''Dakle, Vlada i MVP samo predlažu, a onaj ko predlog pretvara u konačnu formu opoziva je Predsjednik. MVP svjesno sopstvenog nečinjenja ili propusta, izbjeglo je i da odgovori na izostanak djelovanja u skladu sa članom 7 Zakona o vanjskim poslovima. MVP kaže da Zakon o vanjskim poslovima ne propisuje razloge za opoziv. Tačno, kao što Zakon ne propisuje ni razloge za postavljenje ambasadora. Što ne znači da se o razlozima ne raspravlja i da se isti ne utvrđuju, a o njima obavještava onaj bez koga se predlog ne može pretvoriti u konačno djelo, a to je opet predsjednik'', govori Brajović.
Kako dodaje, kao što je predsjednik u svom obrazloženju naveo, postoji praksa prethodnih vanjskopolitičkih konsultacija na kojima se raspravljaju razlozi i za postavljenje i za opoziv šefova DKP-a.
''Takva praksa je poštovana u svakom prethodnom slučaju. Zašto to nije urađeno u ovom slučaju pitanje je za MVP?
Već postaje uobičajeno da se od strane Vlade Crne Gore predsjednikovo poštovanje Ustava i zakona ocjenjuje i doživljava kao opstrukcija. Međutim, očigledno je, stvarnost pokazuje,da nova Vlada nije još shvatila da je rezultat izbora u Crnoj Gori kohabitacija i da ona funkcioniše samo ako strane sarađuju. Saradnja pretpostavlja komunikaciju i konsultacije, a to bi resoru zaduženom za vanjsku politiku i diplomatiju trebalo biti najlakše za sprovođenje. Njihove unutrašnjo-političke opservacije, koje nijesu svojstvene tom resoru, ne bih ni da komentarišem'', ističe se u saopštenju.
Kako dalje obrazlaže što se tiče pojedinačnog slučaja opoziva, koji se pominje bez navođenja preciznijih informacija, dakle opet u formi koja nije potvrda otvorene komunikacije i razmjene informacija između organa koji vrše izvršnu vlast u ovoj oblasti.
''Složićemo se, veoma važne i prijateljske zemlje, to je bilo 2018. Ono što je izostalo u reagovanju MVP, ambasador je opozvan zbog ispunjenja uslova za odlazak u penziju, što je inače poznata praksa u našoj diplomatiji'', zaključuje Brajović.
