Stav

Sinod Crne Gore: Bog čuva crkvenu autokefalnost (1908)

Na gornjoj, javnosti manje poznatoj fotografiji, nalaze se sedmorica članova Svetoga Sinod Crnogorske pravoslavne crkve, kao i sinodski sekretar.

Sinod Crne Gore: Bog čuva crkvenu autokefalnost (1908) Foto: Antena M
Vladimir Jovanović
Vladimir JovanovićAutor
Antena MIzvor

U donjem redu, sa vladičanskim panagijama, śede arhiepiskop i mitropolit MITROFN BAN i episkop KIRIL MITROVIĆ. Mitrofan je Grbljanin, a Kiril Paštrović.

Tu su i sinodski članovi: iguman cetinjski MIHAIL DOŽIĆ, porijeklom iz Morače, iguman ostroški PROKOPIJE VRAČAR iz Pive, protojerej AKSENTIJE BOJOVIĆ iz Vasojevića, iz Kuča protojerej PAVLE PETROVIĆ i protođakon FILIP RADIČEVIĆ iz Zete. Krajnje desno je đakon IVO KALUĐEROVIĆ, sekretar.

Prema Ustavu Sv. Sinoda (1904) „svima crkvenim poslovima u Knjaževini Crnoj Gori upravlja u smislu svetih kanona SVETI SINOD, koji je NAJVIŠA CRKVENA VLAST U KNJAŽEVINI, i kojemu podliježu, u pitanjima vjere, bogosluženja i hrišćanskog morala, svi u Knjaževini Crnoj Gori koji ispovijedaju pravoslavnu vjeru” (čl. 3), a „osnovu za sve odluke i naredbe Svetog Sinoda sastavlja: 1. Sveto pismo; 2. Dogmatička opredjeljenja i simvoličke knjige pravoslavne crkve; 3. Sveti kanoni koji su primljeni Vaseljenskom pravoslavnom crkvom; i 4. Državni zakoni” (čl. 8).

„AVTOKEFALNA PRAVOSLAVNA MITROPOLIJA u Knjaževini Crnoj Gori, kao član jedne svete katoličanske i apostolske Crkve, kojoj je pastirenačelnik i glava Gospod i Bog naš Isus Hristos, čuva i održava jedinstvo u dogmatima i kanoničkim ustanovama SA SVIMA DRUGIMA PRAVOSLAVNIMA AVTOKEFALNIM CRKVAMA, i ovo će jedinstvo ona čuvati i održavati dovijeka” (čl. 1).

Autokefalna Mitropolija – Crnogorska crkva u to vrijeme ima dvije eparhije, Cetinjsku i Zahumsko-rašku (čl. 2), a od 1913. i treću, Pećku.

„Djelokrug Svetog Sinoda prostire se, u smislu 6. kanona Svetog Sedmog vaseljenskog sabora, na sva kanonička i evanđelska djela koja se tiču ove Mitropolije. Isključeno je od toga samo ono što, po svetim kanonima, spada u ličnu nadležnost Mitropolita, kao sinodskog predsjednika i kao poglavice AVTOKEFALNE CRNOGORSKE CRKVE” (čl. 15).

Iz razloga finansijskih i kadrovskih, prvi saziv Sv. Sinoda se u Cetinjskome manastiru okupio tek 1. maja 1908. godine. Knjaz-Gospodar je tada u Baru (Topolica). „Glas Crnogorca” piše i o razmjeni pozdravnih telegrama Sinoda i Knjaza. Citiram taj izvještaj:

„Sjednice Svetog Sinoda.

Da po Ustavu Sv. Sinoda posvršavaju odnosne poslove svoje nadležnosti, pozvati su na Cetinje sinodski članovi, koji su sa svojim predsjednikom Njegovim Visokopreosveštenstvom Gospodinom Mitropolitom Mitrofanom na čelu u četvrtak, 1. maja, u Mitropolijskoj crkvi prisustvovali prizivu Sv. Duha. Zatim su u istoj crkvi pred, ćivotom Sv. Petra, položili propisanu zakletvu. Poslije ovoga pošli su iz crkve g. g. članovi u određenu za to salu u Mitropoliji, gdje je predsjednik shodnim govorom otvorio sinodske sjednice.

U svome govoru predsjednik je istakao život CRNOGORSKE CRKVE, izrazivši najdublje priznanje Arhijerejima, koji su kroz dugu i tešku prošlost zajedno sa svojim revnosnim sveštenstvom znali visoko sačuvati dostojanstvo i AUTOKEFALNOST povjerene im Crkve.

U isto vrijeme naglasio je, kako je srećnovladajući Gospodar Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Knjaz Nikola I, cijeneći značaj crkve i vjere, svagda potpomogao i štitio sve ono, što je Sv. Crkvi na korist i ugled služilo.

Na depešu, koju je Sv. Sinod ovom prilikom Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Knjazu Gospodaru otpravio, stigao je sa Topolice ovaj odgovor:

‘Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu Mitrofanu, Cetinje.

Osjećaji istinske pobožnosti i ljubavi prema dobru Crkve i naroda, kojima je Sv. Sinod prožet u početku svoga uzvišenoga rada, osobito su dragi Mome srcu. Njihova nerazlučnost od osjećaja odanosti Meni i Mome Domu ponovan je dokaz tvrde zajednice između Mene i Sv. Pravoslavne Crkve. Ta je zajednica dragocjeno nam vodstvo, predato Mi na čuvanje od slavnih predaka. Molim Vas Visokopreosvećeni, da kod Sv. Sinoda izvolite biti tumač Moje zahvalnosti na osjećajima vjernosti i najboljih želja za plodan i korisan rad Sinoda na dobro Sv. Crkve i naroda.

Nikola’.

Depeša Sv. Sinoda, upućena Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Knjazu-Gospodaru glasi:

‘Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Knjazu Gospodaru Nikoli I, Topolica.

Bog, vječni čuvar Crne Gore, kroz duga i teška vremena očuvao je njenu političku nezavisnost i CRKVENU AUTOKEFALNOST. Za ovo zasluga pripada Vašemu Uzvišenomu Domu, iz koga su na kormilo državno i crkveno dolazili veliki muževi, duhovni pastiri i svjetovni vladari, koji su vazda znali visoko držali ugled Crne Gore i Svete Pravoslavne Crkve.

Između mnogijeh savremenijeh reforama, koje je Vaše Kraljevsko Visočanstvo na sreću i blago Crne Gore blagoizvolilo sankcionisati, i Sv. Crkva bila je usrećena duhovnijem zakonima Pravoslavnih Konsistorija i Sv. Sinoda.

Saglasno Ustavu Svetog Sinoda, danas prvi put okupljeni sinodski članovi, na prvome mjestu, za svoju svetu dužnost smatraju Vašem Kraljevskom Visočanstvu i Vašem Uzvišenom Domu izjaviti svoju vjernot i nepokolebivu odanost. U isto vrijeme Sinod najponiznije Vama, Uzvišeni Gospodaru, najtoplije blagodari za nebrojena dobra, koja ste Otačastvenoj Crkvi učinili. Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Vaš Uzvišeni Dom i Crnu Goru sveti Sinod preporučuje promislu Svevišnjega.

Smireni molitvenici:

Mitropolit MITROFAN

Arhimandrit KIRIL MITROVIĆ

Arhimandrit MIHAIL DOŽIĆ

Iguman PROKOPIJE VRAČAR

Protojerej PAVLE PETROVIĆ

Protođakon FILIP RADIČEVIĆ

Đakon IVO KALUĐEROVIĆ’".


Portal Analitika