Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Podsjetio je sve prisutne Bošnjake da je grad Cetinje i Cetinjani u nekim teškim devedesetim godinama sačuvali obraz i dostojanstvo Crne Gore u odbrani prava Bošnjaka-Muslimana od progona. Ja sam nakon toga ustao zahvalio se Sulju Mustafiću na lijepim riječim i istakao da je bosanski jezik identitetsko pitanje Bošnjaka u Crnoj Gori što su svi prisutni pozdravili velikim aplauzom.
Nakon mog izlaganja Suljo Mustafić je istakaoda je ustavnim rješenjima i zakonskim normama ustanovljena upotreba bosanskog jezika u državi Crnoj Gori. Međutim, implementacija sadržaja iz bošnjačke književnosti i jezika nije na zadovoljajućem nivou. Potrebni su obuhvatniji nastavni planovi i programi i mnogo znanja, kompetencija i odlučnosti kod nastavnog kadra da se nađu odgovarajući modeli da bi se ovaj proces osnažio. CiljBošnjačkog vijeća je da stručno i djelotvorno ohrabruje te procese- naglasio je tada Mustafić. Nakon završetka ovog lijepog skupa koji je odisao iskrenom borbom i željom da mladi Bošnjaci sačuvaju jezik kao i izvor i utočište svog identiteta.
Nakon skupa sjeo sam pored njega i jedno pola sata smo razgovarali o različitim temama. Ja sam znao da je Suljo Mustafić završio književnost i da je bio veoma privržen i književnosti i kulturi. Ono što sam ja u svim svojim susretima maksimalno poštovao a to radim i dan danas da u sveru politike nikada nisam zalazio. Držao sam se striktno kulture i književnosti i to je najljepše polje na kom sa se (nadam se) dobro snalazio. Tokom razgovora sam uvidio da se radi o jednom izuzetnom intelektualcu. Veoma elokventnom koji je umio da sluša sagovornika. No kao veoma inteligentan čovjek Suljo Mustafić se pored književnosti bavio i novinarskim pozivom.
Mustafić je veoma dobro razumio što znači kultura jednog (Bošnjačkog) naroda i kakvo je to zapravo duhovno nasljeđe. Na prostorima đe su se mijenjali i miješali različiti osvajači, zavojevači đe su bile specifične društveno-političke norme i prilike. Suljo Mustafić je veoma dobro razumio da kulturna različitost i kulturni uticaji su često bili plod razlićitih istorijskih epoha koje su se smjenjivale na području sjevera Crne Gore. Njegov ulazak u čarobni svijet knjige ga je sigurno i podstakao da upravo i završi književnost.
Naš razgovor tekao je zanimljivim tokom i bio veoma intresantan. Otkrio mi je da mu je jedan od omiljenih pisaca Mevlana Dželaludin Rumi koji je bio persijski islamski filozof, i pjesnik iz XIII. vijeka. To me oduševilo a meni je upravo tada kroz glavu prošla misao tog velikog mistika koji je jednom rekao: ,,Ne mogu se sporazumjeti oni koji govore istim jezikom. Sporazumjeti se mogu samo oni koji dijele ista osjećanja”i ja i Suljo Mustafić smo pripadali ovom drugom dijelu mudrih misli.
Tada sam shvatao i razumio potrebu i želju da se za svoja prava boriš i sa političkog aspekta. Nikada to nisam zamijerao svojim prijateljima. Prateći njegov doprinos i prije ovog susreta bilo mi je poznato da se profeosr Suljo Mustafić bavi istraživanjem i opisivanjem barskih narodnih govora. Kao i da je književna kritikanešto što krasi njegov doprinos kulturi. Napisao je na stotine prikaza, recenzija i osvrta u više književnih časopisa, knjiga, i publikacija.
Njegovo proučavanje jezičkog, folklornog i kulturnog blaga Bošnjaka-Muslimana zaista ga svrstava u red čuvara kulturne baštine svog naroda. Tada sam Sulju Mustafiću između ostalog u našem razgovoru rekao u Petnjici: ,, Da je jezik bihorskih pisaca, itekao značajanza identitet jednog naroda, navodeći mu da su u djela bošnjačke književnosti vješto utkana u identitet i tradicijiu koja se njeguje i danas. Bošnjački pisci su, izvrsni poznavaoci jezika i dijalektizma prostora na kome žive, ili su živjeli pa su i čuvari jednog naroda vremana etnosa i folklora. Suljo Mustafić je svojim nesebičnim zalaganjem utkao sebe svojim društvenom i književnim anagažmanom u očuvaju bosanskog jezika, da on ne bude samo ,,puko” sjećanje, na ono što se zove sudbina, koja nas, (pa i sam jezik) na kraju krajeva, prati tokom našeg života.
U akademskom svijetu Bošnjaka ali i svih drugih građana Crne Gore intelektualna misao Sulja Mustafića je postala jedan od svetionika u očuvanju multikulture. Karl Majnhajm vodeći intelektualac i socijolog XX vijeka (1893-1947) u svojim zapažanjima je isticao: ,,Da je zadatak intelektualaca da pruže tumačenje svijeta i društva u kome žive.” Mustafić je upravo takav u svom pristupu i to je samo jedna od njegovih osobina. Ono što je sudbina svih velikih intelektualaca je da se često njihova sudbina vezuje za politiku.
A oni (intelektualci) se na tom (političkom) putu nalaze na razmeđi između ,,svrstavanja” i ,,usamljenosti” svih svojih vizija koje nose plemenite ideje humanizma. No vjerujem da će i moj prijatelj mudro kao i do sada uspjeti vješto izbjeći ove zamke jer će tada njegov doprinos Crnoj Gori kao intelektualca biti mnogo veći i značajni. Starogrčki istoričar i esejist Plutarh jednom je rekao: ,,Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjenka može da uradi još mnogo bolje.” Upravo takav je moj prijatelj Suljo Mustafić uvjek smo podijeli ista ramišljanja i uvjerenja o kulturi a da je naše prijateljstvo izgrađeno na najvećim postulatima multukulture i mog poštovanja prema svemu što su Bošnjaci dali Crnoj Gori. A svih nas je zajedno da to blago čuvamo kao najveću vrijednost savremene Crne Gore.
Suljo Mustafić je rođen 8.10.1973.god. u Starom Baru, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Baru.Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (Srbija)-Odsjek za Južnoslovenske književnosti, komparativnu književnost i srpskohrvatski jezik, 1997. godine. Kao saradnik beogradskog Instituta za jezik i dijalektologiju , u periodu od 1995.-1997, bavio se istraživanjemi opisivanjem barskih narodnih govora i prikupljanjem leksičke i toponomastičke gradje. Dio tog materijalapredstavljen je i publikovanu ,,Knjizi o Baru”prvoj cjelovitoj monografiji Bara, čiji je Mustafićkoautor, a koja je objavljena 2001. godine.
Bavi se književnom kritikom, publicistikom i, šire- jezikom, kulturom i istorijom. Autor je brojnih novinarskih reportaža, ogleda istručnih i i naučnih radova iz oblasti dijalektologije, folkloristike i etnografije.
Bio je dugogodišnji je saradnik Barskih novina u kojima je objavio na desetine reportaža i putopisa. Bio je pokretač časopisa za kulturu i umjetnost –,,Bars”. Takodje, autor je preko stotinu tekstova kritika, osvrta i recenzija u književnim časopisima, publikacijama i hrestomatijama. Bio jesaradnik na izradi Istorijskog leksikona Crne Gore. U periodu od 1999-2008. bio je zaposlen u Radio Baru, gdje je više od pet godina bio i glavni i odgovorni urednik. Pokretač je brojnih novih, modernih radijskih sadržaja i autor emisije ,,Otvoreni studio”, godinama jedne od najslušanijih i najaktulenijih emisija lokalnog javnog servisa.
Dugogodišnji je dopisnik više dnevnih listova, regionalnih medija, kaoi Radija Interantena Bar koje su osnovali isljenici iz Bara,nastanjeni u Čikagu (SAD).
Mustafić je prvi novinar iz Crne Gore koji je završiojednogodišnju specijalizaciju za tv,radio i štampano novinarstvo u regionalnoj školi ,,Mediaplan”, koju je finansirala francuska Vlada,sa regionalnim sjedištem u Sarajevu. Više godina je bio član redakcije časopisa ,,Almanah”, gdje se bavio književnom kritikomi izučavanjem jezičkog i folklornog nasljeđa Bošnjaka-muslimana i ostalih naroda u Crnoj Gori . Jedan je od utemeljivača i dugodišnji predsjednik UO Foruma Bošnjaka Crne Gore, koji je okupljao najširi krug bošnjačkih intelektualaca u Crnoj Gori. Mustafić je osnivač Udruženja maslinara u Baru.Jedan je od idejnih tvoraca i utemeljivača, sada i predsjednik UO manifestacije ,,Maslinijada-Stari Bar”, jedne od najvećih regionalnih smotri maslinara i izložbimaslina i tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda i kreator njenih kulturno-umjetničkih sadržaja, kojom se od 2002. godine, pod sloganom ,,Maslina je ime Bara” ,promoviše multikulturni ambijent barskog podneblja.
Član je Bošnjačke stranke od osnivanja i njenpolitički direktor od 2015.godine . u periodu od 2009-2012. godine bio je poslanik je u Skupštini Crne Gore, šef poslaničkog kluba Bošnjačke stranke. Od 2012-2016.godine bio je potpredsjednik Skupštine Crne Gore, član više skupštinskih odbora, kao i zajedničkog Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje Parlamenta Crne Gore i Evropske unije.Od 2017.godine, Mustafić obavlja funkciju direktora Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Član je Nacionalnog savjeta za obrazovanje Crne Gore. Mustafić je bio predsjednik Islamske zajednice u Baru, od 2003-2013.godine, u desetogodišnjem periodu izgradnje Islamskog kulturnog centra najvećeg objekta te vrste u državi.
Trenutno je član Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori. Od osnivanja 2008. godine, Mustafićje profesor Medrese u Podgorici, na predmetu Maternji (Crnogorski, srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost) Koautor je knjige ,,Tradicionalna barska kuhinja”, gdje na sveobuhvatan način, slikom i riječju predstavljeno kulinarsko, etnografsko i folklorno nasljedje Bara, kao i monografije ,,Knjga o Baru. ” Zapravo, Mustafićevodvodecenijskostvaralaštvo obilježilo je pregalaštvo na polju izučavanja, zaštite i prezentacije kulturne baštine, etnografije, folkloristike i dijalektologije, kao i posvećenost i ljubav prema maslinama i maslinarstvu, kao zaštitnom znaku barskog podneblja. Učesnik je mnogobrojnih humanih akcija i dobrovoljni davalac krvi.
