Radni dan na poljima "Plantaža"; kud god se okrenete isti je pogled – u pravilnom razmaku, redovi i redovi zasada grožđa i bresaka. Redovi u beskraj. Na početku svakog reda naslagane gajbe tek sazrelog stonog grožđa koje je do sad ubrano u količini od milion kilograma, a planira se još 700 hiljada kila. Hiljadu i po tona grožđa.
Desetak kilometara od Podgorice, na dvije hiljade i trista hektara, prostire se najveći vinograd u jednom komadu u Evropi - vinograd "13. jul - Plantaže".
Iako je jutro, negdje oko devet i trideset, već je prilično toplo, kao što to ljeti zna da bude u Podgorici. Više je od trideset stepeni, ali blag vjetar spušta se od Dinoše i nije tako sparno. Na proširenjima, imeđu redova voća, parkirani su ogromni kombajni. Kažu da jedna mašina može da zamijeni – dvjestapedeset ljudi.
Ali, čovjek je ovdje, još, nezamjenjiv. Po troje, četvoro u redu, lagano se kreću, ujednačenim ritmom makazama režu zrele grozdove stonog grožđa. Tako, povijeni, kreću se uzduž reda. Neki nose kape, drugi se od sunca štite marama, natoplejnim vodom, kojima zamotaju glave.
Svake sezone, u ljetnjim mjesecima, više stotina ljudi se zaputi na "Plantaže", na težački ali dobro plaćeni rad berača grožđa. Mnogi od njih dolaze i po nekoliko godina unazad.
Uvijek se vraćaju "Plantažama": Radoslav Mirović, šef objekta na tom dijelu "imanja", kaže da je zadovoljan učinkom radnika koji osmijehom skrivaju umor i nastavljaju sa radom gubeći se u zelenilu stabala grožđa.
Daleko od svojih domova, ovi vrijedni ljudi sa osmijehom trpe podgoričke vrućine. Marljivo obavljaju svoje radne zadatke koji počinju ranom zorom, već u 6 sati. Radnici su mahom iz zemalja regiona, a ima onih koji na "Plantažama" rade petnaestak godina.
Orni su za rad, ali poprilično neraspoloženi za razgovor sa novinarima. Pogled na foto-aparat im sklanja osmijeh sa lica, ali uz šalu i par komplimenata ipak uspijevamo da makar malo zavirimo u živote radnika.
Pedesetpetogodišnja Borka Fundup je iz Bosne i Hercegovine, a na "Plantaže" dolazi već devetu godinu zaredom.- Nemam djecu i muža, ja sam žena koja nema obaveza, nikada se nijesam udavala. Nije mi teško da dolazim svake godine ovamo. Imam dva brata, ali oni se na bave ovim poslom. Svako od nas je otišao na svoju stranu; ja sam došla na "Plantaže" i veoma sam zadovoljna uslovima.
Borka kaže da joj ništa ne pada naročito teško i da predano obavlja svoje radne obaveze koje ima oko vezanja čokota grožđa, berbe grožđa, njegovog utovara...
- Svaki posao je težak i lak na svoj način, na čovjeku je da da sve od sebe da i kasnije bio zadovoljan učinjenim – tvrdi Borka.
Među čokotima grožđa ponegdje čuje se i pjesma. Mileva Stanković za sebe voli da kaže da je vječiti optimista i da je uvijek raspoložena.
- Kroz život idem sa osmijehom na licu i trudim se da budem uvijek dobro raspoložena. Tako sebi olakšam rad na berbi – kaže Mileva koja ima četrdeset osam godina i iz Leskovca je.
- Već tri godine radim kao sezonski radnik. Ove godine došla sam sama, a prošle godine samnom su radili moj sin i muž. Nemam zamjerki na nadređene i prezadovoljna sam radom na berbi, inače ne bih dolazila već treću godinu - zaključuje, naravno sa osmijehom, Leskovčanka Mileva.Učinak zavisi od sposobnosti, brzine branja i izdržljivosti. Najsposobniji zarade čak i do 35 eura dnevno. U prosjeku se može „namaći“ nekih dvadesetak eura. Za one van Podgorice, smještaj i hrana su obezbijeđeni.
Veći broj Crnogoraca: Skoro svake godine kada počne berba grožđa i bresaka na "Plantažama" mediji izvještavaju da među radnicima ima veoma malo Crnogoraca. "Lijeni Crnogorci" uglavnom posao prepuštaju ljudima iz susjednih zemalja. Glavni razlozi su – vrućina i težina posla.
Ove godine slika je malo drugačija. Na berbi vinskog, stonog grožđa i voća trenutno je angažovano oko 350 radnika, od čega, prema podacima uprave „Plantaža“, su čak dvije trećine - domaća radna snaga.
Među radnicim iz Crne Gore našla se i Milena Bajčeta. Kaže da ko hoće da radi na "Plantažama" može dobro da zaradi.
- Podgoričanka sam i navikla sam na vrućine na Ćemovskom polju, i stvarno mi to nije problem - priča.
Ona ima već "staž" od 15 godina na berbama i sve zadatke obavlja sa istim elanom kao i prve godine.- Navikla sam i na vrućinu i na naporan rad - kaže pedesetšestogodišnja Milena.
Prošle subote je počela berba vinskog grožđa "šardone", a za sedam dana počinje i berba naše autohtone sorte "vranac". Istoimeno crno vino koje "Plantaže" proizvode pravi je crnogorski brend, po kome je naša zemlja prepoznatljiva u svijetu. Ali, pored vina i grođža, kompanije preko ljeta ima i bogatu ponudu bresaka i nektarina; do sada ih je, kažu, ubrano i prodato 1.200.000 kilograma.
Najveći broj berača je na "Plantažama" u danima berbe vinskog grožđa. Tada se najviše radi, ali je i najviše druži jer, kako kažu radnici, druženje veoma bitno: tek se tako prevladaju sati rada po žaropeku, rana ustajanja, bolovi u kičmi… Većina njih ponovo će doći dogodine, jer se među grožđem i ostalim voćem već dobro snalaze.
Branko Vukelić
