29.08.
12.28h
Smjehotres.
To je jedina u centar pogođena riječ u saopštenju Demokrata na tekst u Pobjedi.
Koja nije pod kontrolom Aca Mijajlovića, dakle, nije mafijaška, a opet ih pomalo danas iznervirala.
Nije mnogo. Onako. Još je trpe. Pa će i ona u mafijaške. Brzo.
A ovo oko smjehotresa da vam objasnim.
Demokrate kažu da odluke u Skupštini Glavnog grada donosi samostalno odbornički klub. Što je tačno.
Oni imaju svu slobodu. Centralu ništa ne pitaju. Slobodni su i autonomni ljudi. Oni rade po svom nahođenju. I to je opštepoznato.
Nijesu oni kao poslanici te partije. Koji kad uzmu riječ na plenumu prvo pogledaju B.B..
Koji u sali komanduje očima. Ako baci pogled put plafona, to znači – opleti.
Ako ih spusti prema sopstvenim cipelama – udri, ali skrati priču.
Ako pogleda u desno – mafija, Aco, Tigar, mace, mjaukanje, lavići.
Ako usmjeri pogled u lijevo – e, to nijesam provalio još. Ili to znači – pričaj, ionako nas niko ne sluša.
Da se vratim na odbornike ostajući pri prvobitno rečenom.
Ali, uz ogradu. Sve mogu sami, sve odluke donose autonomno, ali ako će na pauzu, da zapale cigaretu van sale ili da trknu i tetku prebace do KBC-a – e, tu već B.B. mora da se zove.
P.S: Još kad nauče da iz života niko živ izašao nije. I da život još niko preživio nije, manje će biti sumanuto, a meni simpatično, opterećeni Mijajlovićem.
Pa će, umjesto ubogih, do zla boga tupavih tirada, brinuti o ljudima. Gladnim.
Jer, gladnoga nije briga za istinu Demokrata – već za hljeb. On traži hranu, a ne istinu Borisa Bogdanovića.
Njemu zvijuču crijeva po vas dan, pa ne može umjesto njih, slušati ove.
P.S.1: Koji su tu gdje jesu, samo zarad sebe. I članova.
Imam savjet za njih.
Neka ne prestaju da mašu rukama, jer prije nego tresnu, možda nauče kako se leti.
Pa preteknu.
