Neposredno prije nastavka suđenja, na prošlom ročištu Zoranu Lazoviću, Milivoju Katniću i Saši Čađenoviću, imao sam priliku da se sa njima pozdravim u holu ispred sudnice. Zoran Lazović izgleda „ko'momak“, Saši Čađenoviću se vidi da mu se u kućnom pritvoru popravio apetit, a Milivoje Katnić – kost i čapra.
Štrajk glađu i bolest, te gubitak više od četrdeset kilograma učinili su svoje. Prilikom pozdravljanja potapšao sam ga po leđima. I osjetio svako njegovo rebro i svaki pršljen.
Policajac koji je rizikovao život
No, to se nije odrazilo na Katnićevu odbranu. Kao što se to može zaključiti i iz brojnih novinarskih izvještaja, on je i ovoga puta secirao optužnicu Miloša Šoškića, precizirajući, po ko zna koji put, da se radi o klasičnoj političko-tužilačkoj montaži.
Katnićevo svjedočenje na ovom ročištu, kojem su prisustvovali i predstavnici OEBS-a, značajnim dijelom se pretvorilo u pravu inventuru onoga, što je medijski satanizovani Petar Lazović učinio na sprečavanju planiranih ubistava tužilaca visokopozicioniranih policajaca, šefa SDT-a, te pripadnika klanova u Crnoj Gori. U kojem bi, kao kolateralna šteta, stradali i nedužni građani.
Katnić je posebno naglasio da Petar Lazović nije djelovao kao član kriminalnih klanova, već kao policajac koji je, rizikujući život, radio svoj posao.
7Među glavnim metama kriminalnih klanova nalazila se i trojka na optuženičkoj klupi: Zoran Lazović, Milivoje Katnić i Saša Čađenović, te nekadašnji šef SDT-a Dragan Radonjić. Čije je ubistvo spriječio upravo Petar Lazović.
Pošto su novinari, koji su izvještavali sa ovog suđenja, upoznali javnost sa svime što se dešavalo u sudnici, time se više neću baviti u ovom tekstu, već ću ovaj dio Katnićevog svjedočenja staviti u kontekst aktuelnih ubistava u Crnoj Gori u obračunu kriminalnih klanova.
Najnoviji primjer je ubistvo Igora Nedovića ispred njegove kuće, te ubistvo Ivana Milačića i ranjavanje Strahinje Radonjića koji je bio sa njim u kafiću. Kao i još jedne osobe koja se tu slučajno našla.
Eskalacija ubistava u Crnoj Gori
Suština borbe protiv kriminalnih klanova i njihovih međusobnih javnih strijeljanja i dizanja u vazduh nije u brojanju i sakupljanjuleševa, već u sprečavanju brutalnih likvidacija.
Optužena četvorka, računajući i Petra Lazovića, kojoj se sada sudi, to je upravo radila.
Povući ću jednu paralelu sa „starom vlašću“: poslije velikog talasa klanovskih ubistava u Crnoj Gori, dolaskom Zorana Lazovića na poziciju šefa Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, te zajedničkim djelovanjem sa Katnićem, Čađenovićem, Radonjićem i Petrom Lazovićem, gotovo da su nestala ubistva sa crnogorskih ulica.
Vođe klanova i njihovi vojnici morali su pobjeći iz Crne Gore. Njihove međusobne likvidacije prebačene su u Grčku, Češku, Sloveniju, Španiju, Brazil, Hrvatsku, Srbiju...
Povratak otpisanih
Međutim, instaliranjem nove vladajuće elite i stavljanjem iza rešetaka Katnića, oba Lazovića i Čađenovića, te profesionalnim degradiranjem Radonjića, „otpisani“ obračuni kriminalnih klanova, opet su se vratili u Crnu Goru. Sa javnim smaknućima suparnika.
U otvorenom ratu dva moćna klana sa velikim brojem novoregrutovanih vojnika koji se, da zlo bude veće, više ne vodi samo zbog novca, već zbog puste osvete, a to u Crnoj Gori znači rat do istrebljenja, ginu mladi ljudi, nekada golobradi mladići. Ispred kućnog praga, na ulici, u kafićima...
I to po ranije pripremljenim spiskovima i pravilu: „Ubiti prvog koji se namjesti“. Što je bilo pravilo i zloglasne UDB-e.
Broj ubijenih i nastradalih u Crnoj Gori neprestano raste, a crnogorska policija i druge službe bezbjednosti broje mrtve i ranjene.
Razlog: u tim organima i ustanovama, gotovo da je uništeno institucionalno pamćenje i uklonjeni su najsposobniji ljudi. Po javno izrečenoj presudi: „Oni su iz Milove vlasti.“
A brojni neiskusni službenici i kadrovi koji su tu, znamo, birani po političkoj a ne profesionalnoj liniji, poneki i sa bogznakakvim diplomama, ma koliko se trudili, ne mogu daleko dobaciti.
Borba protiv kriminalnih klanova prevashodno se dobija, da ponovim, obavještajnim radom službi, odnosno ubacivanjem svojih agenata i saradnika u njihove redove. Nekada su pripadnici najmoćnijih svjetskih službi bili prinuđeni da čak i ubijaju ljude, kako bi tako stekli povjerenje vođa kartela ili vjerskih fanatika. Kao, recimo, u vrijeme ISIL-a.
To je modus operandi najvećih i najjačih službi svijeta, kao što je DEA, koja u saradnji sa CIA i FBI operiše u više od 70 država.
Ubistva nema ko da spriječi
Katnić je posvjedočio i da je zahvaljujući informacijama Petra Lazovića, pokrenuto na desetine tužilačkih predmeta, ali i spriječena brojna ubistva članova škaljarskog i kavačkog klana.
Ukazao je da su na osnovu tih podataka osujećena teška krivična djela i spašeni mnogi životi, te da je zaplijenjena enormna količina cigareta.
U kontekstu insajderskog djelovanja, meni je jako zanimljivo svjedočenje Katnića da je Petar Lazović čak kreirao lažni nalog čat grupe navodnih službenika ANB-a, i „Radoju Zviceru saopštavao određene podatke kako bi ga, u stvari, obmanjivao.“
Nažalost, brutalna ubistva između članova suparničkih klanova u Crnoj Gori, više nema ko da spriječi. Niti ima moć da ubice iseli iz Crne Gore.
Zato mali savjet pristalicama ovakve vlasti i stanja u Crnoj Gori: Ako glasate iste, često se osvrnite za sobom - da vas ne pogodi kakav metak ili rikošet dok budete bezbrižno pili kafu ili sa djecom šetali gradom.
Jer, po svemu sudeći, nova ubistva i obračune kriminalnih klanova u Crnoj Gori nema više ko da spriječi, a pogotovo da ih izmjesti van Crne Gore.
