Čin agresije na BiH iz perioda 1992. - 1995. godine pokazuje svoje posljedice. Vijest da se u Nikšiću vrši ekshumacija posmrtnih ostataka za koje se sumnja da pripadaju porodici Klapuh – Hasanu, Feridi i njihovoj maloljetnoj kćerki Seni, građanima Bosne i Hercegovine, ponovo je otvorila ranu koja nikada nije ni zacijelila, ocijenili su iz Socijaldemokratske partije (SDP).
Kako kažu, većina u Crnoj Gori ćuti, isto kao i 1992. – 1995. godine.
“Ponašaju se kao da se ovo ne dešava u našoj državi. Jedni ćute da bi se zaboravilo, a drugi ćute da se ne bi potrvdila teza o agresiji na BIH”, kažu iz SDP-a.
Podsjećaju da je porodica Klapuh, prema podacima, u junu 1992. godine potražila utočište u Crnoj Gori, a završila ubijena – bačena s mosta u Pivi, sa visine od 100 metara.
15“Ovaj varvarski čin najbolje govori o prirodi agresije na BiH i tadašnjoj velikosrpskoj politici. Porodica Klapuh je ubijena zbog zločinačke politike, a to najbolje potvrđuju i drugi ratni zločini na teritoriji Crne Gore: deportacija izbjeglica iz Herceg Novog, zločin u Bukovici, zločin u Kaluđerskom lazu, otmica u Štrpcima. Svi su oni stradali zato što pripadaju drugoj nacionalnsoti, što imaju drugo ime”, podsjećaju iz SDP-a.
Prema njihovim riječima, ovo je posljedica jedne fašističke politike koja je plasirana od zvanične državne vlasti iz Beograda.
“Nažalost, danas se takva politika brani i promoviše i sa najvećih državnih pozicija u Crnoj Gori. Danas, više od tri decenije kasnije, ćutanje i relativizacija zločina prijete da postanu norma. Tvrdnja da je Pavle Đurišić heroj, tvrdnja da u BiH nije bilo genocida, govori samo o karakteru parlamentarne većine koja ovakve predstavnike podržava i bira za najveće državne pozicije”, zaključuju u SDP-u.
