
U to doba, predizborna kampanja trajala je znatno duže, a pomenute izbore pamtimo kao posljednji nastup jedinstvene Demokratske partije socijalista, ali i po koaliciji Narodna sloga, u kojoj su bili Liberalni savez Crne Gore i Narodna stranka.
No, ovog puta prisjećamo se partije koja je ostala ispod cenzusa, ali koja je – kako je vrijeme odmicalo – nailazila na sve veću pažnju javnosti. Riječ je o Stranci prirodnog zakona, nerijetko nazivanom i 'letačima'.
Osnovana 1994. godine u Kotoru, pomenuta je stranka prvi izborni nastup imala upravo te 1996. godine. Zahvaljujući njima, jedno od najčešće pominjanih imena u toj kampanji bio je - Mahariši Maheš Jogi, tvorac transcendentalne meditacije, kojim su svojevremeno bili fascinirani i Beatlesi.
Da se ljudi usklade sa najsavršenijim nivoom
U kampanji koju su karakterisale krupne, nerijetko i jako mučne političke teme, oni su izašli sa programom u kojem je, uz ostalo, navođeno da prirodni zakon „funkcioniše u svakome od nas“ i da, kada ga prekršimo, nastupaju problemi i patnja.
„Naš osnovni cilj je da obrazujemo ljude da sa usklade sa tim najsavršenijim nivoom i da nauče da ga koriste“, navodili su iz partije koju je predvodio Milan Radulović.
Ljudsko blagostanje je, isticali su, u jogijskom letjenju, odnosno stanju svijesti koja se dostiže kroz program Maharišijeve transcendentalne meditacije. Jogijsko letjenje, dodavali su iz SPZ, demonstrira savršenu koordinaciju između duha i tijela, te proizvodi blaženstvo u pojedincu, pozitivnost i harmoniju u okolini.
Za Crnu Goru bi dovoljno bilo i 100 letača
„Da bismo obezbijedili punu podršku Prirodnog zakona za Jugoslaviju, u Beogradu ćemo osnovati Grupu za vladu – sedam hiljada jogijskih letača“, najavljivali su iz te partije uoči izbora 1996, a sve je ostalo 'zapisano' u arhivskim agencijskim vijestima.
Sa druge strane, kako su naglašavali, za primjenu prirodnog zakona u Crnoj Gori bila bi dovoljna grupa od stotinak jogijskih letača.
Održali su iz SPZ tokom predizbornog perioda i više promotivnih skupova, od Podgorice, preko Cetinja i Kotora, do Bijelog Polja i Pljevalja, a tom prilikom je u salama i demonstrirano jogijsko letjenje. U simbolu stranke bili su duga i sunčev sistem sa galaksijom.
„Zalivajmo korijenje i uživajmo u plodovima“, bilo je jedno od njihovih načela tokom kampanje 1996.
Predlagali su oslobađanje od plaćanja poreza na dobit svim preduzećima koja budu spremna da taj iznos ulože u proširenje sopstvenih kapaciteta, najavljujući punu zaposlenost, uz otvaranje brojnih radnih mjesta kroz uspostavljanje Ajurvedskih klinika.
Jedini u programu imali borbu protiv stresa i napetosti
Zalagali su se i da srednje obrazovanje bude obavezno, pri čemu su isticali kako je na univerzitetu neophodno uvođenje vedske literature.
„Uvešćemo zdravstvenu zaštitu uz osnivanje više stalnih grupa od po 7.000 jogijskih letača, kako bi iz nacionalne svijesti uklonili stres i napetost, što je osnovni uzrok lošeg zdravlja“, navodili su oni, predstavljajući podatke prema kojima ljudi koji praktikuju transcendentalnu meditaciju manje posjećuju ljekara – i to za 44 odsto u odnosu na ostatak svjetske populacije.
TM dva puta dnevno i na radnim mjestima
Crnogorskim poljoprivrednicima željeli su omogućiti da izuče prirodni zakon, tako da im pesticidi više ne bi bili potrebni, a sličnu podršku htjeli su pružiti i desetinama hiljada zaposlenih u našoj državi. Konkretno, njih su namjeravali obučiti Maharišijevoj transcendentalnoj meditaciji.
„Zaposleni bi tehnike za razvoj viših stanja svijesti praktikovali dva puta dnevno – na početku i na kraju radnog vremena“, dodavali su, navodeći kako japanski radnici već duže praktikuju navedenu tehniku.
Uprkos sankcijama, Crnu Goru uveli u svjetsku duhovnu elitu
Vladu i sponzore pozivali su tih dana da podrže ideju o osnivanju privremene grupe jogijskih letača, koju bi trebalo finansirati najmanje 10 dana, "kako bi statističari uočili razlike između stanja kada grupa radi i kada ne radi".
„Crna Gora više nije ista, posijano je sjeme za novu žetvu. Senzacionalna, a za nas vrlo prirodna stvar, desila se 1994, kada je SPZ uvela Crnu Goru u svjetsku duhovnu elitu, nenaporno i tiho, bez ikakvog troška, jer za nas nema ni prepreka ni sankcija. Vidjeste li čudo Crnogorci – prvo pa uspjeh na međunarodnom planu“, isticali su o sebi.
Povodom turizma, smatrali su kako bi usađivanje vrijednosti prirodnog zakona u kolektivnu i svijest pojedinca u Crnoj Gori dovelo do toga da kod našeg čovjeka „procvjetaju sve najbolje osobine sa svim neponovljivim osobitostima“.
„A to bi privlačilo ljude izvan granica naše države, uživali bi boraveći kao turisti. Sa velikim gostujućim grupama meditanata i letača izgradili bismo pravi turistički imidž Crne Gore. Možda bi se tek tada kulturna, a možda i evropska naučna javnost preselila kod nas“, stoji u jednoj od njihovih poruka koje su prenosile agencije u finišu kampanje.
"Ne rasipati glasove"
Biračima su preporučivali da ne rasipaju glasove, jer je Stranka prirodnog zakona jedina koja ima podršku prirode za ostvarenje ciljeva.
„Za razliku od drugih partija, mi smo jedini stalno naučno dokazivali da imamo rješenja za sve probleme, a da su rješenja drugih uglavnom neuspjela“, poručivali su biračima iz SPZ.
U jeku kampanje, građani središta Podgorice u poštanskim sandučadima mogli su pronaći i flajere SPZ, u kojima su pojašnjavani detalji iz njihovog programa.
Od 450 do skoro 3.500 glasova
Na izborima 1996, od 14 jedinica, SPZ je kandidate imala u njih 12. Ukupno su imali 24 kandidata za poslanike – najviše ih je bilo u Podgorici (7), a najmanje u Danilovgradu, jedinici za Kolašin i Mojkovac, Plav i Rožaje, te za Malesiju – po jedan.
Na tim je izborima SPZ dobila 452 glasa, no kako je vrijeme odmicalo, tako je njihova vidljivost, pa i popularnost rasla. Da je tako, najbolje će reći podatak da je lider SPZ Milan Radulović na predsjedničkim izborima 2003. godine osvojio 3.218 glasova. Doduše, te je izbore bojkotovala parlamentarna opozicija.
Međutim, bili su to i posljednji izbori na kojima je pomenuta stranka imala predstavnika.