Tanjiri su predstavljali svojevrsno odbacivanje starog života. Cijeli proces je obično propraćen plesom i narodnom glazbom, uz uzvike "opa".
Danas se na većini grčkih vjenčanja ne razbijaju tanjiri, ali povremeno se za neke svadbe kupuju gipsani tanjiri i razbijaju ih mladenci i/ili porodica novovjenčanog para.
Razbijanje tanjira predstavlja “kefi” - dobar provod i uživanje u životu, dok postoje i vjerovanja kako razbijanje tanjura tjera zle duhove, pa na taj način niko neće ometati zabavu cijelu noć, prenosi Index.hr.
Razbijanje tanjura na slavljima postalo je poznato širom svijeta zahvaljujući filmu iz 1960-ih „Nikad nedjeljom“. Jedna od glavnih scena prikazuje glavnog lika koji se dobro zabavlja dok se čaše i tanjuri razbijaju o pod, a svi plešu. U 1960-ima, nakon gore pomenutog filma, razbijeno je i do 100.000 tanjira svakog mjeseca.
Pokrenuto je više od 50 kompanija koji su zapošljavali više od 1.000 ljudi za pokrivanje potreba za tanjirima namijenjenim razbijanju u Grčkoj. Prvo su koristili pravu keramiku, ali su se na kraju prebacili na gipsane kopije kako bi smanjili troškove, ali i povrede "razbijača".
