Riječ je o autoru koji je objavio tri zbirke poezije, te dva romana – “Čvor na omči” i Katarina”, a koji je – kako je sinoć istakao – čitanjem počeo da se bavi u 27. godini.
“Možda se zbog mog neškolovanja, jer se nakon srednje škole nisam dalje školovao, odmah kod mene stvorila neka vrsta probirljivosti. Nisam čitao sve ono što mi neko nameće, već ono što sam htio i što mi neko preporuči. Nekad je to prednost, a nekad mana. Prirodnost i neopterećenost karakterišu moja djela. Ja se cijelog života bavim sobom i zbog sebe pišem, bavim se svojim ličnim osjećajem. Vjerovatno je takvo razmišljanje uticalo da moja poezija buda takva kakva jeste”, kazao je.
Društvene mreže su najviše pomogle u promociji Sikimićeve poezije.
“Svoje pjesme sam objavljivao na Fejsbuku i postale su dosta popularne. Neko pročita pet vaših pjesama i ta osoba vas zavoli kao umjetnika i kasnije pročita i cijelu zbirku. Moju prvu knjigu je objavio jedan manji izdavač, a zatim sam, takođe, putem Facebook-a kontaktirao većeg izdavača, a to je bio LOM. I tako je sve krenulo”.
Sikimićevo prvo prozno djelo, roman“Čvor na omči”, našao se u užem izboru za NIN-ovu nagradu 2019. godine. Ipak, godinu kasnije je dobio i to na vrlo neuobičajen način - tako što mu je dobitnik nagrade Vladimir Tabašević poklonio NIN-ovu nagradu.
“Taj gest Vladimir Tabaševića je bio bunt protiv NIN-ove nagrade, ja sam ga tako shvatio. On je, godinu dana nakon dobijanja nagrade, meni dao dio novca od nagrade i prepravio naziv svoje knjige tako što je napisao preko njega naslov moje knjige i uručio mi ga kao gest protesta protiv trenutnog žirija koji je dao nagradu nekom drugom. Ja sam to shvatio kao umjetnički čin.”, zaključio je Sikimić.
