Građani koji punih deset mjeseci stoje na Kruševom ždrijelu, tražeći institucionalnu i moralnu odgovornost za tragične propuste bezbjednosnog aparata, pozdravljaju informaciju da je pokrenuta inicijativa za smjenu Gorana Jokića, načelnika Regionalnog centra bezbjednosti.
Ipak, poručuju da puka najava nije dovoljna te očekuju jasnu, javnu i zvaničnu potvrdu, kao i stvarne mjere koje će označiti početak obračuna sa dubokim sistemskim greškama, a ne samo simboličnu smjenu jednog čovjeka.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
Mi, koji već deset mjeseci stojimo na barikadama tražeći odgovornost onih kojima je povjerena naša bezbjednost, pozdravljamo informaciju o podnošenju inicijative za smjenu Gorana Jokića, načelnika Regionalnog centra bezbjednosti. Međutim, podsjećamo da najava nije dovoljna — čekamo jasnu, javnu i zvaničnu potvrdu, kao i stvarnu, a ne formalnu mjeru.
Ko je Goran Jokić i zašto je ovo važno?
Goran Jokić je bio na jednoj od ključnih pozicija u sistemu bezbjednosti – kao načelnik Regionalnog centra bezbjednosti. Pozicija koju je obavljao podrazumijeva direktnu odgovornost za koordinaciju, nadzor i reakciju sistema bezbjednosti u situacijama koje su se duboko i tragično odrazile na našu zajednicu.
Prema informacijama i sumnjama koje iznosimo mjesecima, on snosi dio direktne ili indirektne odgovornosti za propuste bezbjednosnog sektora — posebno u vezi sa masakrom u Medovini 12. avgusta 2022. godine. Niko nije preuzeo odgovornost iako su ministar Adžić i Zoran Brđanin i moralno i profesionalno odgovorni za očigledno nepostupanje 12. avgusta 2022.
10Zbog toga je Jokićeva, Adžićeva i Brđaninova odgovornost institucionalna i moralna, a njegov eventualni odlazak ne smije biti shvaćen samo kao smjena jednog čovjeka, već kao priznanje da je sistem zakazao. Isto se ponovilo 1. januara ove godine s tim što je ubijeno trinaest osoba. Sistem je zakazao. Niko se nije osjećao odgovornim, ni moralno, ni profesionalno ni politički.
Ko je štitio Jokića i zašto je trebalo 10 mjeseci protesta?
Postavljamo pitanje koje postavlja čitava Crna Gora:
Zašto je trebalo deset mjeseci neprekidnih blokada magistrale na Kruševom Ždrijelu da bi do ovoga uopšte došlo?
To jasno govori:
Da nije postojala politička volja da se odgovornost preuzme na vrijeme
Da su postojale ili i dalje postoje mreže zaštite — političke, institucionalne ili lične — koje su omogućavale nedodirljivost pojedinaca u vrhu bezbjednosnih struktura.
Da su građani bili primorani da sami budu korektiv sistema, umjesto da institucije obavljaju svoju dužnost.
Bez upornog pritiska građana, sve bi ostalo isto.
Zašto se ovo ne smije svesti na “smjenu jednog čovjeka”?
Ovo nije kraj nego početak odgovornosti. Ako se sve završi penzionisanjem ili premještajem, a bez utvrđivanja propusta i posljedica, onda se tragedije mogu ponoviti.
Zašto?
Jer je Jokić obavljao funkciju u regionu koji je pretrpio najdublje tragedije — u Medovini 2022. i 1. januara 2025. na Cetinju: ubistva 23 nevina čovjeka - među kojima četvoro đece, traume, strah i trajno narušeno povjerenje u institucije.
Ako neko na toj poziciji nije odgovarao, reagovao ili spriječio ono što se moglo spriječiti — tada je cijeli sistem kontrole i nadzora zakazao.
Zato tražimo javnu analizu propusta, ne tišinu, ne zatvorene izvještaje.
Od Vlade, MUP-a i Uprave policije tražimo:
1. Zvaničnu potvrdu smjene, premještanja ili penzionisanja Gorana Jokića i jasno obrazloženje razloga.
2. Objavljivanje analize propusta u slučajevima:
- masakr u Medovini 2022.
- masakr na 1. januara 2025.
3. Sprovođenje konkretne reforme bezbjednosnog sistema, uključujući:
- jačanje unutrašnje kontrole policije,
- veću transparentnost
- bržu reakciju i bolju komunikaciju sa građanima.
4. Odgovor na pitanje: Zašto je pravda morala da se traži na putu, a ne u institucijama?
Naš stav ostaje jasan
Građani koji su deset mjeseci protestovali učinili su ono što je posao države — zahtijevali zaštitu, odgovornost i bezbjednost. Ako sve ostane samo na najavi, bez konkretnih mjera - blokade neće biti prekinute.
Očekujemo da ovo bude početak stvarne promjene, a ne simboličan potez.
Naše blokade nijesu čin inata, nego borba da živimo u društvu u kojem nas štite institucije koje finansiramo, a ne društvu u kojem moramo blokirati puteve da bismo tražili pravdu.
Hvala svima koji ostaju dostojanstveni, hrabri i istrajni. U ime svih onih koji traže: pravdu, odgovornost i bezbjednost — za nas i našu djecu.
