ih o čudu zabavi otkako je kročio na javnu scenu.
DIJALEKTOLOGIJA
Da Čirgić ništa drugo nije uradio ni napisao do Dijalektologiju crnogorskoga jezika i na osnovu lingvističkih fakata revidirao podjelu crnogorskih govora, uvažavajući sve svoje prethodnike, pa čak i one najljuće borce protiv crnogorskog jezika, bilo bi dovoljno da uživa ugled u društvu. O toj su Dijalektologiji riječ dali neki od najznačajnijih lingvista – kako sa područja bivše Jugoslavije, tako i iz svijeta. I mimo toga djela Čirgić je uradio mnogo, ali za našu lovačko-sakupljačku zajednicu sve je malo ako ne igraš kako ti sviraju, svejedno da li na harmonici ili violini.
Gospodin Koprivica nedavno na televiziji reče da „oni“ nijesu svjesni ili ne mogu da shvate da se u Crnoj Gori desio tektonski poremećaj te da više ništa neće biti isto. Neupućeni gledalac bi se zaista začudio kad ne bi znao da je isti upravo Koprivica. Kao dijete pamtim Koprivicu kao predstavnika jedinstvenoga DPS-a, sljedbenika najpogrešnije politike u skorašnjoj istoriji.
Uskoro ću 35 i politička se scena izmijenila, čak se i DPS zaokrenuo, ali gospodin Koprivica nije. On i danas baštini miloševićevsko-šešeljevsku političku ideologiju i njene metode. Kad neko provede cio život u partijama, zasigurno ne može shvatiti kako je to biti slobodan i nezavisan i u tome leži suštinski nesporazum između Koprivice i Čirgića.
No pošto Koprivica ne uvažava mnogo rezultate postignute u nauci, a sudeći po jutjubu mnogo voli dogodovštine iz života, ovom ću prilikom ispričati jednu iz mojih studentskih dana.
Nakon Referenduma i usvajanja Ustava kad se počelo šuškati što će biti sa Odsjekom za srpski jezik i južnosl. književnosti, hoće li biti ugašen, preimenovan ili će opstati, grupa starijih studenata napravila je peticiju u kojoj su tražili da taj odsjek opstane jer oni nijesu željeli da završe bilo koji drugi jezik osim srpski. Tražeći podršku svih nas, bez obzira na lične stavove koje smo međusobno znali, govorili su da oni neće imati ništa protiv osnivanja odsjeka za crnogorski.
Mnogi su im potpisali iz kolegijalnosti i prijateljstva i nastala je opšta pometnja, dio spiska objavljen je u dnevnoj štampi i to baš dio na kojem se vide imena koja su trebala izazvati čuđenje otkud su se tu našla. Jedan od današnjih „osvježivača“ i „pomiritelja“ taj je spisak dao Čirgiću da obrati pažnju ko je tu i da spram toga ocijeni studente. A Čirgić je uzeo papire, zgužvao ih i bacio u kantu za smeće. Sigurna sam da je ovaj događaj zaboravio i sam Čirgić i da će se iznenaditi kad ovo pročita.
Zaboravio je jer je taj postupak za njega bila najprirodnija stvar koja se ne kosi s njegovim moralnim načelima, a za nas je bila lekcija o slobodi. Održao je lekciju i kad je napuštio Univerzitet Crne Gore na početku akademske karijere jer je slijedio svoje ideje i nije pristajao na ucjene.
Mnogi su i tad mislili da su ga se zauvijek oslobodili, ispostavilo se kratkoročno. Održao je Čirgić i brojne druge lekcije koje mnogi nadzornički šinjeli nijesu razumjeli, ali se našao i poneki koji jeste, ne tražeći zauzvrat partijsku poslušnost jer je nije mogao ni dobiti. I zbilja bi bilo smiješno da nije opasno gledati kako doživotni partijski vojnici uporno njega pokušavaju predstaviti kao nekakvog partijskog službenika (bez partijske članske karte) i dvorskog intelektualca, a s jednim jasnim ciljem – da pokore ideju o crnogorskom jeziku.
„DISKLEJMER“
Da sam svaki put dobila euro kad sam čula „nemam ništa protiv crnogorskog jezika, ali zašto Adnan“, danas bih mogla uplatititi pozamašan iznos na račun Fakulteta da platimo tekuće obaveze. Strategija koju je i gospodin Koprivica iskoristio u svom televizijskom gostovanju govoreći da nema ništa protiv muslimana jer on među njima ima prijatelje, ali… prepoznata je u diskurskim studijama kao disklejmer.
Naime, govornik saopštava prvi dio rečenice da ne bi društvo loše mislilo o njemu, dok iza veznika ali slijedi ono što zaista misli. U istoj emisiji gospodinu Koprivici omače se da neće ugasiti Fakultet jer tamo ima porodičnih ljudi i da oni to znaju. Šteta pa nam nije rečeno koliko tačno članova porodice se pod tim podrazumijeva i šta mogu očekivati oni koje je premijer klasifikovao u egoistične.
Uvjerava nas Koprivica da on nema ništa ni protiv muslimana, ni protiv crnogorskog, a nije davno bilo kad se Fakultet osnivao. Neposredno prije toga, u maju 2014, Koprivica je izjavio da je crnogorski jezik vještačka tvorevina, u junu da „arhaično meko š“ niko ne koristi, a u avgustu da u taj projekat osnivanja fakulteta nije trebalo ulaziti te da je valjan i dovoljan odsjek na Filozofskom fakultetu. No prije nego što se i taj osnovao koji 2014. Koprivica hvali, oktobra 2007. je smatrao da su inicijative za osnivanje institucija za crnogorski jezik ustavna namještaljka i politička montaža te da je srpski jezik „bio i ostao suština duhovnog bića Crne Gore i Crnogoraca, isto kao što je ponos Srbijanaca u Srbiji“.
POZIV
Uz duboko uvažavanje stava da je njegov jezik srpski i tada i danas, pozivam gospodina Koprivicu da, kad se malo epidemiološka situacija poboljša, dođe na Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
Biću mu lična vodičkinja kroz ustanovu i predstaviću mu sociolingvističke teorijske postavke o pojmovima politički jezik i standardni dijalekt u savremenoj nauci, uputiću ga i u to da se našim studentima predočava norma kad je to potrebno i iz srpskog, bosanskog i hrvatskog da ne bi izašli s Fakulteta misleći da je norma bilo kojeg jezika sveto pismo te ako vide skraćenicu dr napisanu s tačkom ne donose zastarjele sudove o pismenosti i nepismenosti, već da razumiju da je u nekoj drugoj normi tako dogovoreno.
Tom će prilikom biti u mogućnosti da čuje kako izgovaram „arhaično meko š“ jer tako govorim oduvijek i ne stidim se toga niti za to imam bilo kakvog lingvističkog razloga, a izborili smo se da nemam ni društvenog.
Zamolila bih na kraju gospodina Koprivicu samo da stavi masku, medicinsku, jer ministarka podnosi prijave zbog kršenja epidemioloških mjera, a on je nije imao na radnom mjestu onog dana kad je svojim postupkom isprovicirao reakciju dijela građana koji su pružili podršku Fakultetu. Žao mi je što je do incidenta došlo, prije svega zbog brojnih eksperata koji rade u zgradi bivšeg Ministarstva kulture, a čije ekpertize nijesu uvažene, već je u ovoj novoj Crnoj Gori angažovan penzioner da sprovodi kulturnu politiku i vrši političku reviziju.
(Autorka je saradnica na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost)
