Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji za mlade bi značilo mnogo više od jednostavnijeg putovanja i prelaska granica – otvorilo bi im širi prostor za obrazovanje, profesionalno usavršavanje i izgradnju karijere. Lakši pristup mogućnostima studiranja, studentskim razmjenama, tržištu rada i međunarodnim programima mladima bi pružio više izbora, ali i priliku da kroz nova iskustva postanu samostalniji i konkurentniji.
O tome kako izgleda studiranje i rad u jednoj od država članica EU, koje su prednosti evropskog obrazovnog sistema i šta bi se promijenilo ulaskom Crne Gore u Uniju, u razgovoru za Portal Analitika govori Vildan Ramusović iz Savjeta za saradnju sa dijasporom u Sloveniji.
Iz ličnog iskustva studiranja i života u obje sredine, Ramusović ukazuje na razlike koje se ne ogledaju samo u administrativnim procedurama već i u širini mogućnosti koje mladima stoje na raspolaganju.
Praktična nastava, neposredniji odnos profesora i više mogućnosti van fakulteta
ANALITIKA: Vi ste studirali u Sloveniji, a danas tamo živite i radite. Kako biste iz ličnog iskustva opisali razliku između studiranja u Sloveniji i studiranja u Crnoj Gori kada govorimo o kvalitetu nastave i odnosa profesora prema studentima, ali i mogućnostima koje studenti imaju i mimo fakulteta?
RAMUSOVIĆ: Pošto sam studirao i u Crnoj Gori i u Sloveniji, mislim da mogu napraviti veoma dobru komparaciju ta dva sistema. Ne bih rekao da je glavna razlika u samom kvalitetu znanja koje se dobija na fakultetu. Naprotiv, veliki dio stručnog znanja i osnove koje danas imam ponio sam upravo iz Crne Gore, gdje sam imao veoma kvalitetne profesore i ozbiljan studijski program.
Ono gdje sam u Sloveniji ipak primijetio razliku jeste način na koji se studijski programi prilagođavaju vremenu u kojem živimo i potrebama tržišta rada. Fakulteti dosta prate promjene u struci, nove tehnologije i ono što će studentu zaista biti potrebno kada izađe na tržište rada. Programi su zbog toga često veoma praktični i inovativni, a student ima osjećaj da ono što uči nije odvojeno od profesije kojom će se sjutra baviti.
Druga važna razlika jeste odnos profesora prema studentima. Taj odnos je mnogo neposredniji i često više liči na odnos kolege sa kolegom. Profesor vam jeste autoritet u stručnom smislu, ali student ima slobodu da pita, diskutuje, iznese drugačije mišljenje i da uđe u ozbiljnu stručnu raspravu bez neke velike distance.
Za mene je veoma važan i cijeli sistem koji postoji mimo samog fakulteta. Slovenija, recimo, ima veoma dobro uređen sistem studentskog rada preko studentskog servisa. Student može legalno i relativno jednostavno da radi uz studije, zaradi, stekne prvo radno iskustvo i već tokom studiranja upozna tržište rada. To je velika prednost, jer nakon fakulteta ne izlazite potpuno bez iskustva i kontakta sa poslovnim svijetom.
Tu je i subvencionirana studentska ishrana, odnosno sistem studentskih bonova. Slovenija je jedna od rijetkih država koja je zadržala tako razvijen model. Ja često kažem da su Slovenci iz nekadašnje Jugoslavije sačuvali neke od najboljih stvari za studente, studentsku zadrugu, koja danas funkcioniše kroz studentske servise, i bonove za ishranu. Nekome to možda djeluje kao sitnica, ali studentu koji živi sa ograničenim budžetom to veoma utiče na kvalitet svakodnevnog života.
Kada se na sve to dodaju studentske razmjene, stručne prakse, međunarodni projekti, konferencije, studentske organizacije i različite dodatne edukacije, onda studiranje postaje mnogo više od predavanja i polaganja ispita. To je period u kojem istovremeno stičete znanje, radno iskustvo, kontakte i neku širu profesionalnu perspektivu.
Članstvo u EU znači manje administracije, a više prilika za mlade
ANALITIKA: Koliko je mladom čovjeku iz Crne Gore danas teško da ode u Sloveniju ili neku drugu državu u EU na studije i šta bi se sve u tom pogledu promijenilo kada bi Crna Gora postala članica Evropske unije?Šta bi mladima bilo jednostavnije u pogledu upisa, troškova studiranja, stipendija i boravka?
RAMUSOVIĆ: Kada dolazite iz Crne Gore u neku državu Evropske unije, administrativno se na vas i dalje gleda kao na državljanina treće zemlje, bez obzira na to što geografski pripadamo Evropi. To možda zvuči grubo kada se ovako kaže, ali se razlika veoma brzo osjeti upravo kroz administraciju.
Ne bih rekao da je danas komplikovano otići iz Crne Gore na studije u Sloveniju. Uvijek postoji jasno propisana lista dokumenata koje treba prikupiti i, kada to uradite, postupak možete završiti. Međutim, ta lista je osjetno duža nego za nekoga ko dolazi iz države članice EU. Imate više potvrda, ovjera, prevoda i dokazivanja. Dešava se i da vam ljudi na fakultetu ili u administraciji izađu u susret, pa dokument koji je na latinici prihvate bez dodatnog prevoda ili vam pomognu da neku stvar riješite jednostavnije. To je svakako za pohvalu, ali je ipak riječ o njihovoj otvorenosti i želji da vam pomognu, a ne o tome da sistem prema nama i prema državljanima EU postupa potpuno isto.
Članstvom Crne Gore u Evropskoj uniji taj položaj bi se suštinski promijenio. Ne biste više dolazili kao državljanin treće zemlje, već kao građanin EU. Sam postupak boravka bio bi znatno jednostavniji. Za građane EU u Sloveniji važi pojednostavljen režim i oni za boravak duži od tri mjeseca prijavljuju boravak, umjesto da prolaze kroz proceduru klasične privremene dozvole koja važi za studente iz zemalja van EU.
Samim tim bi se smanjili i troškovi. Manje dokumenata znači manje prevoda, ovjera i drugih administrativnih izdataka. Još važnije, student bi imao mnogo ravnopravniji položaj u odnosu na svoje kolege iz drugih država članica EU.
Tu se otvara i pitanje studentskog standarda. Danas u Sloveniji postoje jasne razlike između domaćih i EU studenata sa jedne strane i studenata iz trećih zemalja sa druge, posebno kod pojedinih prava i pristupa studentskom smještaju. Za međunarodne studente pristup javnim studentskim domovima nije svuda isti i zavisi i od grada i od statusa studenta. Članstvo u EU bi našim studentima dalo znatno jednostavniji i ravnopravniji položaj u tom sistemu.
Isto važi i za stipendije, programe mobilnosti i različite evropske fondove. Ne znači članstvo da će svaki student automatski dobiti stipendiju ili da će sve biti besplatno, ali znači da se otvara mnogo veći broj vrata i da više ne krećete iz kategorije državljanina treće zemlje.
Zato mislim da se najveća promjena ne bi ogledala samo u tome da li je nešto moguće ili nije. I danas je moguće studirati u Sloveniji i drugim državama EU. Ključna razlika bila bi u tome koliko je taj put jednostavan. Umjesto da energiju trošite na papire, prevode, dozvole i dokazivanje statusa, mnogo više biste mogli da je usmjerite na ono zbog čega ste zapravo došli, a to su studije, iskustvo i izgradnja svoje budućnosti.
Nije važno samo da naši mladi odu u Evropu, već i da Evropa dođe kod nas
ANALITIKA: Kada govorimo o evropskom obrazovanju, često se pominju programi poput Erasmus+ i različiti oblici studentske mobilnosti. Koliko takve mogućnosti mogu da promijene perspektivu mladog čovjeka i šta bi članstvo Crne Gore u EU otvorilo našim studentima?
RAMUSOVIĆ: Mislim da su studentske razmjene jedna od najboljih stvari koje mlad čovjek može da iskoristi tokom studiranja. Tu ne govorimo samo o tome da jedan semestar provedete u drugoj državi i upoznate novi grad. Mnogo je važnije to što izađete iz svog poznatog okruženja, upoznate ljude koji dolaze iz potpuno različitih kultura i obrazovnih sistema i počnete drugačije da gledate i na svoju struku i na svijet oko sebe.
Takva iskustva mnogo utiču na samostalnost. Morate da se snađete u drugom sistemu, komunicirate na stranom jeziku, organizujete svoj život i upoznate način na koji funkcioniše neki drugi univerzitet. Uz to stvarate poznanstva i kontakte koji često ostanu mnogo duže od same razmjene.
Crna Gora već danas učestvuje u dijelu Erasmus+ programa i naši studenti koriste te mogućnosti, ali članstvo u Evropskoj uniji bi otvorilo vrata našim fakultetima mnogo šire i jednostavnije. Mobilnost bi bila znatno veća nego danas, kako za naše studente koji žele da dio studija provedu van Crne Gore, tako i u drugom pravcu.
A taj drugi pravac je možda podjednako važan. Počeli bismo da gledamo i mnogo više stranih studenata koji dolaze da jedan semestar ili godinu provedu u Podgorici, Nikšiću, Kotoru ili drugim univerzitetskim sredinama u Crnoj Gori. To mijenja i sam fakultet i grad. Kada u jednoj učionici imate ljude iz više država, različitih kultura i sa različitim iskustvima, prirodno se šire vidici. Čujete drugačija mišljenja, upoznajete druge navike i učite da stvari ne moraju uvijek da se posmatraju samo iz jednog ugla.
Mislim da upravo takva otvorenost našem društvu može mnogo da znači. Što imamo više kontakta sa drugim kulturama, nacijama i načinima razmišljanja, to postajemo otvoreniji i lakše se udaljavamo od nekih društvenih boljki, podjela i zatvorenosti koje vučemo godinama.
Zato Erasmus i studentsku mobilnost ne bih posmatrao samo kao priliku da naši mladi odu negdje. Podjednako je važno da Evropa dođe kod nas. Kada strani student provede semestar u Crnoj Gori, on nešto ponese odavde, ali i ostavi nešto našem studentu, fakultetu i sredini u kojoj je boravio. Upravo u toj razmjeni vidim najveću vrijednost evropskog obrazovnog prostora.
U Evropi izbor studija i posla manje zavisi od pasoša, a više od sposobnosti
ANALITIKA: Koliko je u okviru prostora EU jednostavnije studirati, živjeti, tražiti posao ili promijeniti zemlju u kojoj radite i kako to izgleda u praksi?
RAMUSOVIĆ: Što ste otvoreniji i prilagodljiviji, to vam život u drugoj državi postaje lakši. Ne mislim da čovjek treba da se asimiluje i izgubi svoj identitet, ali mislim da je adaptacija definitivno neophodna. Morate prihvatiti da ste došli u drugi sistem, sa drugačijim pravilima, navikama i načinom funkcionisanja.
Jedna od najvažnijih stvari je jezik. Mnoge države Evropske unije su veoma otvorene prema engleskom jeziku i sa njim možete završiti veliki dio svakodnevnih stvari. Ali kada uz engleski naučite i jezik države u kojoj živite i radite, sve postaje znatno jednostavnije. Lakše komunicirate sa ljudima, lakše se uključite u društvo, imate veći izbor poslova i praktično se briše veliki dio razlike između vas i nekoga ko je tu rođen.
Kada ste državljanin EU, promjena države zbog studija ili posla postaje veoma jednostavna. Naravno da postoji procedura, ali je ona mnogo kraća i jasnija. Nađete posao, poslodavac vas može odmah zaposliti, prijavite boravak i u relativno kratkom roku dobijete odgovarajući dokument o boravku. Slično je i sa studiranjem. Upišete fakultet, prijavite boravak i procedura je daleko jednostavnija nego za nekoga ko dolazi iz treće zemlje.
0Kod nas je trenutno najveći problem upravo trenutak kada pokažete pasoš. Poslodavac tada zna da ulazi u dodatnu administraciju, provjere i proceduru za zapošljavanje državljanina treće zemlje. I to zna da bude kočnica, posebno kada postoji drugi kandidat kojeg može da zaposli bez tih komplikacija.
Naravno, ako ste stručnjak koji mu je baš potreban, onda će se i ta administracija završiti. Volim da kažem, malo kroz šalu, da papiri prestanu da budu veliki problem kada ste bolji od najboljeg domaćeg kandidata. Ali za mladog čovjeka koji tek ulazi na tržište rada, ta razlika u statusu može biti veoma važna.
Zato članstvo u Evropskoj uniji u praksi znači mnogo više slobode. Možete studirati u jednoj državi, prvi posao pronaći u drugoj, a kasnije bez velikih administrativnih prepreka nastaviti karijeru u trećoj. Tada odluka gdje ćete živjeti i raditi mnogo više zavisi od vaših sposobnosti, ambicija i izbora, a mnogo manje od pasoša koji nosite.
U Evropi možete da birate kakav posao želite, a ne samo gdje ćete ga pronaći
ANALITIKA: Vi ste nakon studija ostali u Sloveniji i zaposlili se. Kako biste opisali evropsko tržište rada iz ugla mladog čovjeka? Kakve su mogućnosti za zapošljavanje, napredovanje, promjenu poslodavca, započinjanje ličnog biznisa i uopšte izgradnju karijere? Šta je drugačije u odnosu na tržište rada u Crnoj Gori?
RAMUSOVIĆ: Evropsko tržište rada je prije svega veliko i raznovrsno. Kada ste mladi i imate određeno znanje, iskustvo i spremnost da učite, imate mnogo više pravaca u kojima možete da razvijate karijeru. Ne govorim samo o broju radnih mjesta, već i o tome da možete relativno lako da promijenite firmu, grad, pa i državu, ukoliko procijenite da negdje drugo imate bolju priliku za napredovanje.
Ono što mi se čini posebno važnim jeste da promjena poslodavca ovdje nije nešto što se nužno posmatra negativno. Ako ste u jednoj firmi stekli određeno iskustvo, a druga vam nudi veću odgovornost, bolju poziciju ili mogućnost da naučite nešto novo, sasvim je normalno da napravite taj korak. Na taj način se i karijera gradi postepeno, kroz različite projekte, kompanije i iskustva.
Naravno, ništa ne dolazi samo od sebe. Konkurencija postoji i velika je, posebno za dobre pozicije. Ali upravo zato imate motiv da se usavršavate, učite jezike, pratite nove tehnologije i gradite svoje iskustvo. Kada imate dobar CV i možete konkretno da pokažete šta znate i šta ste radili, otvara vam se mnogo šire tržište od samo jednog grada ili jedne države.
Velika prednost je i mogućnost da pokrenete sopstveni posao. Postoje različiti programi podrške, poslovni inkubatori, evropski projekti i izvori finansiranja, ali mislim da je još važnija sama veličina tržišta. Kada pokrenete firmu u jednoj državi Evropske unije, ne razmišljate samo o lokalnom tržištu, već od početka možete da posmatrate mnogo širi evropski prostor.
U Crnoj Gori je tržište prirodno mnogo manje i zbog toga je i broj mogućnosti ograničeniji. To ne znači da nema kvalitetnih kompanija ili dobrih karijera, naprotiv, ali je jednostavno manji izbor. U većem evropskom prostoru imate više prilika da pronađete sredinu koja odgovara vašoj struci, ambicijama i načinu života.
Mislim da je to možda i najveća razlika. U Crnoj Gori često razmišljate gdje postoji posao za vas, dok u većem evropskom tržištu češće možete da razmišljate kakav posao želite, u kojoj oblasti želite da se razvijate i gdje želite da živite. Ta širina izbora mnogo znači mladom čovjeku koji tek gradi svoju karijeru.
Ako firma prepozna vaš potencijal, spremna je da ulaže u vas
ANALITIKA: Koliko se u Sloveniji, odnosno u EU, cijene znanje, stručnost, iskustvo i kontinuirano usavršavanje? Da li mladi imaju prostora za to kroz kompanije, dodatne edukacije, prakse i druge programe?
RAMUSOVIĆ: Mislim da o tome možda najbolje govore brojke, odnosno koliko mladih ljudi nakon završenih studija odluči da ostane da živi i radi u Sloveniji ili nekoj drugoj državi Evropske unije. To pokazuje da tržište rada ipak prepoznaje znanje i da mlad čovjek vidi prostor da ovdje gradi karijeru.
Kompanije su često spremne da ulažu u ljude. Plaćaju dodatne edukacije, stručne licence, kurseve, konferencije i različite oblike usavršavanja, jer znaju da time ne razvijaju samo zaposlenog nego i samu firmu. Ako vide da ste vrijedni, da napredujete i da imate potencijal, spremni su da investiraju u vas.
Isto tako, danas nije dovoljno završiti fakultet i smatrati da je proces obrazovanja završen. Struke se veoma brzo mijenjaju, pojavljuju se nove tehnologije, novi standardi i novi načini rada. Zbog toga se kontinuirano usavršavanje podrazumijeva, a dobra stvar je što za to postoji dosta prostora kroz kompanije, stručne prakse, dodatne programe i različite evropske projekte.
Mislim da je posebno važno to što poslodavci pokušavaju da zadrže kvalitetne ljude. To ne rade samo kroz platu, već i kroz fleksibilnije uslove rada, dodatna osiguranja, edukacije, bonuse i druge benefite. Kada firma procijeni da joj značite, ona će pokušati da vam pokaže da u toj sredini imate prostor da napredujete.
Naravno, nije svaka kompanija ista i ne bih idealizovao tržište rada, ali generalno postoji svijest da je dobar kadar teško pronaći i još teže zadržati. Zato se znanje, iskustvo i spremnost na dalje učenje zaista cijene.
Najveća korist je generacija koja je samostalnija, otvorenija i sigurnija u sebe
ANALITIKA: Šta bi mladi ljudi u Crnoj Gori trebalo da znaju i iskoriste kada je riječ o obrazovanju, putovanjima, ali i poslovnim prilikama i mogućnostima na prostoru EU? Koje su to najveće promjene i benefiti koje bi mogli da se odnose i na svakodnevi život?
RAMUSOVIĆ: Dosta toga je moguće i danas, kao što sam već rekao. Mladi iz Crne Gore već studiraju, putuju, rade i koriste različite programe širom Evropske unije. Ali članstvom u EU sve to postaje mnogo jednostavnije, dostupnije i, rekao bih, prirodnije. Ne razmišljate više toliko o tome koju dozvolu morate da dobijete, koliko dokumenata morate da prevedete ili da li ćete zbog pasoša imati dodatnu prepreku. Više razmišljate o tome gdje želite da studirate, šta želite da radite i gdje vidite svoju šansu.
Mislim da je posebno važno da mladi iskoriste tu mogućnost da izađu iz poznatog okruženja. Ne mora svako da ode i ostane van Crne Gore, niti mislim da bi to trebalo da bude cilj. Ali iskustvo da neko sa 19, 20 ili 22 godine ode na semestar, godinu studija, praksu ili prvi posao u drugu državu može mnogo da promijeni čovjeka. Naučite da sami organizujete život, plaćate račune, rješavate probleme, komunicirate sa ljudima iz drugih kultura i preuzimate odgovornost za sopstvene odluke.
Godinama slušamo i statističke podatke da mladi u Crnoj Gori veoma dugo ostaju da žive sa roditeljima. Naravno, tu postoje ekonomski razlozi, cijene stanovanja i mnogo drugih faktora, ali mislim da veća mobilnost može da utiče i na to. Kada mlad čovjek dobije priliku da ode, osamostali se i vidi da može sam da funkcioniše, mijenja se i njegov odnos prema životu.
Tu je za mene možda i najveća korist. Ne samo diploma, putovanje ili bolji posao, već stvaranje generacije koja je samostalnija, otvorenija i sigurnija u sebe. Kada živite među ljudima različitih nacionalnosti, kultura i pogleda na svijet, naučite da prihvatate različitosti i da mnogo manje zazirete od onoga što vam nije poznato.
Članstvo u EU zato ne bih posmatrao samo kroz fondove, granice ili administraciju. Za mladog čovjeka ono znači mnogo širi prostor u kojem može da studira, radi, putuje, pokrene posao, upozna druge ljude i pronađe ono što mu odgovara. A možda je najvažnije da stekne osjećaj da mu je mnogo više vrata otvoreno i da od njega samog zavisi kroz koja će proći.
