Najdugovječnija predstava Crnogorskog narodnog pozorišta “The Beauty Queen”, Martina Mekdone u režiji Ane Vukotić, biće igrana u nedjelju 27. marta u 20 sati na sceni CNP-a, povodom obilježavanja Svjetskog dana pozorišta.
Prije izvođenja predstave, glumac Crnogorskog narodnog pozorišta Jovan Dabović pročitaće poruku koju na zahtjev Međunarodnog pozorišnog instituta svake godine pišu istaknuti pozorišni umjetnici.
Ove godine napisao je američki operski i pozorišni reditelj, Piter Selars, poznat po jedinstvenim, modernim postavkama klasičnih i savremenih opera i drama.
Selars je profesor na kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu (UCLA). Smatra se jednom od ključnih ličnosti svjetskog pozorišta i opere u poslednjih 50 godina.
“Dok svijet, kao da je priključen na infuziju, svakog sata i minuta prima nove vijesti, mogu li da nas sve, kao stvaraoce, pozovem da pristupimo istinskom prostoru i sferi i perspektivi epskih vremena, epskih promjena, epske svijesti, epskih promišljanja i epskih pogleda”, upitao je Selars u poruci.
Živimo, dodaje on, u epskom dobu ljudske istorije, a dubinske i značajne promene koje proživljavamo u pogledu odnosa ljudi sa samima sobom, sa drugim ljudima i sa ostalim svijetom skoro su van našeg opsega da ih spoznamo, artikulišemo, iskažemo, izgovorimo.
“Mi ne živimo u dvadesetčetvoročasovnom ciklusu vijesti, već živimo na kraju vremena. Novine i mediji su u potpunosti nepripremljeni i onemogućeni da se uhvate u koštac sa svim stvarima koje proživljavamo”, ističe on.
Gdje je jezik, pita, gdje su pokreti i gdje su slike koji bi nam omogućili da shvatimo suštinske promjene i raskole koje doživljavamo i kako možemo da shvatimo sadržaj naših trenutnih života kao iskustvo, a ne kao novinsko izvještavanje?
Pozorište je, poručuje, umjetnička forma iskustva.
Selars se dalje pita, kako u svijetu koji je preplavljen opsežnim medijskim kampanjama, simuliranim iskustvima i turobnim predviđanjima možemo da dosegnemo van neprekidnog ponavljanja brojki da bismo iskusili ono svjetovno i beskrajno u pojedinačnom životu, ekosistemu, prijateljstvu i svjetla na plavom nebu.
“Dvije godine pandemije korona virusa su utihnule ljudska čula, suzile ljudske živote, uništile veze među njima i vratile nas na jedan neobični početak ljudskog života.
Koje sjeme treba posaditi i uzgajati u ovo vrijeme, a koje iždžikljalo i napadno korijenje treba zatrijeti, potpuno i za sva vremena? Mnogo ljudi je na ivici. Mnogo se nasilja rasplamsalo, neracionalno i neočekivano. Mnogo se utemeljenih okvira pokazalo kao strukture neprekidne okrutnosti”, dodaje on.
Gde je naša kultura sjećanja, pita.
“Čega treba da se sjećamo? Koji nam rituali napokon dozvoljavaju da ponovo izmislimo i započnemo korake koje nikada nismo napravili? Pozorištu epskih vizija, svrhe, oporavka, popravka i brige trebaju novi rituali. Nama ne treba zabava. Nama treba okupljanje. Treba da dijelimo prostor i gradimo zajednički prostor. Treba nam zaštićeni prostor suštinskog razumijevanja i jednakosti”, poručuje Selars u poruci.
Pozorište je, kaže, stvaranje, na Zemlji, prostora jednakosti među ljudima, bogovima, biljkama, životinjama, kapima kiše, suzama i preporoda.
“Prostor jednakosti i suštinskog razumijevanja osvjetljava skrivena ljepota koju održava živom suštinski odnos opasnosti, spokoja, mudrosti, delovanja i strpljenja.
U spisu Avatamsaka Sutra, Buda nabraja deset vrsta strpljenja u ljudskom životu. Jedno od najsnažnijih je „Strpljenje da spoznamo sve kao opsenu“. Pozorište je oduvijek predstavljalo život na ovom svijetu kao opsenu, dajući nam mogućnost da oslobađajućom jasnoćom i silom dokučimo ljudsku iluziju, zabludu, sljepilo i poricanje”, dodaje on.
Toliko smo, ističe, ubijeđeni u ono što posmatramo i način na koji posmatramo da ne možemo da vidimo i osjetimo alternativne stvarnosti, nove mogućnosti, drugačije pristupe, nevidljive odnose i bezvremenske veze.
“Ovo je vrijeme za suštinsko osvježavanje naših umova, naših čula, naše mašte, naših istorija i naših budućnosti. To ne mogu da urade ljudi koji rade sami, izolovani od drugih. To je nešto što moramo da uradimo zajedno. Pozorište nas poziva da to učinimo zajedno. Najiskrenije vam hvala na vašem radu”, zaključio je Selars.
Podsjetimo, tradicionalna poruka za Svjetski dan pozorišta prevodi se na desetine jezika, čita u teatrima širom svijeta, štampa i emituje u novinama, časopisima, radio i TV stanicama, kao najvažniji segment brojnih aktivnosti koje internacionalna teatarska zajednica organizuje povodom Svjetskog dana pozorišta. Dan kada je otvoren Teatar nacija u Parizu 1962. godine je prilika za teatarske djelatnike da podsjete javnost na snagu scenskih umjetnosti i stvaralaštva koje proizilazi iz kolektivnog umjetničkog čina.
