Sveštenici, kliru, popovi svetosavske SPC „srpske vere“ u Crnoj Gori, vaša tvrdnja da se ne bavite politikom je potvrda vašeg tragičnog duhovnog stanja. Vas je virus velikosrpske ideologije toliko kontaminirao da ste vi, zapravo, pomiješali religiju i ideologiju.
Od Božije riječi do projekta Zla
Umjesto da tumačitite Božiju riječ i širite smirenje, ljubav, duhovnu ljepotu i plijenite sabornočću, vi vjernike podučavate da prihvate velikosrpski ideološki Projekat Zla.
Umjesto da objašnjavate šta je onostrano, nebesko i šta je Isusov prauzor ponašanja, vi im nudite vjerovanja u fikciju parole „srpskog sveta“. Vi ste pomiješali miris timjana i baruta, ikonare i četničke zastave, krst i kamu. Postali ste skupljači i čuvari četničkih simbola. Dajete blagoslov četničkim zločinima i opraštate njihove grijehe.
72Vrijeme je da se iskreno ispovijedate, pokajete i okajete svoje grijehove i počnete širiti blagodat božiju po Gospodovoj promisli i Hristovoj riječi. Ne možete grešni podučavati grešne.
Da naučite šta je bogougodno, a šta je gogohulno.
Koliko je bogougodno kada SPC i njeno sveštenstvo tumači Svete spise po instrukcijama beogradskog velikosrpskog štaba projekta „Srpskog sveta“, a ne u skladu sa Božjom voljom, dobrote, pravednosti i plemenitosti, iskrene molitve, poštenja, pravednosti. Da se živi u skladu sa duhom svetih spisa (Biblija, Kuran,Tora) i riječima proroka.?
Čini se da ste od hrostodulije skliznuli u etnofiletizam, sa osloncem na „kolonoduliju“?
Kult četničkih zločinaca pod krovom crkve
Da li je bogougodno kada popovi SPC ponude svoje bogomolje da budu čuvari lika i djela četničkih zločinaca, ubica, dželata i mučitelja nejači? Da čuvaju kipove četničkih ideologa i zločinaca (Đurišića i Mihailovića…), da posvećuju sveštenike (Macu i Šiljka) koji su bili dželati tvoraca nakaradne ideologije i manipulatori Bogom i njegovim zapovijestima?
To je endemski slučaj da su zločini posvećeni (Scelus sacratum) od SPC koja je postala Crkva čuvar Zla. (Esclesia mali custos)
Zar nijesu sveštenici SPC dužni i zakleti pred Bogom, da vjerno tumače Božije učenje, a ne da ga zloupotrebljavaju, kako bi manipulisali vjernicima da postanu taoci Zla koje nosi velikosrpski ideološki projekat? Kako to da samo SPC postaje zaštitnica i čuvar nedjela i zastiđa ljudskog.
Kletva Đurđe i vapaj Derviše
Kome i čijem Bogu može biti bogougodan vapaj 80-godišnje bake Petra Zvicera, Đurđe iz Kuča, koju su beogradski dželati ideološkog Projekta (Kecmanović i Kolaković) 1923. godine, svezali za trešnju, da gleda kako joj sa spaljenim domom nestaje sedam članova porodice, među njima i troje đece.
Čijem to Bogu može biti bogougodno proklinjanje Crnogoraca od Derviše izZupčića, kod Goražda, kojoj su na ognjištu, četnici Pavla Đurišića 1942. godine, spalili jedanaestoro čeljadi, a nju vezanu držali u budžaku? Zar mora svaki Crnogorac na duši da nosi Dervišinu kletvu, a da SPC i njeni poglavari daju blagoslov zločincu?
A „onomad“, 1992. godine četničke paravojne bande su u reonu Foče palile kuće pune nejači, žena i đece, dok su dželati, pored vatre, pijani pjevali pjesme o Đurišiću a na ražnju pekli živog nabijenog muslimana.
Zlo raste! Zlo jača! Zlo se širi!
Političkim eliminisanjem dželata ideološkog projekta Zla, ništa se radikalno ne riješava. Ako hoćete radikalno plijeviti korov izvrta, nije dovoljno da se čupa trnje i bodlje, potrebno ga je čupati iz korijena!
Bogohulstvo je kad Zlo dobija blagoslov crkve „srpske vere“, koja prestaje biti simbol Hristovog tjela.
Rukopis Zločina je svuda isti. A mogao bi se proširiti na pogrom Bogumila i na osvajačke pohode Nemanjića iz 13. vijeka.
Kreatori i dželati
Za 70 godina, mijenjali su se samo dželati a kreatori Zla, oni koji manipulišu i vjernicima i nevjernicima, sjede u kabinetima, institutima, akademijama, mitropolijama i služe i „ Bogu i Mamonu“. Oni i dalje kreiraju Zlo. Spremni su da dželate u svom Zlu proglase herojima, samo da bi oni mogli u miru da kreiraju nova Zla, za nove dželate. Ideolog je „otac zla“, opravdava zlo i huška na zlo. Dželatje „ruka zla“. Bez njega bi ideologija ostala dosadna priča.
Klero-fašistički projekat Zla, koga u aktuelnom trenutku afirmiše beogradski patokrata, dokaz je da nije dovoljna politička eliminacija dželata Zla, a ostaviti kreatore da i dalje kontaminiraju socijalni ambijent uz primjenu najarazličitijih oblika i sadržaje „organizovanog laganja“. A kad narod jednom povjeruje u laž onda je sve moguće. Laž se prikazuje kao istina, zlo kao dobro, mržnja kao ljubav, đavoli kao anđeli.
Savjest pojedinca posljednja linija odbrane
A Hana Arnet reče:„Cilj laži je da narod ne misli i ne sudi…nije cilj da narod povjeruje u laž, već je cilj da ni u šta ne vjeruje, jer takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi. Sa takvim narodom možete da radite šta god hoćete“.
A nerijetko čujemo neobavezan razgovor komšija: „Ma ja više ne vjerujem nikome, svi su isti… Nije me briga“.
Apatija. Očaj. Kapitulacija pred lažima.
Zar lelek Đurđe, kletve Derviše i „četnički ražanj“ nijesu dovoljni da pokrenu savjest svakog normalnog čovjeka - da razmišlja. Da se samopreispituje. Zar je potreban pop da bi bili pošteni ljudi?
Zar je potrebna crkva da vjerujemo u Boga? Samo vjera spojena sa pravdom, milosrđem i ljubavlju ima vrijednost. Bez toga, vjera je jeres i licemerje a popovi fariseji, kako Hristos reče: „Okrečeni grobovi“.
Samo savjest pojedinca koju je dobio direktno od Boga može biti mjerilo da li radimo bogougodno ili bogohulno.
Ako čujemo vapaj Đurđe i vapaj Derviše, ako osjećamo miris „ražnja“, ako nam ta čula provociraju Misao, i ako nas ta Misao pokreće na Akciju, ima Nade.
U suprotnom Hana je u pravu!
