Poslušao sam pažljivo dio javnog istupanja skoro ustoličenog rektora Univerziteta Crne Gore gospodina Božovića. Pošto je bila riječ o, pored ostalog, njegovom izlaganju na nekom okruglom stolu, vratio sam prilog na početak i izvrtio ga još jednom: „Kukala nam zadovijek majka!“ – kako kaže Veljko Mandić na saznanje da nikad njegovi zemljaci neće uspjeti da se domognu erotskog raja predstavljenog u liku mlade i bujne Savine Geršak u filmu „Čudo neviđeno“ Živka Nikolića.
Iz Božovićevog izlaganja na događaju organizovanom od strane ruskog Fonda strateške kulture, kao jedne od specijalnih alatki za širenje ruskog uticaja u inostranstvu, na kome je, razumljivo, Božović uzeo učešća, pored njegovih nabrajanja političkih partija i institucija u Crnoj Gori, posebno pogodnih za prorusku djelatnost u regionu (Nova srpska demokratija, Narodna demokratska partija, kao članice Fronta, zatim uz njih Socijalistička narodna partija), plus neki mediji i neke nevladine organizacije, Božović, naravno, posebno akcentuje Srpsku pravoslavnu crkvu: „Najznačajniji i najvitalniji proruski društveni organizam u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva. To je ogromni potencijal koji Rusija nije do kraja iskoristila“- zaključuje aktuelni rektor Univerziteta u Crnoj Gori, u očiglednoj službi jednoj stranoj sili.
O čemu se u slučaju rektora Vladimira Božovića radi, o tome valjda, pored navedenih citata, ne treba posebno trošiti riječi. Druga je stvar koliko profesor Božović uspijeva da za istu društvenu aktivnost zavrbuje dio aktuelnih dekana, profesora i asistenata Univerziteta Crne Gore, kao svojih oduševljenih pristalica, što se od njega podrazumijevajuće očekuje.
Dodajmo još saznanje da su baš svi profesori, članovi Upravnog odbora i Senata Univerziteta Crne Gore jednoglasno podržali Božovića, što je posebno tragično podvučeno činjenicom da je za Božovića glasala i Rajka Glušica, aktuelna predsjednica Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore koji predstavlja vrhovnu vlast iste institucije. Sporedno je što je gospođa Glušica svojim najnovijim „naučnim istraživanjem“ došla do definitivnog zaključka da aktuelni zastupnici crnogorskog jezika, mladi filolozi oličeni u profesorima cetinjskog Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, predstavljaju crnogorski nacionalizam u najcrnjem obliku? Nije uvijek baš tako mislila, ali svako ima samo svoju evoluciju.
Ostavimo rektora na sramni obraz dekanske skupine i aktuelne predsjednice Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore, pa krenimo put blažene četvoroministrice Vesne Bratić, koja je, što je više nego očigledno, zadužena od svoje vlade za konačno uništavanje baš svih potencijalnih oblika ispoljavanja crnogorske nacionalne svijesti, pa i svijesti u najopštijem značenju riječi. Njeno krvničko smicanje sa rukovodećih položaja prosvjete, kulture, nauke ili sporta višestruko dokazanih i afirmisanih, kao i dovođenje srbujušćih i neadekvatnih, tek će rezultirati slućenim krahom većine crnogorskih prosvjetno-kulturno-naučnih institucija.
Ministrica Bratić nimalo ne oklijeva da se sveti dokazanim i sposobnim, praveći kadrovski, administrativni, materijalni i drugi cirkus oko sebe, posebno obeshrabrujući svaku ambiciju mladih ljudi za naučnim, umjetničkim i drugim usavršavanjem u zemlji i inostranstvu obustavljanjem fondova za njihovo finansiranje. Pominjući ministre kojima do sada nije zadovoljan, predsjednik Vlade uporno zaobilazi Vesnu Bratić, ostavljajući joj dovoljno prostora za završavanje ukupnih započetih nedjela. Gledajući je na raspravama u Skupštini, kao anksioznu i nervoznu damu, dobronamjerni gledalac i slušalac se s velikom nostalgijom sjeća ambiciozne, poletne i nadasve časne ministrice nauke gospođe Damjanović. Kako je Bratićka uspjela da zaustavi dobro razrađene planove svoje prethodnice u oblasti nauke, i još pripiše sebi, naravno uz pomoć aktuelnog premijera, još tri ministarstva, nije nimalo nejasno, ako znamo da gospođica Bratić djeluje u duhu najskrivenijih namjera predsjednika Krivokapića. Krivokapić pokazuje nesumnjivu zavisnost od svoje četvororučice, kakvu i koliku tek ćemo vidjeti, a svakako je svjedok masovnog urušavanja četiri, za odgajanje nacionalne svijesti, najvažnija ministarstva.
