Niti jedno od njih nije Neko. Od Niko do Neko je dug put. Taj se status mora zaslužiti. Da je srpska vlast (na privremenom radu u CG) zaista donijela slobodu ne treba nimalo sumnjati. Iz dana u dan nas uvjeravaju u to. S lanca su pušteni svi kerberi koji su svoje lične i profesionalne frustracije godinama taložili čekajući dan kada će moći da ih oslobode, u svoj njihovoj raskoši. Stoga, nova vlast je takvima zaista darivala slobodu. I funkcije, i uhljebljenja, i namještenja i sve što im srce ište. Mada su za vakta prethodne vlasti imali sve to, sada imaju i mogućnost da svoje neistomišljenike pokušaju zaplašiti silom. Recimo, krivičnim prijavama.
Razlog – očaj u koji su dospjeli nakon nemoći da odgovore na pitanja koja im je postavio Adnan Čirgić. Razobličeni u nekoliko tekstova naši junaci pristupaju pisanju krivičnih prijava. U svijetu lingvistike sasvim beznačajni, u svijetu politike samo naizgled značajni. Režimski dvojac, uskraćen za znanje i činjenice da na tekst odgovori tekstom, piše krivičnu prijavu. Podnosioci prijave: Službenica svih režima (kako je precizno definisao A. Čirgić) i stipendistkinja „nedemokratske, dikatatorske Vlade“ bivše vlasti. Službenica svih režima (van svoje partije nepoznata naučnoj i stručnoj javnosti) Adnana Čirgića označava progoniteljem koji svoje progonstvo vrši cijelih 12 godina! Ako su istiniti tekstovi koje je A. Ćirgić pisao o Službenici svih režima – progon, onda je Službenica svih režima zaista žrtva jednog opakog progonitelja. Istina zna surovo da ganja. Pomoćni podnosilac krivične prijave je stipendistkinja DPS Vlade i ćerka svoga oca (revnosnog DPS direktora jedne značajne institucije).
Da je u našem kafkijansko-crnogorskom romanu sve okrenuto naglavačke nije teško zaključiti. Nakon očekivane ocjene Osnovnog državnog tužilaštva da u objavama Adnana Čirgića nema elemenata krivičnog djela, oglasile su se i podnositeljke krivične prijave, saopštenjem koje je jednako nesuvislo i u suprotnosti s istinom kao i podnesena prijava. Visoke funkcionerke vladajuće partije ponavljaju već toliko puta izgovorenu i napisanu mantru da Čirgić nastupa s pozicija moći i proganja ih!? Kakva je to moć Adnana Čirgića pa je nadmoćan u odnosu na visoku funkcionerku vladajuće partije?
Ako zanemarimo očiglednu intelektualnu i stručnu nadmoć, sva priča o pozicijama moći je najobičnija laž. I u bivšoj i u sadašnjoj vlasti uvažena profesorica – službenica svih režima − uživala je i uživa sve one privilegije koje Adnan Čirgić niti je imao, niti je želio. Elem: hajkači se izdaju za žrtve, a stvarne žrtve se pozivaju na razgovor u stanicu policije. Kako je već neko napisao − Adnan Čirgić nije neko ko će pristati na ulogu žrtve, ma koliko imao razloga za to. A u proteklih deceniju i po imao je i te kako razloga. Viktimizacija sebe je ipak imanentna onima koji podnose prijave.
Zapravo, podnosioci prijave protiv Adnana Čirgića su hajkači, podstrekači i inicijatori najogavnijih uvreda i prijetnji upućenih Adnanu Čirgiću. Obitavajući u internet polusvijetu društvenih mreža, pomoćna podnositeljka prijave je skupa sa svojim istomišljenicima, bezbroj puta kidisala na Fakultet za crnogorski jezik i književnost i na Adnana Čirgića lično. Razumijemo zašto je Čirgić fiksacija dvjema režimskim stradalnicama – kada si sasvim beznačajan i neostvaren u onome što ti je poziv, onda je potrebno naći nekog ko je značajan i ostvaren i iz nemoći, očaja, poraza, pokušati mu nauditi.
Zaludnja rabota, režimske martyrs, iza Adnana Čirgića je njegovo djelo i eminentna svjetska lingvistička javnost, a iza vas je Mesija, 12 apostola i kudravi Duče.
