Podsjećanja radi, ministar Leposavić negirao je genocid u Srebrenici odgovarajući u Skupštini Crne Gore na direktno poslaničko pitanje da li priznaje taj genocid.
To je izazvalo žestoke reakcije najprije domaće, a zatim i relevantne međunarodne javnosti stavljajući ovu temu u fokus društvenih zbivanja u Crnoj Gori.
Valja podsjetiti i da je Vlada Crne Gore, nakon što su počele da pljušte osude negacije genocida, dala punu podršku ministru Leposaviću, te da su to uradili i mnogi članovi Vlade pojedinačno, među kojima i potrpedsjednik Dritan Abazović.
U tom kontekstu današnju inicijativu premijera Krivokapića treba posmatrati ne kao etički čin političke, lične ili državničke odgovornosti za koju je neprihvatljivo da ministar u Vladi negira pravosnažno utvrđen genocid, već isključivo kao potez iznuđen pritiskom domaće i, posebno, međunarodne javnosti, pri čemu se mora znati da je domaća, građanska javnost dala ključni doprinos u aktiviranju međunarodne.
Zato danas valja čestitati tom dijelu Crne Gore koji je, na našu sreću, građanski sazrio i narastao da bude većinski, da ima moć da opredjeljuje političke tokove u Crnoj Gori i da može izvršiti demokratski pritisak na svaku vladu, premijera ili ministra u trenucima kada oni ugroze vitalne interese građanske Crne Gore ili kada pređu crvenu liniju univerzalnih etičkih normi.
Ono što nam, međutim, predstoji jeste da građanska Crna Gora politički sazri, da se politički ujedini oko univerzalnih vrijednosti i proevropske politike koja će, u konačnici, poslati u prošlost ideologiju koja je rezultirala Srebrenicom, a koja je i te kako živa i vitalna i u Crnoj Gori zahvaljujući dobrim dijelom i političkoj nezrelosti građanske Crne Gore.
Odnos prema Srebrenici - dvije politike, dvije ideologije, dva sistem vrijednosti
I nije ni malo slučajno što je klerikalna, jednovjerska i jednocaionalna Vlada pala baš na pitanju odnosa prema genocidu u Srebrenici.
Onaj ko ne prepoznaje da je priča o priznavanju genocida u Srebrenici od strane naroda iz čijih redova su njegovi inspiratori i počinioci i naroda koji je u Crnoj Gori za svoje političke predstavnike izabrao negatore genocida u Srebrenici i glorifikatore ratnih zločinaca osuđenih za taj genocid - borba za bolje društvo i ko tu priču snižava na nivo dnevne politike sam je sebe diskvalifikao iz onoga što se zove ozbiljna politika, upravljanje političkim procesima ili, makar, uticaj na te procese.
Pitanje priznavanja genocida u Srebrenici nije dnevno-političko pitanje, ono je krupno i strateško društveno-političko pitanje značajno za budućnost Crne Gore i regiona.
Srebrenica je sada, nakon što se desila (da je dao Svevišnji da nije), ako gledamo u prošlost simbol zločina; simbol stradanja; simbol patnje i simbol nemoći svijeta pred zločinom i zločinima ali ona je, ako gledamo u budućnost, najprije i najviše političko pitanje ideološke i vrijednosne diferencijacije.
Jer, šta je život, u društvenom smislu te riječi, do politika, a šta je odnos prema genocidu u Srebrenici do oštra i jasna globalna linija koja dijeli dvije politike iza kojih stoje dva sistema vrijednosti, sa dva dijematralno suprotna pogleda u prošlost i dva potpuno različita pogleda u budućnost.
Jedna od te dvije politike; jedan od ta dva sistema vrijednosti; jedan od ta dva pogleda u prošlost i jedan od ta dva pogleda u budućnost vode nas u evropsku, građansku i demokratsku Crnu Goru.
Drugi nas vraća u klerofašističku ideologiju homogenog, nacionalno, vjerski i ideološki isključivog srpskog sveta, na kojoj je zasnovana politika najvećeg konstituenta aktelne vlasti - Demokratskog fronta.
Građanska Crna Gora sve snažnija
Ono što me, na prvom mjestu kao čovjeka i građanina Crne Gore, a zatim i kao Bošnjaka i muslimana - pripadnika manjinskog naroda, hrabri je to što je ovu bitku vodila jedinstvena, građanska Crna Gora koja je sve snažnija i brojnija, unatoč onome što se želi nemetnuti kao opšti utisak.
Bitku za priznavanje genocida u Srebrenici i bitku da se njegovo negiranje učini društveno neprihvatljivim vodili su rame uz rame Crnogorci; Bošnjaci; Albanci; Hrvati; pravoslavci; muslimani; katolici; ateisti; agnostici; anacionalani; neopredijeni; ... i to je građanska Crna Gora okupljena oko univerzalnih vrijednosti čovječanstva, onih vrijednosti kojima nas uče sve religije, na koje se pozivaju sve nacionalne tradicije i na koje se naslanjaju svi zakoni, deklaracije i rezolucije modernog svijeta.
To je put kojim mora koračati Crna Gora ako želi da postane razvijena, demokratska i građanska država, a taj koncept, iako ne volim tu formulaciju, nema alternativu za religijski i nacionalno heterogenu Crnu Goru.
To je put kojim u Crnoj Gori, iz sopstvenog i opšteg interesa, mora krenuti i srpski narod koji mora shvatiti dubinu ponora u koji ih je stropoštala velikosrpska ideologija koja stoji iza njihovih aktelnih političkih predstavnika.
Raskid sa prošlošću priključni je put za evropsku auto cestu i čarobna formula bez koje nam nema zajedničke budućnosti.
To je i katarzična tačka koju moramo preskočiti svi zajedno, tačka na kojoj se moramo pogledati prvo u ogledalo, a zatim jedni drugima u oči reći šta smo u ogledalu vidjeli.
Uradimo li to na pravi način, shvatajući težinu zla koje smo jedni drugima ikada učinili, otvorićemo vrata budućnosti da bismo u godinama i, nadam se, vjekovima poslije toga živjeli na svojoj pradjedovini jedni pored drugih, jedni sa drugima i, zašto ne, jedni za druge.
